TOP 15

Najbolji evropski romani

Nastavljajući svoj serijal izbora najboljih romana, britanski "Dejli telegraf" objavio je ovog puta listu 15 najboljih evropskih romana.

Prvo su objavljene dvije anglosaksonske liste, sjevernoamerička i britansko-irska, onda je 24. aprila predstavljena lista sa južnoameričkim romanima koji su osvojili svijet, a sada je "Dejli telegraf" objavio listu sa “petnaest najboljih evropskih i ruskih romana”, kako se navodi na sajtu ovog britanskog dnevnika.

Bez rangiranja romana, objavljujući samo izbor 15 "najboljih romana" prema mišljenju književnih kritičara lista, listu "Dejli telegrafa" otvara čuveno djelo “Proces” (1925) Franca Kafke.

Već od samog početka, hapšenja bez objašnjenja Jozefa K., čitalac biva uvučen u ovo po mnogo čemu jedinstveno djelo XX vijeka, koje dočarava suludost svijeta u kojem živimo.

Objavljen u prvim godinama posle Drugog svjetskog rata, roman “Zar je to čovjek” (1947) donio je potresno svjedočanstvo o Aušvicu. Ovo remek-djelo došlo je iz pera upravo bivšeg zarobljenika tog okrutnog logora, italijanskog pisca i naučnika Prima Levija.

Na listi se našao i roman “Život: Uputstvo za upotrebu” (1978) Francuza Žorža Pereka, jedan od najuspješnijih književnih eksperimenata XX vijeka. Riječ je o svojevrsnoj književnoj slagalici čiji okvir predstavlja jedna kuća u Parizu i događaji koji se u njoj dešavaju tokom osam sati jedne noći, 23. juna 1975.

Otac svih savremenih romana, utjeha svih boraca sa vjetrenjačama i trn u oku svim vitezovima i viteškim pričama, “Don Kihot” (1605, 1615) Migela de Servantesa takođe se našao na listi. Kihota je teško ne voljeti, mnogo je lakše prepustiti se njegovim snovima o nekom ljepšem svijetu.

Premda nije roman u klasičnom smislu, na listi se našla i zbirka eseja “Ispovjesti” (1782) Žan Žaka Rusoa. Njegova prvobitna ideja da analizira sebe sa svim manama i vrlinama, prerasla je u niz eseja koji su na jedinstven način izmenili razmišljanje tadašnje Evrope.

Za svoje mjesto izborio se i roman “U potrazi za izgubljenim vremenom” (1913 - 1927) Marsela Prusta. Transformacija introvertnog djeteta u umjetnika, uz brojna sjećanja, uobličena su u, po mišljenju mnogih, jednom od najboljih romana, a svakako i jednom od najdužih.

“Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984) Milana Kundere takođe se našla na listi, kojom evidentno dominiraju djela XX vijeka. Sofisticirano djelo, nalik povezanim esejima, predstavlja savršen otpor totalitarizmu u svim oblicima, sa nizom nevjerovatno zanimljivij, živih junaka, od Betovena do jednog psa, koji se teško zaboravljaju.

Među predstavnicima ruskog djela liste izdvaja se “Ana Karenjina” (1877) Lava Nikolajeviča Tolstoja, remek-djelo koje i decenijama od objavljivanja realistično slika ne samo rusko društvo, već sve ljudske duše ophrvane sredinom i promenljivim vremenima koja se iznova vraćaju.

Uz ovaj ruski klasik na listi se našao i mlađi grčki stub književnosti, roman “Grk Zorba” (1946) Nikosa Kazancakisa. Grčka svakodnevica, dočarana kroz lik razigranog Grka, čovjeka od gume, dočarana je uz grčko gostoprimstvo, pobožnost i nasilje.

Najstariji predstavnik evropske književnosti na listi je renesansni klasik “Dekameron” (1351 - 1353) Đovanija Bokača. Mreža sačinjena od sto isprepletenih priča, koje su pripovjedali stanovnici Firence krijući se od kuge, pretvorila se u jednu od najboljih slika ljudske duše i prirode, ali i ljudskog društva u cjelosti.

Uz ovaj italijanski klasik na listi stoji još jedno djelo italijanske književnosti XX vijeka, roman “Ako jedne zimske noći neki putnik” (1979) Itala Kalvina. Baš kao što vi nabavite primjerak romana, nabaviće ga i glavni junak, i baš kao što vama nedostaje jedan dio priče - on nedostaje i glavnom junaku, zbog čega zajedno krećete na nevjerovatno zabavno putovanje kroz parodije svih prepametnih evropskih književnih trikova.

Još jedan je ruski klasik na listi, roman “Zločin i kazna” (1866) Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Čitali ga kao krimi-priču, kao uzbudljiv psihološki roman, kao rat sa razjarenim idealima i protiv njih… Svejedno je, uživaćete u ovom britkom i slojevitom slikanju ruske duše.

“Princeza de Klev” (1678), za koji se vjeruje da ga je napisala gospođa La Fajet, priča je o ženi koja živi za svoju ljubav i boriće se za nju bez obzira na cijenu, važi za prvi psihološki roman. Kasniji pisci, poput Žorž Sand, u ovom su djelu našli dovoljno materijala za svoje kasnije ludorije.

Roman Mihaila Jurjeviča Ljermontova “Junak našeg doba” (1839) nije samo junak našeg, već i svakog doba. Djelo prikazuje zatvoren krug pripadnika plemićke klase čiji je “portret sastavljen od poroka sveg našeg pokolenja”.

“Ispovjesti varalice Feliksa Krula” (1954) Tomasa Mana posljednji su roman koji je ušao u odabrano društvo. Manova posljednja, vjerovatno na svoj način i najzabavnija knjiga, traži odgovor na jedno od najvećih pitanja koje muči pisca - da li su umjetnici lažovi? A uz to i - hoće li dekadencija uništiti Evropu? Put do odgovora na ova pitanje je uobličen u jednu od najboljih književnih avantura.

Izvor: B92, DAILY TELEGRAPH