Žabljak
Umjereno oblačno
17.7 °C
Pljevlja
Umjereno oblačno
18.0 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
24.8 °C
Nikšić
Umjereno oblačno
21.5 °C
Cetinje
Pretežno vedro
25.5 °C
Bar
Malo oblačno
24.9 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
28.3 °C
Ulcinj
Malo oblačno
25.8 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
22.9 °C

Mimo glavnog toka

VIKTOR SCHAUBERGER 25. 11. 2013. 08:00   >>  08:00 10

VIKTOR SCHAUBERGER

K.Mišak: Newton pogrešno zagrizao jabuku

„Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmišljao kako je jabuka uopće došla gore“- riječi su "čarobnjaka vode" Viktora Schaubergera. On je razvio vlastiti način shvaćanja prirodnih načela i oponašajući ih napravio je mnoge strojeve i korisne načine kako upregnuti prirodnu energiju na ne-destruktivan način. Predstavljamo čovjeka koji je otkrio "tehnologiju implozije" i silu levitacije.

Ne može se dovoljno naglasiti koliko je zdravo za mentalno i psihičko zdravlje, a korisno ako čovjek želi saznati nešto istinito o svijetu, biti svjestan da sve što znamo – zapravo ne znamo. Svijet za kojega mislimo da ga vidimo i razumijemo zapravo je sklop naših mentalnih koncepata. Eh, kad bi samo bili naši… Ali većinom njih nas je isprogramiralo društvo, u širem smislu, a odgoj, obrazovanje i mediji u užem smislu. Zato se mnogi koncepti uzimaju zdravo za gotovo, a o drugima se niti ne čuje. U konačnici to i dovodi do svijeta kakvog vidimo oko sebe, u kojem uvijek, istina, imamo izbor – ali taj je izbor netko drugi filtrirao i svodi se na izbor između lošeg i još goreg.

Tko zna kakav bi bio svijet da je njegov razvoj temeljen na nekim drugim načelima. Kojim, pitate se? Pa postoje samo načela za koja smo do sad saznali, nema drugih. O, nema li?

Rekao bih da ima.

Newton i jabuka

Evo nekoliko citata osobe kojom će se baviti ovaj tekst:

„Jednako je tako nužno pročistiti sadašnji pristup onih koji kao političari otuđeni od Prirode osuđuju (našu) sadašnju sudbinu, situaciju za koju je cijelo pučanstvo također bez sumnje krivo. Slobodnim i dragovoljnim otkrivanjem najveće tajne Prirode to se, barem djelomice, može ispraviti.“

„Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmišljao kako je jabuka uopće došla gore.“

„Današnja tehnologija stremi naprijed sa silama koje djeluju unazad.“

„Ili je posvemašnja glupost ili najveći zločin svih vremena koristiti razgrađene atomske energije za izgradnju svjetskog gospodarstva“.

„Kako bi to drugačije trebalo napraviti? Pitanje je koje uvjek slijedi. Odgovor je jednostavan: točno suprotno od onoga kako se radi danas!“

„Ptica ne leti – ona je letena. Riba ne pliva – ona je plivana.“

„Svaka snaga…otkriva se i izbija iz izvornog oblika života, jajeta.“

„Visoko svećenstvo drevnih kultura imalo je dominirajuće znanje o toj sili, koje su njegovali i čuvali kao sam život tako da zbog svojeg umijeća budu poštovani kao bogovi.“

„Učestalost raka povećava se razmjerno dužini glavne željezne vodovodne cijevi.“

„Ako se pospe umjetno gnojivo, tada ostaci troske, posve lišeni potencijala zbog razarajućeg utjecaja vatre, lišavaju podzemnu vodu njezinih levitativnih i stimulirajućih  supstancija. Biološka posljedica takvoga nasilnog sustava popunjavanja lažna je proizvodnost koja daje mnogo ploda, ali zemlji prepušta malo hranjivih vrijednosti.“

„Implozivni strojevi…mogu se povjeriti samo onima koji smještaju opće dobro iznad svoga osobnog blagostanja. Oni apsolutno ne bi smjeli imati nikakva interesa da žude za vlašću.“

„Ljudski rod, po naravi nikad tovarna životinja, s mojim će strojem biti oslobođen svake muke.“

Ako su vas ovi citati ispunili inspiracijom, znatiželjom ili tek zaintrigirali, pozivam vas da upoznate tog izuzetnog, ali nedovoljno poznatog čovjeka (brižljivo izbrisanog?) kome pripadaju…

Tvorac "tehnologije implozije"

Austrijanac Viktor Schauberger (1885 – 1958), kojega se zove „čarobnjakom vode“, bio je šumar i revni promatrač prirode. Njegov moto bio je „kopiraj i shvati“, što ga je učinilo i filozofom i izumiteljem onoga što je nazvao „tehnologija impozije“, koju je razvio na temelju vrtloga tekućina i kretanja u prirodi.

Schaubergerova epopeja počela je koritima za prevoženje trupaca poslije 1. svjetskog rata. Dio njegovog lugarskog posla bio je dovlačenje već prodanog drveta s planine. Obično se to radilo tegljenjem na saonicama s upregnutim parom volova. Schauberger je vidio koliku bol na teškom terenu životinjama prouzrokuje teret koji su morale vući i podnositi vozačev bič, ali je također znao da vozač mora natovariti saonice što je više moguće da bi pokrio svoje troškove i zaradio plaću. Stoga je počeo  razmišljati o prijevozu trupaca niz planinske brzake.

Takav je način ranije dvaput odbačen iz dva razloga. Smatralo se da bi se tako uništavala korita bujica i da kako teže klade bukve i bora neće plutati. No, Schauberger se sjećao kako je njegov otac prevozio tone bukovih stabala vodom na velike udaljenosti. Sjećao se očeva objašnjenja da noću, osobito za mjesečine, voda postaje svježija i žustrija te s lakoćom nosi teške trupce. Stoga je napravio improviziranu branu i ustavna vrata te u nju nabacao raspršene klade. Idućeg jutra plutale su brzakom bez teškoća, ali čim su se sunčane zrake probile do vode, drvo je potonulo. Kloneći se dnevnog svjetla, Viktor Schauberger je uspio gotovo cijelu pošiljku spustiti u dolinu, izuzimajući nekoliko jogunastih „topljenika“ zaostalih u dubokoj jaruzi.

Kako su plutale bukva i jela

1922. je za princa Adolfa von Schaumburg-Lippea dizajnirao i izgradio nekoliko korita za prijevoz trupaca i smanjio cijenu transporta na jednu desetinu prethodne cijene te omogućio i transport trupaca stabala težih od vode, kao što su bukva i jela. Ti kanali nisu bili nalik nijednome do tad. Bili su napravljeni od drveta i podignuti, zmijoliko kružeći niz strmine, a ne najkraćom crtom te su imali profil zatupljene strane jajeta. Za gradnju prvog, demonstracijskog korita Schauberger je sam prikupio novac za gradnju, tako da su njegov račun i samopoštovanje zavisili o uspjehu pothvata. No, kad je prvo korito iskušano, trupac je plutao kojih stotinjak metara, a zatim potonuo na dno. Voda je nadirala odostraga i prekrila stranice kanala, ali trupac se nije pokrenuo.

Schauberger je bio zaprepašten. Bio je siguran da su zavoji ispravni. Spustio se do bazena za zadržavanje vode, sjeo na kamen na toplom suncu i zagledao se u vodu. Sjedeći tako, osjetio je kako mu nešto vršlja u kožnatim hlačama. Poskočio je i spazio da je sjedio na zmiji koja se smotala na toplom kamenu. Dohvatio ju je, bacio u vodu i promatrao. Zapitao se kako zmija bez peraja pliva tako brzo. Predstavio je sebi zmijino gibanje kao petlju i shvatio da je izvodila naizmjenične vodoravne i okomite zavoje.

 

Sinula mu je zamisao. Rekao je radnicima da donesu tristo tankih daščica ariša i pokazao im kako da ih zabiju pod kosinom u dnu korita. Do kasno navečer šuma je odjekivala od udaraca čekića. Blizu ponoći, kad se vratio kući, našao je poruku da će princ, princeza i nekoliko stručnjaka ujutro prisustvovati pokusnom spuštanju trupaca. Pohitao je nazad i obećao radnicima platiti trostruku satnicu ako nastave raditi cijelu noć i završe posao do osam ujutro.

Kad je svita stigla, njegovi su radnici otvorili vrata ustave i započeli šipkama gurati trupce u kanal. Teška klada se sjurila niz korito vijugajući s jedne na drugu stranu i iza zavoja nestala s vidika. Daščice u koritu, na koje ga je potakla vodena zmija, poticale su vodu da spiralno kruži prema unutra tako da smjer gibanja okreće prema središtu spirale, oslobađajući pritisak na obale ili stijenke cijevi za vodu i omogućujući da se vodom mogu transportirati objekti teži od vode. Kasnije se tim otkrićem Schauberger služio u regulaciji rijeka tako da voda ne dere obale te kod patentiranog pronalaska načina za poboljšanje protoka u cijevima za vodu.

1924. Viktor Schauberger je postao savjetnik Javnog vijeća za korita za trupce austrijske države i počeo je s konstrukcijom velikih sustava korita. 1929. je dostavio prve prijave za patente na polju vodnog inženjeringa i konstrukcije turbina. Počeo je istraživati kako umjetno stvoriti centripetalno kretanje kod raznih tipova strojeva i predložio načine korištenja hidroelektrične energije za mlazne turbine.

Jastreb, lososi i sila levitacije

Jedan od svojih glavnih principa, otkriće sile levitacije koja je suprotna gravitaciji, Schauberger je, kao i sve dugo, uočio u prirodi. Jedno od planinskih jezera je svake večeri u isto vrijeme nadlijetao jastreb. Sjurio bi se nad vodu te odletio s lososom u kandžama. Za mladog Schaubergera to je predstavljalo tajnu. Lososi nisu površinski plivači. Kako ga je jastreb uspijevao zgrabiti, a da i ne smoči noge? Jedne večeri uspeo se na drvo i, skriven zelenilom, promatrao svojim teleskopom. Nedaleko, ispod sebe, ugledao je losose koji su plivali u svojoj rupi. Jastreb je stigao točno kao i obično. Kreštavo se oglasio i započeo letjeti prema gore praveći iznad jezera spiralu sa sve manjim krugovima. Iznenada se sjurio u jezero, lepetom krila zakočio iznad površine  i veliki losos već se koprcao u njegovim kandžama. Viktor je bio hipnotiziran jastrebom pa nije gledao što su radili lososi. Zato se prvom prilikom vratio. Ponovno u sumrak, lososi su i opet plivali u svojoj rupi, a jastreb je počeo u spirali kružiti nad jezerom. Ovaj put motrio je losose. Počeli su plivati u spirali, podražavajući let jastreba iznad njih, kao da ih njegovo kruženje navodi da se i oni sami počnu kretati na isti način i kao da ih privlači prema površini. Dok su se izdizali u vodi, oponašajući način uspinjanja ptice, plivali su sve bliže jedni drugima prema površini. Ribe u sredini spirale bile su blizu jedna drugoj pa su se njihove peraje najzad probile površinu vode. Jastreb je opet odletio s lososom u kandžama. Viktor se mnogih večeri vraćao da promatra ovu dramu, u kojoj kao da je jastreb spiralnim kretanjem povlačio ribe prema površini.

Principi prirode

 

Schauberger je smatrao da su dva oblika ključna za život – spirala i oblik jajeta. Spirala se udobno smješta u jajoliki oblik. Jaja čuvana s vrhom nadolje dulje će sačuvati svježinu. Amfore koje su se koristile za čuvanje hrane i pića, također su imale takav, inače nepraktičan, oblik. Schauberger je vjerovao da se tehnologija jajolikog oblika i spiralno gibanje koje mu prirodno pristaje može primijeniti i danas – za osiguravanje vode visoke kakvoće, za nove oblike energije koji mogu zamijeniti naftu i dizelske strojeve za koje je ustvrdio da su razarajući, rasipni i opasni.

Smatrao je da se život održava implozivnom vrstom kretanja, dok suprotna, eksplozivna sila rezultira uništenjem života. U svakoj situaciji aktivne su dvije vrste energije koje uvijek rade sinergijski, u suradnji – toplina i hladnoća, gravitacija i levitacija, pritisak i usisavanje te centrifugalna i centripetalna sila. Međusobno su suprotne, ali i komplementarne i interaktivne na recipročnoj osnovi. Smatrao je da su toplina, elektricitet i gravitacija međusobno povezani s hladnoćom, biomagnetizmom i levitacijom, što omogućuje nastanak novih energija i oblika. Hladnoća, centripetalna sila, biomagentizam i dr. morali su biti malo dominantniji kako bi evolucija napredovala jer su bili povezani s izgradnjom, stvaranjem formativnih energija, dok je Schauberger elektricitet smatrao silom ili energijom koju priroda koristi za dezintegraciju, razlaganje. Njegovo je stajalište bilo da je naša civilizacija nastala eksplozivnim procesima, onima kojima se priroda koristi za razlaganje.

Gravitacija i levitacija

Uz Schaubergera česta je asocijacija pastrva, jer je upravo promatrajući pastrve došao do zanimljivih otkrića. Gledao ih je u brzacima, kako s lakoćom plivaju uzvodno i preko slapova visokih po 60 metara. Pitao se kako je moguće da u divljoj bujici stoje nepokretno, tek kormilareći malim pokretima repnih peraja. Koje su sile omogućavale da tako navladaju težinu vlastitog tijela i težinu vode koja teče prema njima? Zaključci su ga doveli do teorije prirodnih vrtloga i spiralnog kretanja prema središtu spirale.

I drveće i ljudi rastu uvis, usprkos gravitaciji, zamijetio je Schauberger. Nešto ih osnažuje da se opiru sili teže. Tu suprotnu silu nazvao je levitacijom. Zapisao je: „Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmišljao kako se je jabuka ondje podigla.“ Kod gorskih brzaka, ta je sila nevidljiva zbog nizvodnog tok vode koji je manifestacija gravitacijske sile.

Levitacijska sila se spiralno uzdiže s dna prema središtu, a ne ide ravno prema gore. Schauberger je takvo gibanje nazvao izvornim gibanjem. No, mehanički pronalasci industrijske revolucije temelje se na obrnutom procesu. Naši strojevi rade spiralno prema van, prouzročavajući buku, toplinu i pritisak. Fosilna goriva se uništavaju da bi proizvele energiju ili gibanje te oslobađaju otrovni otpad. Schauberger je tu vrstu nazivao tehnoakademsko ili tehničko gibanje, koje se temelji na pritisku, tj. spiralnom rastu prema van. Ono vodi zagrijavanju, širenju i destrukciji komponenti, a priroda koristi to gibanje da bi prouzročavala raspadanje i truljenje. Zato je zapisao: „ Današnja tehnologija stremi naprijed sa silama koje djeluju unazad.“. A iz toga je slijedio i njegov slijedeći zaključak: „Kako bi se to drukčije trebalo napraviti? Odgovor je jednostavan: točno suprotno od onoga kako se radi danas!“

Schauberger je zaključio da su ptice i ribe (čija su tijela izvedena da razviju levitacijske energije) privučene svojim medijem dok se kreću. To je  suprotnost tehnologiji koja pokreće sve naše strojeve jer tehničko gibanje odbija i potiskuje. Izvorno gibanje poziva, privlači. Zato je Schauberger zapisao: „Ptica ne leti – nju se leti. Riba ne pliva – ona je plivana.“

U njegovim sustavima sve se zbivalo prema načelu „dvojnosti“, a kombinacija tih dviju sila uvijek stvara jedinstvo. Postoji zakon gravitacije, ali ne postoji odgovarajući zakon levitacije prema kojemu, barem je tako mislio Viktor Schauberger, stvari mogu stajati uspravno. Ta levitacijska energija, životna sila, sila koja uzdiže, sila je koja održava pastrvu na mjestu usred brzog potoka i omogućava lososima da prijeđu vrlo visoke vodopade.

Temperatura vode pri tome jedan je od ključnih faktora, otkrio je Schauberger.

U potoku s pastrvama to je i demonstrirao. Zamolio je kolege šumare da u kotlu zagriju vodu 150 metara uzvodno od mjesta na kojem se nalazila pastrva. Kad je voda proključala, dao im je signal i izlili su vodu u potok, a on je 150 metara niže držao pastrvu na oku. Čim su izlili kipuću vodu u potok, pastrva je istog trenutka počela mahati repom što je brže mogla i počela je plivati unatrag. Više nije mogla plivati prema naprijed. Topla je voda omela i prekinula prirodni tok levitacijske energije koja je održavala pastrvu na mjestu, a pastrva se nije mogla vratiti na svoje mjesto dok se tok energije nije ponovno uspostavio. Uvođenjem topline, došlo je do kaosa, zaključio je Schauberger, a ljudi također uvode kaotičnu toplinu u okoliš u kojem se toplina koristi isključivo za uništavanje, umjesto da koriste sustave kojima bi se smanjila toplinu i dozvolilo životu da se razvije jer život ne ovisi samo o toplini, već i o hladnoći. No, stvaralačke energije su uglavnom nevidljive, dok su rušilačke energije vidljive.

Anomalna tekućina

Važan dio Schaubergerovih teorija bilo je pitanje strukture vode. Zaključio je da je voda najgušća na 4° C (anomalična točka vode) i u vrijeme punog Mjeseca te da postoji puno slojeva u strukturi vode koja teče.

Opće je poznato da je voda neobična supstanca te da je gušća u tekućem nego u krutom stanju, pa led pliva na površini vode. Kako je voda najgušća na 4°C, Schauberger je zaključio da će svaki dio vode koji se odmakne od anomalne točke (zagrijavajući se do pet stupnjeva ili hladeći prema tri stupnja) proširiti i time će se kretati prema van u svim smjerovima. Obrnuto, svaka voda koja se hladi ili zagrijava prema anomalnoj točki, postaje gušća i sažima se. To privlači više vode pa tako sloj vode na anomalnoj točki od 4° C skuplja svu okolnu vodu.

U podzemnoj vodi ispod nas djeluje pulsirajući ritam proširivanja ili zgušnjavanja vode prema promjenama temperature u danu ili godišnjim dobima. Ako je biljni pokrivač odstranjen, tlo je izloženo izravnoj sunčanoj toplini, pa toplina gura gornju granicu podzemne vode dublje. Sve dok je površina zaštićena vegetacijom i zadržava se na stalnoj temperaturi, voda će se probiti do površine.Viktor Schauberger je u mnogim prilikama mjerio temperaturu izvorske vode u trenutku izviranja iz zemlje i otkrio da je voda iz planinskih izvora zaista na ili blizu temperaturi četiri stupnja Celzija. U jakim izvorima voda zadržava takvu temperaturu cijele godine.

U temperaturi vode krije se drugi dio objašnjenja kako su Schaubergerovim kanalima za spuštanje trupaca mogle ploviti klade teže od vode koja ih je nosila. U tim kanalima on je na nekim točkama ispuštao iskorištenu, a punio korita svježom, hladnom vodom tako te se postupak odvijao cijelim tokom.

Kako su drveni kanali za spuštanje trupaca, koje je gradio posvuda u središnjoj Europi, već privukli pažnju šire javnosti, nije vidio zašto se jednako načelo ne bi moglo primijeniti kod vodovodnih cijevi. Sve dok je drvo dobre kakvoće i dobro položeno, potrajat će dulje od željeznih cijevi.

I ne samo to, vratio se zamisli koju je prvi put primijenio kod kanala za spuštanje trupaca, inspiriran plivanjem vodene zmije. Sad je, umjesto tankih daščice na stranama kanala, zamislio lopatice za vođenje od posrebrenog bakra pričvršćene na unutarnje stranice cijevi koje će poticati vodu da teče kružno-spiralnom prostornom krivuljom, okrećući se oko sebe. Voda potaknuta da teče u takvom kanalu ovim gibanjem postaje zdravija jer joj ono omogućuje da sve nečisto izbaci u vanjski dio cijevi. To gibanje daje vodi snagu da protječe sredinom cijevi poboljšavajući kakvoću i, također, održavajući zdravim drvo cijevi. Na odredište stiže zrela, zdrava pitka voda. Schauberger je napisao: „Učestalost raka povećava se srazmjerno dužini glavne željezne vodovodne cijevi.“

Znanstvena testiranja u 1950-tima

Schauberger je 1952. dobio priliku da svoje istraživanje predstavi na Tehničkom sveučilištu u Stuttgartu. Profesor Franz Popel iz Instituta za higijenu, u ime zapadnojemačke vlade, nevoljko je pristao obaviti neka istraživanja protoka vode u cijevima različitih oblika i materijala, da bi zaustavio Schaubergerove napade na njihove metode upravljanja rijekama.  

U prvom testu voda je iz bazena ulivana u usku staklenu cijev tako da je oblikovala vrtlog baš kako se događa s vodom kad iz kade istječe u odvod. U cijev je postavljena tanka svilena nit s bakrenim vlaknima. Istraživači su promatrali pokretanje niti, a one su lagano rotirala u prostornoj krivulji u središtu vrtloga, kao što je Schauberger i predvidio. Uobičajena bi mudrost rekla da će centrifugalnim gibanjem nit biti odgurnuta uza stranu cijevi. Činjenica da nije bila je prvo iznenađenje za profesora Popela.

Potom, u cijev su postavljene tri svilene niti, u svaki kut trokutastog čepa, učvršćene razmaknicama u sredini i prema donjem dijelu te otežane na kraju. Iako su niti imale manje prostora za pokretanje nego da je jedna nit, i one su se njihale u spiralnom utoku vode u cijev. I ne samo to, uplele su se jedna oko druge. Rekli su da je takvo ponašanje novina za znanost, a zamijetili su i tamnjenje vode oko vlakana, kao da iz vode oko njih dolazi manje svjetla. Zaključili su da same mehaničke sile – centrifugalno i centripetalno gibanje – ne mogu objasniti taj fenomen, ali bi se mogao objasniti ako djeluju i električni procesi.

 

U sljedećem nizu testova, voda je otjecala u cijevi različitih oblika i materijala te je mjerena protočnost. Korištene su tri cijevi: ravna staklena cijev, ravna bakrena cijev i bakrenu cijev u obliku opadajuće spirale poput  roga. Voda koja je protjecala kroz staklenu cijev pokazala je najveći otpor tj. najveće trenje. Ravna bakrena cijev pokazivala je manje trenje, ali spiralna bakrena cijev je prkosila očekivanjima. U jednom trenu, mjerni uređaji bilježili su ništicu ili čak negativno trenje u vodi koja je otjecala tom cijevi. Tako je narušen jedan od svetih kanona znanosti, drugi zakon termodinamike, po kojem se zatvoreni sustav prazni bez novog dotoka energije.

Prof. Franz Popel je 15. ožujka 1952. zapisao: „Tumačenje i vrednovanje gore odabranih promatranja također dopušta hipotetički zaključak da sinkronizacija kinetičke energije tekuće vode proizvodi više energije zahvaljujući spiralnosti i uvrtanju cijevi nego što je potrebno da se svladaju gubici nastali trenjem. Pojavljuje se neprekidno rastuće ubrzanje protoka vode.“

Zahvaljujući tome, danas je ime Viktora Schaubergera, otkrivača levitacije, nezaobilazno i kad se govori o free energyju.

Komentari 10

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo