OKRUGLI STO U MOJKOVCU

Poeziju Blaža Šćepanovića vratiti u škole

Poezija Blaža Šćepanovića nezasluženo je zapostavljen i pored toga što je pripadao avagardnim pjesnicima šezdesetih godina prošlog vijeka, poručeno je sa okruglog stola u Mojkovcu.

U organizacija Lider mont media, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore, u okviru projekta podrška razvoju kulture sjevera za ovu godinu u mojkovačkom Centru za kulturu “Nenad Rakočević” održan je okrugli sto na temu ”Poetika u djelu Blaža Šćepanovića”. Na skupu govorilo 15 istakunih poznavaoca njegovog djela.

Blažo Šćepanović, književnik koji je tragično stradao šezdesetih godina prošlog vijeka, posljednjih godina, sve češće motiviše ljubitelje poezije da se bave njegovim stvaralaštvom.

Danas se u poeziji Blaža Šćepanovića može otkriti zanimljiva depatetizacija rodoljubive poezije koja je često patetična i uvijena u hiperbolama.
Takav pristup poeziji govori o autentičnom pjesniku koji je uz niz različitih filozofskih slojeva koje je uveo u svoju poeziju učinio da poezija postane dublja od današnje filozofije.

Prof.dr Dobrivoje Stanojević cijeni da nam danas pjesnici filozofi mogu da kažu više i od samih filozofa.

U tom smislu slogan koji je gradio sa Brankom Miljkovićem: “Da li će sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj“ , jeste ponovo na meti naših razmatranja.

„Stanovište poezije Blaža Šćepanovića koje je protiv tradicionalnog mišljenja, govori o tome da se filozofija odnosno misli ne mogu osjećati , a osjećanja ne mogu misliti. Njegova poezija danas pokazuje da se o osjećanjima itekako može misliti a da se misli mogu osjećati. I ona je recept za razumijevanje savremenosti, bez obzira što je nastala prije pola vijeka“, smatra Stanojević.

Stanojević poezija Blaža Šćepanovića očituje u priličnom kontinuitetu sa Brankom Miljkovićem koji je nešto ranije imao čuveni stih u kojem se kaže: “Konj obično osam nogu ima“. Imao je prilične probleme sa kritikom, kako to da konj osam nogu ima? Mada , svi znamo, da konj u galopu, ako je brz, ostavlja utisak da ima i više od osam nogu. Blažo nasuprot tome kaže: „Da je svaka vrijedna ptica mnogokrila“ da nam ona itekako može drugačije da otkrije život i da učini da život gledamo iz drugačijeg ugla.

„To je na momente vrlo zatvorena, hermetična poezija, kako kažu poezija koja traži više čitanja, zastajkivanja čak i kratke pjesme su teže za odgonetanje nego neki elistički roman u kojem se uzročno posljedičnom vezom sve objašnjava i sve je jasno tokom čitanja, ali u tom je ona tajanstvenija i zanimljivija tim prije što je ona u tom sudbonosnom zamahu njegovog života (utopio se u jezeru, a njegov drug Branko Miljković se objesio o brezu) kao da je Branko težio visinama, a Šćepanović dubinama i da su se, metafizički gledano sreli tamo u nekom pjesničkom luku. Šteta što nema novih izdanja Blaža Šćepanovića, jer bise ona više čitala i razumijevala, a i doprinijela bi i da se riješe mnoge nedoumice koje danas imamo u vezi sa poezijijom, a i u vezi sa stvarnošću“, zaključio je Stanojević.

Blažo Šćepanović je samo uslovno zaboravljeni pjesnik kome je pričinjena jedna od najvećih nepravdi u književnoj istoriografiji zato što mu nije već odavno dato, jasno i glasno, da je on avangardni pisac iz šezdesetih godina prošlog vijeka, ocijenio je književnik Borislav Jovanović.

„On je, dakle, pisac koji je svojim senzibilitetom svojom estetikom i etikom napravio jedan veliki prodor u tretiranju onog što se uslovno zove rodoljubiva patriotska i revolucionarna poezija. On je napravio , zapravo, jednu petsku transformaciju tih tema u univerzalnu priču o čovjeku njegovoj borbi za ljepši svijet, gdje će planeta biti otadžbina svih ljudi. Dakle, Blažo Šćepanović je jedan od onih koji su poput Jure Kaštelana u hrvatskoj ili Vaska Pope u srpskoj književnosti ili Mirka Banjevića u crnogorskoj kniževnosti kao mlad bio avangardan pjesnik jer je od jednog utilitarnog shvatanja, tih kapitalnih tema, ljudske sudbine uspio da naparavi poeziju koja nekad dostiže visine ne samo avangardnog. On je ustvari pjesnik jednog nadrealističkog koncepta književnosti. Dakle, nadrealizam je suština estetskog i pjesničkog bića Blaža Šćepanovića“, zaključio je Jovanović.

Dobitnik prve književne nagrade Blažo Šćepanović književnik i skulptor, Janko Vujisić, smatra da je Balažo Šćepanović zadužio crnogorsku i jugoslovensku književnost te da se njegova poezija ne može zaboraviti. Svojim djelom nije zaslužio taku brzu smrt, ali ni da se ne pominje i ne proučava njegovo djelo.

“Blažovo ogromno stablo nije se rasćetalo u onom željenom smislu, kako je njen baštovan priželjkivao. On je ostavio trajni pečat u crnogorskoj kniževnosti“, kazao je Vujisić.

Usud naše sredine je da velike ljude, velike pisce i stvaraoce zaboravimo da bi onda došlo vrijeme da ih se prisjetimo i onda krenemo iz početka. “Blaža Šćepanovića ne treba niko da čuva od njega samoga. On je dovoljno izgradio mjesto u našoj kulturi”, istako je prof. Zoran Bošković.

Okrugli sto u Mojkovcu za profesoricu Irenu Ivanović je vaskrsavanje zaboravljenog, ali nadasve znamenitog crnogoskog pjesnika Blaža Šćepanovića , koji je iza sebe ostavio bogato poetsko stvaralaštvo.

“Nažalost, ono je bilo postranjeno i ne znamo iz kojih razloga o tome će sigurno vrijeme i oni koji se budu bavili istraživačkim radom njegovog djela dati odgovor. U svakom slučaju ono što je značajno da smo na ovom naučnom skupu analitički i kritički sagledali njegovo stvaralašto i dali mogućnost da se iz više saznajnih nivoa a prevashodno kroz nauku o književnosti oživi njegov opus“, naglasila je Ivanović.

Autor filma o Blažu Šćepanoviću,Mirko Jakovljević kaže da je okruglim stolom na neki način zaokružena lijepa ideja koju je 2017. godine podržalo Ministarstvo kulture.

“Krajnji cilj je da poeziju Blaža Šćepanovića vratimo u udžbenike i škole, a nastojaćemo i da uz saglasnost njegove porodice izdamo njegova sabrana djela”, najavio je Jakovljević.

Blažo Šćepanović je stvarao kratko, ali u zamahu koji je produkovao poeziju koja ostaje trajno kulturno nasljeđe.
Rodoljublje i misasaonos, hermetičnost čije otključavanje otkriva suštinu poezije, te sveukupni kvalitet ostvarenja vratili smo u žižu interesovanja književne kritike.

Objavljivanjem Zbornika radova sa okruglog stola, te posvećivanjem julskog broja Novina sjevera Šćepanovićevom svaralaštvu djelo ovog stvaraoca kojem je prijetio veo zaborava biće dostupno bibliotekama i čitaocima.

“Bio je to dug Crne Gore, projekat podržalo Ministarstvo kulture, prema pjesniku koji je poput meteora na književnom nebu ostavio sjaj koji protokom vremena postaje sjaniji,” kaže Radomir Perišić novinar i publicista po čijem scenario je prije dvije godine snimljen dokumentarni film o Blažu Šćepanoviću.

Bio je to prvi korak ka potpunoj brani zaboravu. Ovaj okrugli sto je potvrda da je zrno plodom urodilo.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore