[ Izvor: Dnevne novine; Objavio: I. P. ]

PREDAVANJE RADOJIČIĆA

Identitet graditi na Njegošu

Crnogorci imaju razvijen strah za sve ono što je novo i manje poznato, prikazano i kazano, pa tako i prema traganju za duhovitošću u Njegoševim djelima. Njegošev opus nastajao je iz duha ovog naroda, način mišljenja i govorenja, kazao je na tribini pod nazivom “Njegoševa duhovitost” Mihailo Miljo Radojičić, koja je u sklopu ciklusa “Njegoš naš nasušni” priređena u KIC-u “Budo Tomović”.

“Generacije su o njemu učile kao o strogo epskom, a nekad čak, u lošim tumačenjima, i patetičnom piscu, a ja sam pokušao da nađem neke kontakte sa Njegošem koje govore o njegovoj duhovitosti, koji su vrlo očigledni, ali ih ljudi ne vide jer su ukalupljeni u prostor, svijest i vrijeme koji su uvijek od Njegoša pravili strah”, kaže Radojičić, prenose Dnevne novine.

Najduhovitijim dijelom Njegoševog “Gorskog vijenca” on smatra Draškov boravak u Mlecima, a kako dodaje onaj ko pažljivo čita uočiće i da je ovo prvi scenario u našoj književnosti.

“Njegoš je uvijek duhovit ne time što će biti duhovit u riječima, već u postupku. Sama njegova postavka i prilaz temama su duhoviti. On ne pravi humor iz brijačnice ili kafane, već stvara visoki standard umnog i duhovitog kazivanja. Duhovnost njegovog duhovitog izraza uspijeva da prekipi preko svih granica i da se pretoči na drugu stranu. A kada Draško vraća iz Mletaka, zamislite samo taj njegov smisao za sveukupni život, on pita Draška ‘A sudovi, bjehu li im kakvi?’. Zašto on to pita i zašto se tri puta u ‘Gorskom vijencu’ pita za pravdu. Sud je vrh svake pravde i pravičnosti. Njegoš postavlja nove standarde, koji nikako nijesu besmisleni”, kaže Radojičić.

Osnov Njegoševe misli je način mišljenja Crnogoraca, ističe publicista.

“Kada se stigne do onih tema koje su za ovaj narod teške, Njegoš uspijeva da ih razbije duhovitim kazivanjima, a to mogu samo veliki majstori”, ističe on.

Epizode iz Njegoševog života su, kako ističe Radojičić, u crnogorskoj javnosti sada nepoznate, a izgleda i nepotrebne.

“Treba da imamo praktičnog Njegoša. Njegoša kao Jugoslovena, on nije mogao biti ništa drugo, a i sam je shvatio da je to dimenzija našeg okruženja. Rekao bih da je on još prije 170 godina prepoznao da je Jugoslavija moguća opcija ujedinjavanja i zato na samrti baš u Zagrebu obajvljuje ‘Lažnog cara Šćešana Malog. Umjesto da na Njegošu gradimo identitet, svjedoci smo da ga svakog dana sa Njegošem razgrađujemo, što je potpuni i nečuveni paradadoks. Ono do čega je Njegoš uspio da dopre, mi još uvijek nijesmo u stanju da premostimo. Džabe što svi mislimo o Njegošu različito, o njemu se ne može misliti rđavo”, smatra Radojičić dodajući da u Crnoj Gori vlada kliše prema Njegošu, ali i neka vrsta pritajene zabrane.