Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kulturna galaksija

22. 02. 2015. 15:44   >>  15:41

SJEĆANJE

Osam decenija od rođenja Danila Kiša

Danilo Kiš je rođen 22. februara 1935. godine u Subotici, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevrejina i majke Milice (rođene Dragićević), Crnogorke – Cetinjanke, kao njihovo drugo dijete (prvo je ćerka Danica – rođena 1932). Eduard je rođen u zapadnoj Mađarskoj a završio je trgovačku akademiju.

Porodica Kiš se 1937. godine seli u Novi Sad gdje 1939. godine (u vrijeme donošenja antijevrejskih zakona u Mađarskoj), da bi mu spasili život, roditelji Danila krste u Uspenskoj crkvi po pravoslavnom obredu.

Kada je počeo rat 1941. godine  Danilo je pohađao prvi razred srpske osnovne škole. U januaru 1942. godine  u Novom Sadu su ubijene stotine vojvođanskih Srba i Jevreja, a mađarski vojnici odvode njegovog oca Eduarda koji nekim čudom ostaje živ. U Vojvodini traju progoni Jevreja zato Eduard  uči djecu mađarski jezik da bi ih početkom 1943. godine prebacio u svoje rodno mjesto u zapadnu Mađarsku. Tamo Danilo radi kao sluga kod bogatih seljaka i ide u školu. U svojoj devetoj godini napisao je prve pjesme, na mađarskom od kojih je jedna govorila o gladi dok je druga bila ljubavna.

Danilov otac, Eduard Kiš je 1944. godine  odveden (zajedno sa većinom svojih rođaka) u Zalaegerseg, a odatle u Aušvic iz kojeg se neće vratiti.

Milica Kiš 1947. godine, sa svojom djecom Danicom i Danilom, posredstvom Crvenog krsta stiže  na Cetinje, kod svog brata, Rista Dragićevića, poznatog istoričara.

Danilo upisuje školu na Cetinju, ponovo uči srpskohrvatski jezik i uspostavlja prva drugarstva.

Danilova sjećanja na Cetinje

 “Odmah po dolasku polagao sam ispit za likovnu školu. U ispitnoj komisiji bili su Petar Lubarda i Milo Milunović. Volterova bista koju smo crtali – gipsani odlivak Hudonove portretne statue – ličila mi je na jednu staru Nemicu koju sam poznavao u Novom Sadu; tako sam ga i nacrtao. Ipak sam bio primljen, valjda zbog drugih mojih radova. Trebalo je da sačekam godinu-dvije kako bih mogao imati potrebnu gimnazijsku spremu. Za to vreme odlučio sam da ipak završim mature”, sjećao se Kiš.

„Tamo [na Cetinju], kao što znate, kiše padaju mjesecima, ili su bar tada padale. Eto jedne od pogodnosti da čovjek ostane u kući ili da se zavuče u biblioteku. Život je u to vrijeme, život mladih pogotovo, bio do užasavanja monoton, očajnički provincijalan, deprimantan i nesrećan. Nas su još i na maturi šišali do glave, kasarnski, vojnički, po provincijskoj logici i provincijskim pedagoškim načelima, ondašnjim, kako bi ubili u nama sve tzv. porive, kako bi nas uputili na knjigu, kao da smo imali bilo kakve druge mogućnosti za bjekstvo, osim knjige. Mislim da me razumijete. Nije bilo igranki osim gimnazijskih, nešto u stilu starovremenih balova, gdje sam ja, u duhu romantičarske, Sturm und Drang, u biti larpurlartističke, staromodne, provincijske pobune, s puno smisla za martirstvo i sa željom da se izdvojim od ošišanog krda, stajao sam na podijumu, takođe ošišan do glave, i svirao violinu!“ (Gorki talog iskustva, 9)

Dokaz da Boga nema

Danilova majka Milica, nakon nekoliko godina bolovanja, umire 1951. godine što Danilu veoma teško pada: “ako neko kao što je moja majka mora da pati toliko mnogo i toliko dugo, to je dokaz da Boga nema.“

 U gimnaziji nastavlja da piše pjesme, a časopis Omladinski pokret 1953. godine, mu objavljuje  pjesmu Oproštaj s majkom.

Cetinjsku gimnaziju završava 1954. godine i odlazi na studije u Beograd gdje 1958. godine, diplomira na Filozofskom fakultetu u Beogradu na katedri za Istoriju svjetske književnosti sa teorijom književnosti kao prvi student na novootvorenoj katedri za Uporednu književnost.

Danilo 1959. godine putuje za Pariz, 1960. godine završava poslijediplomske studije odbranom rada  „O nekim odlikama ruskog i francuskog simbolizma“ a od marta 1961. do marta 1962. godine, boravi u Bileći i Delnicama gdje služi vojni rok.

Potom se ženi  sa Mirjanom Miočinović (1962). i sa njom živi do 1981. godine. U Parizu se upoznaje  sa Pascale Delpech i sa njom će živjeti do kraja svog života …

Kao lektor za srpskohrvatski jezik i književnost boravio je u Strazburu 1962 – 1964, na Univerzitetu u u Bordou od 1973 – 1976 a u Lilu od 1979 do 1983. godine predaje srpskohrvatski jezik i književnost.

Prvi znaci Kišove bolesti pojavljuju se 1986. godine kada mu američki doktori dijagnosticiraju karcinom pluća. Operisan je u Parizu krajem 1986. godine.

Od 1979. godine  živio je u Parizu gdje je i umro 15.10.1989.godine. Po svojoj želji sahranjen u Beogradu (u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju), po pravoslavnom obredu.

 Tokom života, Kiš je prevodio Endrea Adija, Cvetajevu, Pasternaka, Mandeljštama, Apolinera, Majakovskog, Solovjova, Baljmonta, Kuzmina, Belog, Gumiljova, Ahmatovu, Korneja, Gotjea, Malarmea, Jesenjina …

Sabrana djela Danila Kiša objavljena su 1995. godine u četrnaest tomova i prevedena su na sve značajnije svjetske jezike.

Пратите нас на

Коментари0

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније