Objavila R.B.

SAJAM KNJIGA, DRUGI DAN

Predstavili se Lučić, Dimić i Tomaš

U okviru Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, Dejan Lučić predstavio je svoju knjigu „Kineska osveta“. Kineska osveta je triler u kome fantazija vremenom postaje stvarnost, moglo se čuti na današnjoj promociji.

"Pisac jedne ovakve knjige vješto stvara iluziju vjerodostojnosti onoga što piše, pripovijeda kao pisac koji odaje utisak da nije spoljni posmatrač događaja, već vjerodostojni  akter. Dejan Lučić je čovjek koji živi svoju legendu“, kazano je na predstavljanju Lučićeve knjige.

"Dejan Lučić je ono što želite da bude. Srpski Džejms Bond, knjiški moljac, teoretičar zavjere. Ja volim da otkrivam tajne“,  kazao je autor i dodao da „sve knjige nastaju slučajno. Ja volim da pišem o sadašnjosti ali se uvijek vraćam u prošlost.“

Proces svog  autorskog rada Lučić opisuje kao ozbiljno istraživanje neke teme. 

"Ja u pola devet krećem da pišem, čitam, istražujem. I tako do pola četiri poslije podne i sa strašću to radim“, zaključio je Lučić.

Podgorička publika je imala priliku da se sretne sa Ivanom Dimić, uglednim dramskim i proznim piscem, prošlogodišnjom dobitnicom NIN-ove nagrade za roman Arzamas.

Publicista i književni kritičar Želidrag Nikčević je istakao da ovaj kratki roman Ivane Dimić predstavlja prvorazrednu književnu činjenicu u savremenoj srpskoj književnosti.

"Ova će knjiga obradovati mnoge čitaoce svojom stilskom odmjerenošću, da ne kažem perfekcijom, i svojom ljudskom, utješnom ohrabrujućom dimenzijom“, kazao je Nikčević. U pitanju je roman koji govori o kćerki koja brine o svojoj majci koja više ne može da se stara o sebi, te zapisuje njihove razgovore. Te razgovore Nikčević karakteriše kao primjer „ogoljenog jezika“. 

"Majka u djetinjem, a zapravo staračkom revoltu hoće da živi onako kako je živjela ranije. U pitanju je priča na ivici humornog i tragičnog.“

"Majka je bistroum, cinik“, tvrdi dalje Nikčević. "U pozadini tih replika koje razmjenjuju majka i kćerka, koje su konvencionalne, ogoljene, osjećate sjenku tragike. Tu imamo borbu kćerke da u svemu opstane, da ne bude nepravedna, da ne smetne s uma da ona svoju majku zapravo konačno gubi. Jedan filozof je rekao da kad izgubimo majku, između nas i smrti tada više ne stoji ništa. Majka je barijera između nas i smrti.“

Ove ogoljene razgovore majke i kćerke prekidaju, po Nikčeviću, „minijaturne meditacije, lirske, pune čežnje za pisanjem, samoćom, ljubavi.

Nikčević, kao i brojni drugi kritičari primijećuju da je kod Dimić uvijek u pitanju jedna ideja osjetljivosti (a lik Emili Dikinson je prominentan u njenom romanu): jedan „skromni kenotični ulazak u stvaralaštvo. Tu je Ivana najdublje pronikla u ljudsku solidarnost bez ikakvog psihologiziranja. U pitanju je starinska knjiga puna ljubavi i solidarnosti. To je najveća vrijednost ove knjige.“

Sama autorka je istakla da je sukcesivnošću ogoljenih i lirskih sekvenci u romanu, tim „grubim rezovima“ pokušala da asocira demenciju, svojevrsno prekidanje niza. „U pitanju je knjiga koju sam pisala godinama“, kazala je Dimić.

"Moje knjige su ljubazne“, kazala je dalje Dimić opisujuću svoju poetiku. 

"Naravno, može se pisati i na tmuran i tužan način – to zavisi od konstitucije samog pisca. Ali ja imam taj refleks, potrebu da priče budu dobre prema čitaocima. Da priča ponudi prostore u kojima čitalac može  da se oslobodi. Tome  me je naučio Mihiz koji mi je jednom rekao da publika ne može da podnese dva sata užasa.  Treba joj dati prostor da diše.

Na kraju, Ivana Dimić odgovarala je na pitanja publike: o inspiraciji za temu romana, o piscima i knjigama koje voli da čita. Citirajući Borhesa, kaže: "Neki se ponose knjigama koje su napisali, ja se ponosim knjigama koje sam pročitala.“

Rumunija, kao zemlja - gost Sajma, na posebnom štandu za vrijeme sajamskih dana predstavlja tradicionalne rukotvorine i kulturu svog naroda. 

"Kultura najbolje predstavlja jednu zemlju. Svi koji posjete izložbu imaće priliku da se upoznaju sa tradicijom i kulturom naše zemlje. Cilj je da svi shvate zašto je važno očuvati kulturnu baštinu i kakve to ima veze sa knjigama. Nadam se nakon što obiđete izložbu još više dobiti želju da saznate sve o poznatim piscima naše države“, kazao je ambasador Rumunije u Crnoj Gori , Ferdinand Nagi. 

Marko Tomaš, jedan od najzapaženijih savremenih pjesnika sa postjugoslovenskog prostora, predstavio je svoju poeziju i poetske zbirke brojnoj zainteresovanoj publici na ovogodišnjem 12. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja.

Tomaš, kako je istaknuto na promociji, pjesnik je bosanskohercegovački, hrvatski i svjetski. Rođen je u Ljubljani nekih osamdesetih godina, odakle je krenuo za Bosnu i Hrvatsku.

To putovanje, taj prolazak stalni je motiv njegove poezije.

Na opasku da je revolucija lajtmotiv njegove poezije, Tomaš kaže: "Ja se volim igrati snažnim pojmovima. Ljudi te pojmove interpretiraju politički, međutim, oni su složeni, kompleksni, sa milion nijansi. Ja zagovaram unutarnju revoluciju: povratak čovjeka sebi. Svaki pojedinac je užasno bitan: njegov sadržaj, način na koji je on slobodan je važan za svako društvo. Nisam zagovornik krvavih revolucija. Svaki dan treba da bude jedna revolucija kroz koju pojedinac prolazi u odnosu na vlastito iskustvo.“

"Odlaženje, napuštanje, upuštanje u nešto novo je prevazilaženje sebe. Nisi završena priča. To shvatiš tek kada se krećeš, kada putuješ“, rekao je Tomaš povezujući lajtmotiv revolucije sa svojom ličnom topologijom. Kada moraš neprestano da uspostavljaš sebe – to doprinosi svakako malim intimnim revolucijama“, nastavio je dalje Tomaš. 

"Čovjek ne bi smio biti gotova priča dok god je živ. Pomjeranje kroz prostor nas vodi u prevazilaženje sebe.  Zna to biti i bolno“, opservira Tomaš, „otkidanje dijela sebe koje se zbiva onda kada čovjek nešto zauvijek napušta. Cesta i pomijeranje već jesu dovoljni da nas natjeraju da sebe sagledavamo kroz nove aspekte.“

Na pitanje o ulozi demonskog u poeziji, Tomaš kaže da je demonsko „i kada čovjek ne može da živi u porazu, kada pokušava da se na silu izdigne i poraz pretvori u pobjedu. Govorim i o diktaturama i onom političkom“, eksplicirao je Tomaš. 

Za kraj drugog dana Sajma, publika je imala priliku da pogleda izložbu fotografija Nade Vojinović.