Žabljak
Malo oblačno
7.3 °C
Pljevlja
9
12.2 °C
Herceg Novi
Pretežno vedro
19.0 °C
Nikšić
Vedro
12.7 °C
Cetinje
Pretežno vedro
27.8 °C
Bar
Vedro
19.0 °C
Podgorica
Vedro
18.5 °C
Ulcinj
Malo oblačno
17.6 °C
Kolašin
Vedro
7.5 °C

Mimo glavnog toka

I ostati i otići 10. 06. 2013. 08:00   >>  08:32 5

I ostati i otići

K.Mišak: Put iz umjetnih podjela

Ne moramo uvijek, povodom konkretne stvari, odlučivati što je ispravno, a što nije. Možda je ispravno i jedno i drugo. Zato, kad „ili“ postane „i“, čini se, nema više razloga za prolijevanje toliko žuči kroz optičke kablove.

U filmu „Ničiji heroj“ Paul Newman, već zašao u godine, često je zavrtio glavom i rekao : „Decisions, decisions“. Eh, da, odluke, odluke. Svakoga dana, po sto puta. Lijevo ili desno, gore ili dolje, grubo ili nježno, odlučno ili blago… Kao da je taj „ili“ ljepilo koje sve spaja i bez kojeg bi se raspalo ovo kraljevstvo dvojnosti.

          Što, kad se malo bolje razmisli, uopće ne bi bilo loše. Ponekad je doista najbolje zeznuti stvar i ne donijeti nikakvu odluku. Pa da vidimo što će onda biti kad ne prihvatimo nametnutu igru. Ona je sva satkana od pravila, a pravila znaju samo da mora biti ovo ili će u protivnom biti ono. Jako su inteligentna. Skoro kao neki ljudi koje znam, koji su se pretvorili u principe i pravila, bivajući vrlo ponosnima na svoje zacementirane stavove i smatrajući cement svojom najvećom vrlinom. Pa ćete ih onda čuti kako vam tumače sebe i ponosno objašnjavaju kako oni u ovim ili onim situacijama reagiraju ovako ili onako, kao da je neki problem koračati po unaprijed određenim obrascima.

          Ali neka ih. Može i tako. Da, može I tako. Ne moramo uvijek odlučivati o tome što je ispravno, a što nije. Možda je ispravno i jedno i drugo. 

          I evo po prvi puta u ovoj priči, pojavio se „i“. „I“ kao osloboditelj iz klopke umjetnih podjela.

          Nasuprot njemu, u puno situacija oko sebe uočavam kako „ili“ neprekidno služi kao neka vrst perpetuuma mobile, kao neko neiscrpno gorivo za beskonačno gubljenje vremena i energije na beskrajne rasprave o svim mogućim pitanjima koja na kraju ionako ostaju bez konsenzusa. Na sreću. Tako i treba biti. Ježim se od konsenzusa, posljednji kojega sam vidio jest kad je Sabor jednoglasno izglasao ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

           No, što sam ono htio reći o“ili“… Taj je doista prava mustra. Recimo, pratio sam prije koji mjesec raspravu o seksualnom odgoju na marginama koje se povremeno provlačilo staro pitanje što je normalno za ljude, kad je riječ o seksu – moraju li nužno za seksualne partnere imati suprotni spol (u čemu sam ja osobno uvijek nalazio inspiraciju) ili je normalno i ako je netko usmjeren prema istom spolu. Ukratko rečeno, je li homoseksualizam bolest. Podjela argumenata i stavova je, koliko sam uspio shvatiti u vezi te materije kojom se nikad nisam bavio, davno uspostavljena. Na jednoj strani su oni koji smatraju da je homoseksualnost prirodna i čoveku prirođena, a na drugoj oni koji smatraju da je to neka bolest od koje se treba liječiti ukazujući na podatke koji govore o tome da velik broj homoseksualnih osoba stiže iz životnih okolnosti koje prema njima nisu bile blage u smislu nasilja, pa i seksualnog.

          Čitao sam te uzaludne rasprave (jer, u konačnici, sve je normalno ako su svi uključeni u to dobrovoljno i pri punoj svijesti uključeni) jer mi je, dok sam premetao po memoriji, postalo nekako očigledno da može biti točno i jedno i drugo. Sjetio sam se da mi je netko pričao o nekom klincu koji je od najmlađih dana, pa sve nadalje, pokazivao ženske sklonosti, imao ženskasto ponašanje, kao malo stariji puno više od nogometa volio se družiti u tračerskim partijama gospođa, samo još da nije štrikao (a možda i jest). Naravno, kao sazrela seksualna jedinka, postao je homoseksualne orijentacije. Moglo bi se više pjesnički reći da je možda bio žensko zatočeno u muškom tijelu.

          S druge strane, recimo, nemam puno sumnje da, recimo, onaj bolesni enegleski sustav internata, sa svojim fašističkim pravilima i institucionaliziranim nasiljem nad ljudskom prirodom leži u korijenu velikog broja homoseksualaca britanskog višeg društva. No, kad „ili“ postane „i“, čini se, nema više razloga za prolijevanje toliko žuči kroz optičke kablove.

 

          Ali dobro, pustimo tu tako osjetljivu temu. Evo još poznatijeg primjera kojemu je „ili“ gorivo. Sjećate se osobe zvane Drug Tito? Kao Dock Holiday, davno je ušao u legendu, mada nije došao tiho. Uglavnom, taj beskrupulozni tip i masovni ubojica danas je simbol nekih boljih vremena. I ne prestaju rasprave o njemu i tim boljim vremenima. Jesu li bila bolja ili nisu? Jedni bacaju na stol Goli otok, dugi besplatno zdravstvo i obrazovanje, jedni stalne nestašice, drugi monetarnu samostalnost i činjenicu da su ljudi bili manje egzistencijalno ugroženi nego danas, jedni procvat kulture i filma, drugi socrealizam. Jedni tvrde da je to bila diktatura, drugi da se na neki način slobodnije i ljudskije živjelo nego u suvremenom korporatizmu. Ne može biti oboje, zar ne, ili je bila diktatura ili sloboda. Ali ako se „ili“ zamijeni s „i“ zapravo ćemo doći do istine. Sve rečeno je točno, i sve navedene suprotnosti istinite su u isto vrijeme.   

          Kad se jednom ukloni „ili“ nema više razloga za zapjenjene rasprave. Dragi antifašisti i fašisti i svi ostali frajeri, gay-aktivisti kao i mrzitelji homoseksualaca, fajrunt je, birtija se zatvara, što se popilo – popilo se,  'odite doma, sutra je novi radni dan, u kojem će i dalje sve suprotstavljeno biti istinito u isto vrijeme. Nemojte me više zamarati. 

           Naš mozak je poput računala koje poznaje samo nule i jedinice. Ili je nula ili je jedinica u kompjutorskom programu, ne može biti i jedno i drugo. Ne može li? Oh, ali može. U stvarnom svijetu koji nije proizvod računalnog mozga. Tamo može biti i jedinica i nula u isto vrijeme, i još puno drugih znamenki ili znakova.

          A što je onim malim prostorima između? Koji nisu niti jedinica niti nula. Kao u onoj staroj epizodi Zone sumraka, kad bačeni novčić ne padne niti na 'glavu' niti na 'pismo' već, kao što je rekao onaj mistični glas spikera, ponekad padne okomito. Tada, znate već, ulazite u onaj tajanstveni prostor između zbilje ili nestvarnoga…u Zonu sumraka.  

To su neke druge razine stvarnosti. One kriju tajnu veznika „i“. S obzirom da svaku situaciju, osobu ili uopće bilo koji segment pojavne stvarnosti u svakom trenutku simultano čini neizbrojiv broj razina, naravno da suprotstavljene stvari mogu biti u isto vrijeme istinite na istom mjestu. To je poput neke slike koju čini velik broj točkica svakojakih veličina. Ovisno o tome na koji način se fokusirate ili udubite u sliku, ispred vaših očiju ukazat će se različite slike na istom mjestu. Kad bolje razmislim, upravo to je odlika holograma, a danas više nije nova ideja da živimo u divovskom holografskom svemiru. Nešto rjeđe razmišljamo o tome da se i svaku situaciju ili okolnosti može promatrati kao hologram ili još bolje – kao one reklame u apotekama na kojima se različite slike ukazuju ovisno iz kojeg kuta ih gledaš. Ovisno o tome kako nagneš glavu, tako ćeš istu situaciju vidjeti nekako drugačije. Odjednom ti neće biti dovoljan „ili“, pa čak niti samo jedan „i“, trebat ćete ih puno, sve više i više kako počneš otrkivati zabavu u stalnoj promjeni perspketive.

Jer davno je rečeno da nema istine već samo perspektive. Zašto ne bismo mi sami bili sve te perspektive umjesto da svatko od nas utjelovljuje tek jednu i potom ulazi u sukobe i rasprave s drugim perspektivama. 

Danas je mnogima već pomalo dosta svega. Umoreni od neprekidne manipulacije sa svih strana, ispred koje se ponekad osjećaju bespomoćni, najradije bi sišli s ovog vlaka, ali on nažalost prebrzo juri kroz svemir. Ma, misle, dovoljna bi im bila čak i mala iluzija izbora, da ih netko samo upita žele li ostati ili otići.

Na temelju novostečene formule, pokušajmo ukloniti „ili“ da vidimo što će se dogoditi.

Čini se da je rezultat slijedeći: Ostati I otići.

Biti izvan svijeta, ali i u njemu u isto vrijeme.

Naravno, pa kako drugačije? Odgovor je sigurno točan jer je potpuno nelogičan i nema nikakvog smisla. Ako ste kalkulator.

           

Komentari 5

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo