[ Objavila B.B. ]

SLOBODANKA BOBANA DABOVIĆ

Veza sa CG jaka i dovoljna da u njoj stvaram

Mlada crnogorska umjetnica Slobodanka Bobana Dabović za Portal RTCG govori o svojim muzičkim ambicijama i motivima zašto je kao magistar kompozicije, ipak, odlučila da svoju karijeru počne da gradi u Crnoj Gori. Tvrdi da Crna Gora ima bogatije folklorne sadržaje od ostatka regiona i puno talentovane djece i omladine, koju treba podržati u njihovoj namjeri da se bave muzikom.

Svoje muzičko školovanje je počela u muzičkoj školi "Vasa Pavić", a studije na Akademiji umjetnostu u Novom Sadu, gdje je 2015. i magistrirala na odsjeku za kompoziciju. Imala je nekoliko autorskih koncerata, a komponovala je i muziku za filmove "Jedan dan života" (režija Momir Matović), "Ruske kape" (režija Kosta Đorđević), "TAM 4500" (režija Momir Matović) i predstavu "Orkanski visovi" (režija Dora Ružđak Podolski).

Angažovana je u KIC "Budo Tomović", gdje joj se, kako kaže, otvaraju vrata da pokaže mnogo u okviru umjetničkog žanra kojem pripada.

Osnovno i srednje obrazovanje stekli ste u Crnoj Gori, a akademiju ste završili u Srbiji, u Novom Sadu. Koliko je muzička scena u toj zemlji drugačija od naše, zaostajemo li muzički za regionom? 

Aktivno sam se počela baviti muzikom u nižoj i srednjoj muzičkoj školi, odsjek za klavir. Zatim su uslijedile moje studije na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, na odsjeku za kompoziciju. Akademija umjetnosti u Novom Sadu ima svoju tradiciju i spada među vodeće akademije kada je u pitanju muzičko obrazovanje. Isto tako, muzička tradicija u oblasti klasične muzike predstavlja zaštitini znak Novog Sada. Kada se nađete u takvom kulturološkom okruženju, ono vas samo motiviše i oblikuje u konzumiranju muzičkog žanra.
Ukoliko bih uporedila Crnu Goru sa regionom, ne bih mogla upotrijebiti riječ zaostajanje. Prije bih upotrijebila riječ nedovoljna zainteresovanost javnosti za scenu klasične muzike. Više je to socijalno pitanje, jer proces obrazovanja i praćenja muzičkog žanra mora početi vrlo rano. Ukoliko je javna scena preplavljena drugim žanrovima, tada se može i očekivati da populacija konzumira ono što joj se servira putem javnih medija. Mišljenja sam da Crna Gora ima bogatije folklorne sadržaje od ostatka regiona i puno talentovane djece i omladine, koju treba podržati u njihovoj namjeri da se bave muzikom.

Vjerujem da ste razmišljali o nastavku muzičke karijere negdje drugo. Šta Vas je motivisalo da se kao magistar kompozicije vratite u Crnu Goru i tu gradite karijeru?

Oduvijek sam bila vezana za svoju domovinu, tako da je to bio glavni motiv za povratak u Crnu Goru. Pokazalo se da je za mene ovdje pravi ambijent, gdje se mogućnost stvaranja, u poslu koji volim, brzo otvorila. Za nastavak karijere je privlačno više evropskih centara. Vidjećemo ...

Angažovani ste u KIC "Budo Tomović". Da li rad u toj ustanovi daje dovoljno izazova za mladog kompozitora?

Kao što je klasična muzika zaštitini znak Novog Sada, tako je i KIC "Budo Tomović" zaštitni znak Podgorice. KIC je u posljednjih nekoliko godina veoma obogatio kulturnu scenu Podgorice i samim tim stvorio prostor za umjetnički žanr kojem pripadam. Moram reći da ova institucija u kontinuitetu, tokom cijele godine, ima redovne programe u okviru muzičkog, dramskog i književnog sektora. Sama činjenica da radim u takvoj instituciji, otvara mi šansu da svoj autorski rad predstavim javnoj sceni Podgorice.

Radili ste muziku za nekoliko predstava i filmova. Koliko vam je taj dio posla izazovan? Da li je teško uklopiti se u zadate teme ili u tom dijelu imate "odriješene ruke" od saradnika ( režisera, scenarista, scenografa…)?

Radila sam muziku za tri filma i jednu predstavu. Kao kompozitorka, imam punu slobodu u kreativnom izražavanju, iako je muzika naručena. Istakla bih da pored komponovanja, takva vrsta muzičke kreacije zahtjeva proučavanje filmskog ili pozorišnog djela. Prilikom komponovanja za predstavu "Orkanski visovi", nekoliko puta sam pročitala originalno djelo (knjigu) i scenario, proučila ciljeve koje je ispred sebe postavila režiserka i tek nakon toga je došlo do sinhronizacije muzike na pozorišnoj sceni.

Ide li vaša ambicija u tom pravcu, komponovanju muzike za film i scenu uopšteno, ili ste više zainteresovani za stvaranje klasičkih djela?

Ne bih se mogla odreći ni jednog ni drugog. Klasična muzika me ispunjava i to je prostor koji omogućava individualnu kreativnost. Muzika za film ili predstavu zahtjeva uklapanje u timski rad, ako bih mogla reći kolektivnu kreativnost. Rad na jednoj i drugoj vrsti muzike ispunjava moje motive, želje, emocije i sve ono što želim pokazati javnosti.

Da li u Crnoj Gori ima prostora za samostalan rad umjetnika Vašeg obrazovanja i dovoljno publike za slušanje i vrednovanje onoga što radite?

Raduje me da se u Crnoj Gori na tom planu dešavaju promjene na bolje. U Podgorici se zavrašavaju zgrade Gradskog pozorišta i Muzičkog centra, čime će se značajno unaprijediti uslovi za održavanje već kvalitetnih kulturnih manifestacije. Mada, prostor za izvođenje složenijih klasičnih kompozicija mladih stvaraoca je vrlo skroman. Većim djelom se izvode kompozicije već poznatih kompozitora koji imaju svoju publiku.

Zbog malog tržišta i nevelike muzičke tradicije, posebno u komponovanju, sa kojim ste se sve preprekama sretali tokom dosadašnjeg rada?  

Ne mogu govoriti o preprekama. Više to vidim kao nedostatak kapaciteta koji bi dozvolili da ono što sam komponovala bude izvedeno i predstavljeno javnosti. Svi kompozitori klasične muzike se srijeću sa istim problemom, a to je da ovaj žanr nije komercijalan. Mnogo puta se desi da napišem djelo koje je još uvijek negdje u fioci. Nikada ne mogu biti sigurna da će mu neko udahnuti život.

Kakva je perspektiva mladih ljudi koji odaberu da se bave muzičkom umjetnošću u Crnoj Gori i šta bi po vašem mišljenju pomoglo da se mladi umjetnici u Crnoj Gori afirmišu? Jesu li strukovna udruženja dovoljna potpora?

Strukovna udruženja su neophodna i mogu slobodno reći dovoljna potpora za mladog stvaraoca. Ona često obezbjeđuju marketing, autorsku zaštitu, uređuju pravila ponašanja na muzičkoj sceni što je potrebno za afirmaciju jednog umjetnika. Međutim, mnoga strukovna udruženja imaju ograničena sredstva, te ne mogu u potpunosti podržati afirmaciju muzičkog stvaralaštva.

Kao velikog ljubitelja klasične muzike koja bi vas epoha, instrument, zemlja i kompozitor najbolje opisali?

U posljednje vrijeme se najviše pronalazim u djelima ruske kompozitorke Sofije Gubaiduline. Ona je duboko religiozna osoba i vezu sa Univerzumom stvara kroz umjetnički proces u kojem je razvila veliki broj muzičkih simbola kako bi izrazila svoje ideale. Što se tiče instrumenata, svaki od njih ima posebnu ulogu u mojim kompozicijama. Možda bih malu prednost dala gudačima zbog njihove nevjerovatne tehnike i sposobnosti da svojim zvukom najviše doprinesu modernoj klasičnoj muzici.

Biljana Babović