- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
12. 06. 2013.
12:33 >> 12:34
OD DARVINA DO AJNŠTAJNA
"Briljantne greške" velikih umova
Publicista Mario Livio napisao je zanimljivu knjigu "Brilliant Blunders" ('Briljantne greške), koju je u SAD-u objavio "Sajmon end Šuster "(Simon & Schuster). U njoj se opisuju najveće greške i promašene pretpostavke velikih naučnika, poput Alberta Ajnštakna, Lorda Kelvina, ali i napominje kako greške genijalaca često otkrivaju veće istine.
Osim što je bio genijalan fizičar, Albert Ajnštajn znao je i upečatljivo da se izražava o čemu svjedoče njegovi brojni poznati citati, primjera radi onaj o beskonačnosti svemira i ljudske gluposti ("Ali za svemir nijesam još siguran.', dodao je ironično Ajnštajn.). Tako je u pismu kolegi iz 1915. Ajnštajn konstatovao da naučnici griješe na dva načina – prvi je kada slijede pogrešnu hipotezu, zbog čega ih treba sažaljevati, a drugi je kad su im argumenti pogrešni i šlampavi, zbog čega ih treba istući.
Zanimljiva knjiga "Brilliant Blunders" Marija Livija, pokazuje da se ni sam Ajnštajn ne bi dobro proveo po vlastitim pravilima, jer je znao biti vođen pogrešnim hipotezama, a jednako tako i nuditi pogrešne, površne argumente.
Publicista Mario Livio zato napominje: "Više od 20 odsto Ajnštajnovih radova sadrži greške ove ili one vrste. U nekim slučajevima se dogodilo i to da su se argumentu potkrale greške, ali je konačni zaključak ispravan. To je česta osobina velikih teoretičara: vodi ih intuicija, a ne formalizam."
Ajnštajn naravno nije jedini naučnik koji oko nekih stvari nije bio u pravu, pa se u knjizi detaljno obrađuju još petorica - Lord Kelvin, Linus Pauling, Čarls Darvin i Fred Hojl.
Ne treba ni zaboraviti da su naučnici često tašta bića, pa neki svoje greške nijesu nikad priznali, čak ni nakon što je dokazano da nijesu bili u pravu. Stoga treba izdvojiti slučaj Linusa Paulinga, dvostrukog dobitnika Nobelove nagrade, koji je radio na otkrivanju DNK. Ali, u svojim je eksperimentima napravio nekoliko greški, a vodile su ga i neke pogrešne pretpostavke, te su DNK otkrili Francis Krik i Džejms Votson, objavivši naučni rad o tome 1953. Pauling ih je ubrzo posjetio, pogledao njihov rad, i odmah im rekao kako je pogriješio, a oni bili u pravu. Još bolje, uskoro je to i javno izjavio, da ne bude nikakve sumnje. (Tportal)
Коментари0
Остави коментар