Objavio: F.R.

BIJELO POLJE

Večeri poezije u čast Dragomira Brajkovića

Vraneške večeri poezije "Dragomir Brajković-Švero", na kojima je svoje stihove govorilo dvadesetak pjesnika zavičajaca i gostiju iz Pljevalja i Prijepolja, održane su sinoć u Tomaševu kod Bijelog Polja.

Treću deceniju pjesnički susreti počinju imenom velikog pjesnika Dragomira Brajkovića, koji je rođen u Vraneškoj dolini, gdje je završio osnovnu školu.

Ovogodišnje pjesničko druženje otvorio je pjesnik Slobodan Vučinić, podsjećanjem na generaciju vraneških đaka koji su se kroz zajedničko školovanje a pogotvo tokom studija na Filološkom fakultetu u Beogradu afirmisali kao dobri pjesnici, među kojima je bio i Dragomir Brajković.

„Druženje sa Dragomirom počelo je još u Osnovnoj školi na Todorinim barama,poljani koja se nalazi na sredokraći puta Tomaševo-Pavino Polje, gdje su se učenici sretali na čestim izletima. Druženje je nastavljeno u bjelopoljskoj gimnaziji, gdje smo maturirali 1966. Za taj period nas vežu mnoge uspomene pa i subotnji odlazak pješke preko Đapanovog groba potom Okladi u Vraneš.Siguran sam da mu se tada rodila ideja za pjesmukoja će kasnije nastati `Đaci Kovrenci`, koja je bila i ostala poetski biljur ranog Brajkovića, jer kako zapisa: `Između svijeta i kuća đaci Kovrenci najkrupniji u svim razredima gimnazije primaju prve gorčine i prve tuge, velike zvijezde zavičaja đaci Kovrenci`“, naveo je on.

Pjesnik je naglasio da se radilo o generaciji koja je ponos zavičaja, sjajne zbilje, koje sijaju u tami života brojnih neprebola, sada već vremenom povijeni ali duhom bogati i visoki đaci Kovrenci.

"U gimnaziji smo formirali literalnu sekciju koju su vodili profesori Blažo Knežević i Marko Šebek ,sada s ponosom pominjme imena članova te sekcije koji su ostavili poznato i priznato djelo: Dragomir Brajković, Radojica Bošković, Jovo Knežević, Marko Vešović i Slobodan Vučinić svi iz Vraneša , podsjetio je Vučinić.

Kako je istakao, poslije gimnazije upisali su Filološki fakultet u Beogradu 1966, a prvo njihovo predstavljanje pred velikim auditorijumom bilo je u Domu omladine u tom gradu.Počele su da pristižu i prve nagrade, a imena mladih vranešana su našla mjesta u mnogim listovima i časopisima širom Jugoslavije.

Dragomir Brajković je tih dana dobio prvu književnu nagradu lista „Mladost“. Prva njegova zbirka poezije pojavila se 1970.godine pod nazivom „Veliko putovanje“,zatim „Proljeće u Teheranu“,potom „Krvava svadba u Brzavi“koja je imala više izdanja , „Povratak u Crnu Goru“......i tako preko sedamdeset naslova.

Brajović je dobitnik mnogih nagrada među kojima su: Trinaesojulska,Oktobarska nagrada Grada Beograda, Nagradu Milan Rakić, Isidora Sekulić,Risto Ratković i druge. Prevođen je na preko dvadeset svjetskih jezika .

„Sve je to uslovilo da Dragomir – Švero , u svome vremenu postane jedan od značajnijih i poznatijih pjesnika u tadašnjoj Jugoslaviji.
Bio je urednik Radio Beograda i vrlo angažovan u raznim događanjima u oblasti kulture. Ono što bih posebno istakao je njegova veza sa zavičajem, sa rodnom kućom sa Pisanom jelom,sa svadbama , ljudima ovog podnjevlja sa izvorima ,sa vjetrovima kišama i mećavama. On ništa ne prepušta slučaju nego bilježi i u pjesme pretače da trag ostane da se nađe u pričama mlađih, da smo bili gdje jesmo“, kazao je Vučinić.

Koliki je bio značaj pjesnika iz Vraneške doline ,Vučinić je slikovito izrazio činjenicom da je 1980. na pjesnički susretima u Smederevu ,druženje književnika Srbije predstavljao Dragomir Brajković, Udruženje književnika BiH Dragoljub Jeknić, a Udruženje književnika Crne Gore, Slobodan Vučinić - sva trojica iz Vraneša, sa iste strane rijeke Ljuboviđe, rođeni u krugu od petnetak kilometra.

Predsjednik Mjesne zajednic Tomaševo, Vesko Gogić ,kazao je da pjesnici već dvije decenije daju svoj doprinos promovisanju kulturnih zbivanja u ovom djelu opštine.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore