[ Pobjeda ]

MAJA BOGOJEVIĆ

Provokativno o položaju žene u filmu

Knjiga "Filmski pogled, rod i nacija u jugoslovenskom filmu: 1945-1991.", Maje Bogojević postavila je brojna pitanja o položaju žene u kinematografiji bivše Jugoslavije i izazvala raspravu o tome koliko su jugoslovenski filmovi obojeni mizoginijom.

Knjiga je sinoć predstavljena u kafi knjižari "Krug". O knjizi su, pored autorke, govorili prof. dr Svetlana Slapšak, filmski kritičar Aleksandar Bečanović i mr Anita Erak, prenosi "Pobjeda".

Maja Bogojević je objasnila da joj je u jugoslovenskom filmu oduvijek "nešto" smetalo. Nakon što je počela da posjećuje kinoteke evropskih gradova i da se bavi feminističkom teorijom, autorka je shvatila da je u pitanju "nesrećni položaj žena".

Koristeći se idejama feministkinje Simon de Bovoar, koja je jasno definisala na koji su način žene marginalizovane u društvu, Bogojević je počela da analizira ženske likove u jugoslovenskim filmovima.

"U knjizi kritikujem nedostatak ženskih likova koji bi mogli da posluže kao pozitivan model ili za poistovjećivanje ili za inspiraciju. Njih je zaista malo. Čak i kada je žena prikazana kao neko ko je autonoman, ko se bavi nekim drugim stvarima osim što razmišlja kako će biti domaćica i kako će se udati, čak i tada žene bivaju kažnjene. Kažnjene su ili od nekog muškog lika u filmu, ili od institucija ili simboličnog poretka. Teško da neki lik u jugoslovenskom filmu izdrži do kraja", istakla je Bogojević.

Svetlana Slapšak je istakla da je Bogojević postavila provokativna pitanja tumačima filma i ozbiljno „pomjerila nešto što ne postoji, a to je istorija jugoslovenskog filma“.

"U nekom smislu, to je knjiga koja pravi strukturu koja tek treba da se ispuni sadržajem i pravom istorijom jugoslovenskog filma", naglasila je Slapšak.

Aleksandar Bečanović je ispričao da je bio šokiran odlukom Maje Bogojević da, nakon što je odbranila magistarsku tezu o kompleksnom modernističkom filmu "Prošle godine u Marijenbadu" (Alan Rene, 1961.), doktorsku disertaciju posveti jugoslovenskoj kinematografiji.

Iznanađenje je uslijedilo zbog toga što smatra da je ta kinematografija "u najdubljem smislu mizogmijska".

"Ako pogledate tretman žene u jugoslovenskom filmu, i to posebno kod onih režisera koji slove za velike autore, vi ćete vidjeti da se ta slika koju nude zaista može podvesti jednostavno pod termin mizoginije. Mizoginija postoji i kod najvećih evropskih i američkih režisera, od Hičkoka do Majinog omiljenog režisera Godara", kazao je Bečanović.