[ Petra Božović, TVCG ]

ROMAN NIKOLE NIKOLIĆA

"Sirene za uzbunu" na Zimskom salonu knjige

Roman “Sirene za uzbunu”, Nikole Nikolića, promovisan je sinoć na Zimskom salonu knjige. Riječ je o djelu koje opisuje 1999. godinu koju su obilježili bombardovanje, vanredno stanje i mnoge lične i kolektivne drame.

Posljednja godina prošlog vijeka, koju pamtimo po burnim dešavanjima u našoj zemlji i regionu, inspirisala je Nikolu Nikolića da napiše roman. Dvije decenije kasnije, oživljava situacije i likove koji su mu se kao desetogodišnjaku urezali u pamćenje.

“Meni je prosto bio potreban ovaj roman da na neki način shvatim i dio vlastite prošlosti, ne samo dio prošlosti vlastite zemlje, kako bih na kraju krajeva stekao i neki odbrambeni mehanizam prema budućnosti jer ja smatram da oslanjanje na pamćenje može biti dobra alatka da u budućnosti preventivno djelujete za neke loše situacije”, kazao je Nikolić.

Autor kaže da ga često inspirišu vanredne situacije u kojima ličnosti pokazuju svoj pravi karakter. Takva je bila i 1999. godina o kojoj, prema riječima profesorice književnosti Jelene Krsmanović, treba da znaju i generacije koje su rođene kasnije.

“Naše generacije svakako mogu da osjete jednu emociju koju su imale dok se sve to dešavalo, za mlađe generacije, pogotovo ove srednjoškolce naše, baš preporučujem da pročitaju ovu knjigu, da se upoznaju sa svim tim vremenom, ali isto tako da vide kako se stvaraju, ma fantastični književni likovi”, kazala je Krsmanović.

Mladi pisac se prihvatio teškog zadatka da piše o osjetljivim temama našeg društva, ističe književnica i lingvistkinja Slavica Perović.

“To je uradio na visokom spisateljskom i umjetničkom nivou i nadasve pošteno, što je često zlatni presjek za ocjenu pisca. Licemjerje, vaganje, nećkanje, ostale su među koricama romana kao fikcionalni junaci. Autor ih je morao tamo ostaviti, jer jedino tako može ponovo pisati o ljubavi”.

Roman “Sirene za uzbunu” objavila je izdavačka kuća “Nova knjiga”. Nikolić je napisao i romane “Čvor” i “Meandar”, kao i zbirku priča “Atakama”.