[ Objavila B.B. ]

U KOLAŠINU

Promovisane knjige poezije Vladimira Lazovića

Promocija knjiga poezije Vladimira Lazovića "Lumer" i "Ispovijest duše", organizovana je u kolašinskom Centru za kulturu prošlog vikenda, a o Lazovićevoj poeziji govorili su pisac Bogić Rakočević, pjesnikinja Vinka Perišić-Šarenac i novinar Dražen Drašković.

Promocija je okupila veliki broj ljubitelja poezije, a za prijatan kulturni događaj pobrinuo se Dražen Drašković kao voditelj programa, kao i učenici Škole za osnovno muzičko obrazovanje iz Kolašina Nađa Grdinić i Nađa Begović, te glumac Đođije Tatić i Lazovićevi prijatelji Dragana Šćepanović, Duško Vlahović i Raško Minić koji su govorili njegove stihove.

"Lazove pjesme su na prvi pogled kratke i jednostavne, a duboko čovjekom zaorane. Lazo nije kao Lazo Kostić imao svoju Lenku Dunjđerski, ali je zato emociju i iskrenost podijelio nekim običnim, malim i velikim adresama kao što su kiše, snježnica, otkos, zaborav, kućni prag, vrapci, burilo, kolijevka, žurba", kazao je Drašković.

Bogić Rakočević je istakao da je dajući knjizi "Lumer" naziv istoimenog vrha na Bjelasici, koji je na toj lijepoj, ali i surovoj planini izložen vremenskim napogodama, Lazović svoju poetiku situirao u dvije uporedne i prožimajuće ravni oličene, s jedne strane, u životnoj vjetrometini, a s druge u zavičajnom miljeu.

"Otuda se kroz ovu knjigu kontinuirano provlače zvuci sjete, žal zbog prolaznosti vremena i dragih ljudi, osjećaj životne tjeskobe, začudnost pred anarhičnom urbanizacijom i uopšte jedno dominantno trpno stanje, koje pjesnika odmiče od drugačijih, mirnijih i srećnijih prikaza svijeta. Zato Lazović u svojim stihovima pravi neku vrstu fotografskih zapisa o nekadašnjim zavičajnim prizorima ili onoga do čega mu je posebno stalo. Ređanjem tih slajdova dolazimo do predstave o jednom zanimljivom svijetu, o 'tragu vremena' koji se, kako pjesnik kaže, sliva niz lice jedne od žena-pjesničkih motiva, što poskitana leluja kroz život ni sama ne znajući kuda ide i šta traži", kazao je Rakočević.

"Ispovijest duše" je elegično-sjetna pripovijest o životu.

"To je zbirka pjesničkih slika, koje kao kristali strče, precizno izbrušeni, čine mozik jedne istine o sudbini, postojanju, trajanju i osipanju ljudske nutrine i čaure, u koju je smještena ista duša, kao svilena buba, što ispreda samu sebe kao najtaniju svilenu lirsku nit", ukratko je ocijenila Lazovićevu drugu knjigu pjesnikinja Vinka Perišič-Šarenac.

Ona je istakla da ove, po formi minijature, su ustvari male boce u kojima stoji najotrovnije piće, emocija od koje zastaje dah, pred kojom se zanijemi.

"Pjesnik pred čitaoca iznosi neposredno i otvoreno, bez imalo uvijanja, i najgorča saznanja o životu, te tihom i nemuštom gašenju čula i bila, damara krvi i duše. I, premda se čini da Lazović rukuje savršeno uređenim ogoljelim urbanim stihom, koji ne potencira brojnost stilskih ukrasa, a koji je kod njega od početka prepoznatljiv, ipak, pjesnik se ovom zbirkom izmiče i pravi otklon od urbanog, kako u motivskom, tako i u strukturalnom oblikovanju pjesme", kazala je Perišić-Šarenac.

"Prvi moji stihovi, novinarski zapisi, priče nastale su ovdje u rodnom Kolašinu, gradu moga djetinjstva, školovanja i mladosti. I kao sudbina svoj stvaralački život nastavljam u mom rodnom Lipovu, Blatini i Vukićevcu", kazao je Lazović.

On je istakao da zov zavičaja iz kojeg praktično nikada otišao nije, krivac je što se, nakon četiri decenije novinarstva, ponovo vratio poeziji.

"Moja pjesnička, mogu slobodno reći i ljudska ispovijest uglavnom je nastala u trenutcima samoće i smiraja u priobalju rijeke Plašnice, Vučja, Sinjajevine, Bjelasice na Vukićevcu", kazao je Lazović, zahvaljujući se učesnicima promocije njegove poezije koji su uspjeli da njegovu ispovijest istaknu na najbolji način.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore