- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
10. 05. 2018. 11:10 >> 14:37
POEZIJA LABOVIĆA U NS
Jezik melanholije i samoće
Gradska biblioteka Novog Sada održala je tribinu na kojoj se razgovaralo o knjizi izabranih i novih pjesama "Samoća je tek počela", crnogorskog pjesnika Ljubeta Labovića.
Knjigu su prošle godine objavili Otvoreni kulturni forum Cetinje i Bybook Sarajevo, a o njoj su na tribini govorili Dr Dragana Todoreskov, Duško Novaković, pjesnik i prevodilac.
Dr Dragana Todoreskov govorila je o poeziji Labovića u ključu mediteranske, antičke, ali i evropske modernističke tradicije, kao i o prožimanjima vizuelnog i semantičkog u izrazu ovog pjesnika, čija se poezija prvi put promoviše u Novom Sadu, gradu koji je kandidat za kulturnu prijestonicu Evrope za 2021. godinu.
"Kada govorimo o poeziji Ljubete Labovića, ona se ogleda u izboru motiva od antike do poetika iz različitih evropskih tradicija. Naravno, da ništa nije slučajno, ništa nije nasumično odabrano u ovoj poeziji . Asocijativna tehnika, erudicija koju ovaj pjesnik pokazuje jeste zaista fascinantna. Neki od ključnih motiva Labovićeve poezije u knjizi 'Samoća je tek počela' (smrt, samoća, ljubav, zavičaj, autoreferencijalnost, jezik i mogućnost razumijevanja među ljudima itd.) nijesu nikada dati transparentno. Naprotiv, do njihovog se značenja u ovoj poeziji probijamo kroz prigušene lirske tonove i gustu mrežu simbola i metafora", istakla je Todoreskov.
Naspram svijeta takozvanog "trećeg staleža", kako je engleski pisac Džulijan Barns duhovito nazvao predmete, u Labovićevoj poeziji, smatra ona, stoji priroda…
"Ponajprije Mediteran (more, plaža, talasi), ali nikada u funkciji označavanja sebe same. Sve se mijenja, pa i čovjek, u čiju se nutrinu Labovićevo lirsko ja pažljivo zagleda i koju opservira do tančina. Taj put ka sebi takođe je premrežen mnogobrojnim asocijacijama i metatekstualnim diskursima. Na tom putu pjesnik jezikom melanholije i samoće istražuje fragmentarnost života, krhkost, fragilnost i prolaznost. I to je jedno od nosećih tematsko-motivskih središta njegove poezije", kaže Todoreskov.
Za Duška Novakovića Labovićeva poezija je "otisak sudbine vlastitog bića" na području između crnogorske i mediteranske, evropske tradicije.
"Knjiga 'Samoća je tek počela' reprezentativni je izbor Labovićeve poezije iz devet do sada objavljenih knjiga. Upražnjavajući svoj poetski postupak kroz ono osjećanje koje je još Ted Hjuz nazvao 'inteligencija emocije' Labović je upravo kroz inteligenciju vlastite emocije ostvario pjesnički opus koji ga svrstava u red najznačajnijih savremenih crnogorskih pjesnika. Što god da je predmet interesovanja Labovićeve poezije: ljubav, samoća, smrt, lakoća i težina življenja, Blanšarova situiranost poezije na razdjele kuće: podrum, soba, krov, solarno (Mediteran, vrtovi, skaline, kipovi, pjacete…) i lunarno (lunarna Crna Gora bliska u mirisima večernjoj, ljetnjoj Italiji Sandra Pene), pjesnik to kao lirsku poentu iznosi pred čitaoce. To je, kako bi rekao Soresku, kao karta koja dobija na kraju. U toj poenti je i jedan hazarderski stav koji Labović zastupa daleko od miljea kule od bjelokosti. U traganjima, između tradicije crnogorskog i evropskog pjesništa, i u kontekstu bliskih pjesničkih okruženja, Labovićeva poezija pripada cijeloj jednoj procesiji književnih ličnosti i autora koje ovaj pjesnik smatra i osjeća legitimno naslijeđenim prostorom za igru svog duha kao prvim načelom za razumijevanje i poimanje modernih civilizacijskih i poetičkih tokova”, rekao je Novaković.
Labović je objavio knjige poezije i lirske proze Tanatoide/oblici smrti, Gospodar kaveza, Nedostajanje, Chambre interiure/Unutrašnja soba ( dvojezično crnogorsko - francusko izdanje), Neću da se budim, Rasipanje biblioteke, Epistolarni odlomci za Silviju, Samoća je tek počela i Vavilonske riječi.
Za knjigu poezije i lirske proze “Neću da se budim” dobio je nagradu Risto Ratković za najbolju knjigu objavljenu u 2011.godini. Poezija mu je prevedena na engleski, francuski, italijanski, mađarski, albanski, poljski i dr. Osim u Crnoj Gori zastupljen je u antologijama poezije u Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Makedoniji. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
Коментари0
Остави коментар