RAMBO ZA PORTAL

Demokratija je talac kapitala

Folk je narod. Turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo-folk je gorenje naroda. Razbuktavanje najnižih strasti kod "homo sapiensa". Tako je Rambo Amadeus objasnio društveni fenomen koji je devedesetih godina prošlog vijeka na ove prostore počeo sa novim muzičkim trendovima.

Kao i svaki virus, turbo-folk se nije zadržao samo u muzici, već je godinama mutirao i na gotovo sve društvene sfere.

Rambo za Portal RTCG kaže da i politiku na ovim prostorima, pa i demokratiju uopšte, doživljava kao turbo-folk.

Iako je za njega i Eurosong turbo-folk, kaže da se ne kaje zbog učešća na tom takmičenju, jer se nije prilagođavao tom događaju, već je ostao svoj.

Mnogo puta tokom karijere analizirajući stanje ne samo u zemljama bivše države, već i na globalnoj sceni, nepogrešivo je anticipirao budućnost.

Upravo je u pjesmi "Euro-neuro" sa kojom je nastupio na Eurosongu, na neki način postavio pitanja o budućnosti Evropske unije, mnogo prije "Bregzita". Ipak, Rambo vjeruje da je EU dobra ideja.

Smatra da put do sreće nije u novcu već u dobroti, razumijevanju, davanju. Najviše ga nerviraju samoživost, ljudska glupost, lakovjernost ali i vlasnici motornih jahti koji po Boki prave valove što “lome” obalu.

Odavno si "krstio" turbo-folk, a zatim objavio i istoimenu pjesmu. Čini mi se da si u definicijama šta sve potpada pod taj pojam indirektno naveo i politiku.

Da, samo sam pogriješio, turbo nije ubrizgavanje goriva, nego vazduha u cilindar motora.

Ko zna gdje sam još pogriješio. Ali, zato je lijepo biti muzičar, kad pogriješiš, kažeš nešto pogrešno ili odsviraš pogrešnu notu, to ne pravi tako drastićne poslijedice kao kad pogriješi hirurg ili - političar.

Ima raznih politika. Loših i dobrih.

Imamo bivšeg predsjednika Urugvaja, Hosea Muhiku, koji je jedan od najsimpatičnijih, najskromnijih  i najkorisnijih političara svih vremena.

Urugvaj danas bilježi veliki razvoj, Urugvaj danas proizvodi 94,5  posto energije iz obnovljivih izvora.

Biomasa, vetrenjače, hidroelektrane.

Što je i za skandinavske zemlje mnogo , samo je Danska je dostigla savršenih 100%.

Stanovništvo Urugvaja uživa visoku pismenost, socijalnu sigurnost i besplatno školstvo.

Njega mogu da uporedim s Blažom Jovanovićem, koji je u Crnoj Gori na primer zabranio koze. Mrzjela je Blaža svaka baba u Crnoj Gori  zbog toga.

Ali zahvaljujući zabrani koza Crna Gora danas više nije krševita nego je plodna zemlja i puna zelenila. Volio bih da politika bude ta vrsta anticipacije - da političar ne gleda ko će sjutra glasati za njega, već da uradi nešto korisno, što će unaprediti državu za sva vemena.

Demokratija ovakva kakva jeste je u stvari turbo-folk.  Glasački listić bi morao da bude ujedno i test opšte kulture, glasač mora da dokaže da zna osnovne stvari, da je kompetentan za tako važnu odluku, da zna procjeni ko je taj koji je najsposobniji da bude na vlasti.  To je komplikovana odluka.

U suprotnom, kompetentni ljudi, obrazovani, emancipovani, zapravo su taoci demokratije, a kapital, sam po sebi, taj koji diktira pravila igre, jer masa kojom vlada je nekritička.

Zamislite kad bi na prekookeanskom brodu putnici glasali ko će da bude kapetan, pa glasaju za najljepšega ii onog ko ima najviše para za kampanju, ko je na svaku kabinu zalijepio plakat sa svojom glavom? Ili nekog ko je dao najljepše obećanje, slogan? Na primer “ Sa mojom posadom nikad nećete doživjeti nevrijeme na moru, svaki dan će biti jastog za ručak”.

Pa taj brod bi se nasukao o prvu hrid.

Na kraju - dobijamo da je demokratija, ovakva kakva jeste, talac kapitala.

Iako se mediji i društvene mreže razvijaju sa informatičkim društvom, putem njih dobijamo sve više nekvalitetnih, prizemnih sadržaja. Znam da si imao dosta ponuda da uđeš u razne rijalitije. Smatraš li da su ti programi najgori oblik turbo-folka?

Ja ne gledam to. Ignorišem to. Ne interesuje me, niti želim da se referišem na to. Čovjek u današnjem vremenu ima sasvim dovoljno mogućnosti da se izlaže plemenitim sadržajima. Zahvaljujući Ju-tjubu upoznao sam čitavu istoriju džez muzike. Od Geršvina, pa do Skofilda. Nijesam "blejao" u televizor i gledao rijalitije, već sam se upoznao sa istorijom muzike, , kao da sam tri akademije pohađao. Svaki čovjek danas ima mogućnost da se sam obrazuje i oplemeni, kao i da nauči puno stvari uz internet. Nema nikakve potrebe da gleda u tu zastarjelu kutiju koja hotimično emituje zaglupljujuće sadržaje.

Treba samo postaviti pitanje kome odgovara da se narod zaglupljuje banalnim sadržajima? Od čega ljudima treba odvratiti pažnju? Kome odgovara da većina bude neprosvećena?

Svojim pjesmama daješ najbolju dijagnozu modernog doba. Poznato je da si borac protiv kapitalističkih trendova.

Nijesam borac protiv nečega. Već za nešto. Socijalizam je imao svojih mana, inače ne bi tako slavno propao. Mislim da je rješenje negdje u sredini, kao što je postavila stvari Švedska- Kapitalizam, ali vrlo strogo kontrolisan od strane države, sa velikom socijalnom zaštitom stanovništva , progresivnim oporezivanjem, besplatnim školovanjem i zdravstvom koje je besplatno i pristupačno svima.

Eto , i Urugvaj sam pomenuo.

Borim se za to pojedinac bude obrazovan, da zna da izabere, da bude emancipovan, kako bi se razvio na način da može da živi od svog rada. I da prije svega zna da odluči šta će da radi, kako će da radi, kako da strukturira svoje radno i slobodno vrijeme.  NIje Evropa kulturna zato što je bogata. Nego je bogata zato što je kulturna, pismena, obavještena, emancipovana.

U novijoj pjesmi "Privazova" na najbolji način opisuješ ono što se dešava u našim post-kapitalističkim društvima. Hoće li nam na kraju išta ostati nakon tog procesa privatizacije?

Neće.

Ni vazduh?

Ne. Naravno. LIberalni kapitalizam je kao ajkula, vrlo jednostavan, i u svojoj jednostavnosti brutalan.

Njegov jedini posao je da se uvećava, ukrupnjava.

U zagađenim megapolisima Kine, već možete kupiti čist planinski  vazduh za disanje, baš kao što se kupuje plin za šroret,  više niko ne postavja pitanje koliko je to apsurdno i brutalno.

Na kraju će besomučna, nekritička trka za profitom pojesti samu sebe, toplo se nadam.

Poznato je tvoje zalaganje za ekologiju. Kako si došao na ideju da napraviš retro solarni jedrenjak?

Ideja je došla iz ekologije, energetske efikasnosti i ljubavi prema jedrenju. U svijetu postoje neki solarni brodovi za koje je potrebno dati veliki novac kako bi se napravili. Onda sam pomislio da li može za relativno malo novca da se napravi nešto što bi promovisalo tu stvar. Došao sam na ideju da to bude retro jedrenjak kako bismo na pravi način promovisali  pomorsku baštinu Boke Kotorske i Crne Gore. Brod će biti istog stila kao prije 150 godina, kada je bilo zlatno doba našeg pomorstva, a na njemu će biti primijenjena i promovisana  moderna, zelena  tehnologija.

Kako napreduje taj projekat? Završen je "crowd-funding" koji su pokrenuo na internetu.

Završio sam trup broda. Sakupio sam trećinu novca. Uzdam se u to da će se sada pojaviti neko ko će pomoći završetak jedrenjaka. Vidim da je to atraktivno svima, i svakako ću ga završiti, sa ili bez dodatne pomoći.

Kada su se pojavio na Eurosongu mnogi tvoji fanovi su kritikovali takvu odluku. Čak si i ti nazivao to takmičenje turbo-folkom. Da li se nakon par godina od tog nastupa kaješ?

Moji fanovi su bili razočarani što idem na Eurosong, ali kada su čuli pjesmu rekli su - bravo Rambo. Nijesam se prilagodio Evroviziji, već sam onakav kakav jesam otišao tamo. U stvari strašno mi je milo što sam to napravio. Jesam rizikovao da me odbace mnogi fanovi, ali kakva je to kreativnost  bez kreativnog  izazova? 

Uostalom, ljekarska etika nalaže da liječiš i direktore i radnike, i veleposjednike i seljake, i lijepe i mlade, i ružne i stare i poštene ljude i kriminalce. Zamislite ginekologa koji bi pristao da pregeda samo manekenke i glumice?

Postoji li estradna etika? Ako imate poziv da predstavljate svoju državu na nekom takmičenju, uz to priliku da  200 miliona ljudi čuje , naravno pod uslovom da imate šta da kažete - da li je etički izaći pred njih ili sa prezirom odbiti? Recite mi vi, možda je moja profesionalna sujeta prejaka da mogu da se referišem na taj slučaj.

Ja sam u svakom momentu moje karijere mogao da se odlučim da igram “ zicer” , da imitiram sopstveni rad iz mladosti, ili rad popularnijih kolega, da cvrkućem sa te debele estradne  zelene grane, uživajući u plodovima timarenja sebe i publike. Niz dlaku. Zašto nisam?

I u toj pjesmi sa kojom si nastupio na neki način si postavio pitanje da li je EU dobra tvorevina. Kako posmatraš sve više goreći euroskepticizam koji je sve aktuelniji i u zapadnim zemljama?

Mislim da je EU dobra ideja. Evropske vrijednosti su u ovom trenutku vrh ljudske civilizacije, kulture i humanosti. Ponekad, kad razgovaram sa euroskepticima, jednostavno ih pitam -  gdje bi volio da pošalješ sina na školovanje? Gotovo svi kažu - Evropa. Malo ko pomene neku sredinu koja je van Evrope, ljudi su  naravno, kad su djeca u pitanju, vrlo praktični, gledaju da im omoguće najbolje.

Naravno, takođe me  tješi činjenica da je Crna Gora mnogo starija, dugovječnija i trajnija od bilo kakvog političkog  ili vojnog saveza, koji kroz istoriju nisu nikada sastavii ni 100 godina kontinuiteta. U poređenju sa 1000 godina državnog kontinuiteta Crne Gore, već za 100 godina će tema učlanjivanja i pripadanja bilo kom međunarodnom udruženju  za Crnu Goru  biti beznačajna.

Naravno, sada treba pokazati vještinu da se sa što manje štete i što više koristi  prođe kroz ovaj vremenski period koji kači baš  naše živote.

Kazao si mnogo puta da ti je muzika psiho-terapija. Sudeći po trajanju na sceni i kvalitetu pjesama koje praviš dosta stvari te nervira. Šta je ono što te najviše pogađa?

Samo me ljudska glupost i lakovjernost nerviraju. Odsustvo senzibiliteta, samoživost, sebičnost. To su sve neke osobine koje takvog pojedinca samog čine nesrećnim. Put do sreće je u razumijevanju, davanju i dobroti. Recimo, nenormalno me nervira kad u Boki vlasnici jahti ne idu polako, oprezno, pokazujući poštovanje prema prirodi i baštini Boke,  već u svojoj bahatosti voze brzo , praveći  valove koje lome obalu. Otkud njima pravo da oštećuju nešto što je milionima godina stvarano, otkud im pravo da  misle da su toliko bitni da je u njihovom egoizmu Crna Gora  samo dekor za njihove egzibicije, koji kad potroše mogu promijeniti odmah nekom drugom vrstom dekora?

Kulturna baština, priobalna arhitketura moraju da sa se sačuvaju  i za sledećih 1000 godina, a priroda… valjda zauvijek, dok god čovjek bude hodao ovim prelijepim  parčetom planete.

Ili kad vlasnik nekog noćnog kluba po vascijeli dan preko moćnog ozvučenja sa brodića reklamira svoj klub, maltretirajući 50.000 kupača, da bi napunio svoj klub od 500 ljudi. Kakva je to količina samoživosti?

Tu bih volio da vidim državu da pokaže svoju snagu. 

Borislav Višnjić