[ Objavila B.B. ]

PROMOCIJA MONOGRAFIJE "WERK"

Austrougarske tvrđave biseri koje ne umijemo da čuvamo

Evropski poznavaoci fortifikacija uvjeravaju me da imamo biser i najočuvanije objekte, ali su vrlo iznenađeni našim odnosom prema njima, kazao je Radojica Pavićević, autor drugog, proširenog i dopunjenog izdanja knjige "Werk/Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori", koje je u izdanju Nove Pobjede predstavljeno sinoć u Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović".

Ova opsežna i raskošno opremljena monografja, kako je na promociji podsjetio novinar Pobjede Vlatko Simunović, prvi put je štampana 2012. godine. Tiraž od 1.000 primjeraka odavno je rasprodat, a potražnja je do danas svakodnevna.

"Zato je, u godini našeg velikog jubileja, 75 godina postojanja, zbog ogromnog interesovanja javnosti i obilja novih materijala koje je Pavićević proteklih godina prikupio, Nova Pobjeda štampala drugo izdanje kapitalne studije. Sa ponosom i zadovoljstvom ističemo da je od danas dostupna i na engleskom jeziku" rekao je Simunović.

Pavićević je naglasio da je ovaj rad samo jedan dio onoga što čeka buduće istraživače koji treba da nastave, prateći tragove prošlosti, da povezuju vjekove, gradove, civilizacije, kulture i ljude.

U ovoj monografiji je, prema riječima autora, obrađeno oko 130 borbenih objekata, razvrstanih po vrstama. Obrađena je i njihova uloga u cjelovitom sistemu K.u.K. Ratne luke "Boka Kotorska".

"Važno je napomenuti da je sav sistem utvrda, u stvari jedna tvrđava sa jednim komandantom, a svi njeni elementi, vojničkom logikom, filigranski postavljeni u prostor, čine izuzetan sistem koji tek kao takva cjelina ostvaruje svoju funkciju. Osim borbenih objekata u knjizi je napravljen i osvrt na logistiku ovako velikog i značajnog sistema, koja nije manje značajna u odnosu na borbeni dio, ali ona nije bila cilj ovog rada. Obrađeni su (više dokumentovani) putevi, vode, željeznica, aerodromi (za kopnene snage u Igalu i hidroaviaciju u Kumboru), arsenal u Tivtu, bolnice, groblja, skladišta, radionice, magacini, radio-stanica, signalne i golubarske stanice, škole, žičara Kotor -Cetinje", kazao je Pavićević.

Objasnio je da se sistem odbrane Boke Kotorske, kao i dijela južno od nje sve do rijeke Željeznice kod Bara, razvijao zavisno od političkih, geostrategijskih, ekonomskih i velikog broja drugih faktora. Nekad se mijenjao i dnevno, a nekada je mirovao godinama.

"Tvđava Boka Kotorska razvijala se na istorijskom nasljeđu ranijih stanovnika, ali niko kao Austrougari ovom prostoru nije dao toliki značaj i utvrdio ga na taj način, a izgrađena infrastruktura (posebno puteva) i danas je većinom u upotrebi" rekao je Pavićević.

Simunović je ocijenio da će novo izdanje monografije "WERK" biti novi podsticaj konzervatorima i restauratorima da zaštite nekada moćni fortifikacijski sistem, četvrtu po veličini pojasnu tvrđavu u Evropi početkom 20. vijeka.

"Ona je, pokazuju svi dostupni podaci, teže stradala u mirnodopskim uslovima od 1918. godine do danas, nego u ratu koji je rezultirao povlačenjem Austrougarske iz Crne Gore i sa Balkana", rekao je Simunović.

Prof. dr Boris Ilijanić kazao je sa monografijom imamo jednu nevjerovatnu bazu podataka koja je fantastičan temelj za dalje istraživanje i valorizaciju fortifikacija.

Fortifikacije veliki potencijal za valorizaciju

Ilijanić je otkrio i da je skoro bio domaćin grupi međunarodnih stručnjaka koji su, prema njegovim riječima, zapanjeni kakvim mi potencijalom raspolažemo.

"Istovremeno su razočarani. Možete misliti kakva je moja lična sramota bila kada sam morao njima da objašnjavam zašto je neko ukrao metalne kapke, ili stepenice i zašto je to u takvom stanju. Pored toga, oni su shvatili da je to fantastičan potencijal u valorizaciji kulturno-istorijskih spomenika i za njihovu obnovu i upotrebu u novim funkcijama i samostalnoj održivosti. Možda ćemo mi i naći neki fond da neku tvrđavu iz ovog opusa obnovimo, ali je pitanje kako im udahnuti neki život da one same sebe izdržavaju. Treba da se nađe neko od mlađih da predloži samoodržive funkcije za čitav lanac takvih objekata", kazao je Ilijanić i dodao je gradnja sistema fortifikacija, koja je koštala 200 miliona ondašnjih maraka, na neki način uvela jedan dio Crne Gore u naprednu civilizaciju.