PRIJE 42 GODINE

Na današnji dan umro Džim Morison

Danas se navršava 42 godine od smrti Džejmsa Daglasa Morisona, pjevača i vođe legendarne grupe "The Doors" i jednog od najharizmatičnijih pjevača u istoriji rok muzike.

Od malena je pokazivao sklonost ka književnosti, poeziji, religiji, filozofiji i psihologiji i ta interesovanja su se jasno odrazila u njegovom razvoju kao pjesnika i muzičara, odmetnika i hedoniste, koji je volio nastupe sa elementima pozorišta.

Njegova karijera je počela 1965. godine, i za to kratko vrijeme djelovanja na sceni, s bendom je snimio šest studijskih materijala, koje su objavili u periodu od 1967. do 1971.

Zvuk "Dorsa", sa Morisonovim dubokim, zvučnim baritonom, praćen klavijaturama njegovog kolege sa fakulteta Reja Manzareka, gitarom Robija Krigera, koji je svirao pod uticajem flamenka i klasike, i tečnim udaranjem u bubanj Džona Densmora bio je jedinstven. Njihovoj posebnosti doprinijela je i činjenica da nijesu imali bas gitaru u postavi.

Grupa je razvila novu podlogu za muziku, sa Morisonovim kompleksnim stihovima koji su istraživali teme poput seksa, misticizma, droge, ubistva, ludila i smrti. Iako je Morison poznat po pisanju kompleksnih tekstova za grupu, značajan doprinos dao je Kriger koji je sam, ili zajedno sa Morisonom, napisao neke od najvećih pjesama grupe, uključujući "Light My Fire“ i "Touch Me“.

"Dorsi" su prvi put primijećeni 1967., nakon potpisivanja za "Elektra Rekords". Singl "Light my Fire" bio je hit juna 1967.
Izdavanjem drugog albuma "Strange Days", grupa postaje jedan od najpopularnijih rok bendova u SAD-u. Njihova mješavina bluza i roka sa primjesama psihodelije do tada nije bila poznata. Unaprijedili su rok muziku svojim daljim radovima, uključjuči pjesme „The End“ i "When a Music's Over“ i proširenu svitu koju su svirali na koncertu "Celebration of Lizard“.

Nakon poduže pauze, grupa se ponovo okupila da bi, krajem 1970., snimila ono što će se ispostaviti kao posljednja ploča sa Džimom Morisonom, "L.A. Woman". Ovaj album učvrstio je povratak grupe svojim muzičkim korijenima.

Iako je Morison bio dobro poznat pjevač i pjesnik, imao je probleme da izda svoju poeziju. Nakon mnogo razmatranja i pomoći pjesnika Majkla Meklura, Morison je uspio da izda dvije knjige "The Lords / Notes on Vision" i "The New Creatures". Obje knjige su bile posvećene Pameli Suzan (Karson). Ovo su bile jedine dvije knjige koje su izdate za Morisonovog života.

Selidba u Pariz

Morison se marta 1971. preselio u Pariz, sa namjerom da napravi pauzu od koncerata i da se koncentriše na pisanje. Nadajući se da će vratiti svoj život na pravi put, Morison je oslabio i obrijao bradu.

Umro je ubrzo nakon toga, 3. jula 1971., u svojoj kadi u 27. godini. Mnogi obožavatelji i biografi su tvrdili da je preminuo zbog predoziranja drogom, ali zvanični izvještaj kaže da je uzrok otkazivanje srca. Autopsija nije izvršena zato što je medicinski vještak, postupajući po francuskom zakonu, nije pronašao tragove borbe ili zločina. Nepostojanje zvanične autopsije ostavilo je mnoga pitanja nedogovorena i obezbijedilo je pogodno tlo za spekulacije i glasine.

Morison je sahranjen u Uglu pjesnika, na poznatom groblju Per Lašez u istočnom Parizu. Povodom 10. godišnjice Morisonove smrti, 1981. hrvatski vajar izradio je i postavio na grob kamenu bistu Džima Morisona, koju su posjetioci godinama uništavali, sve dok 1988. nije ukradena s groblja. U prošlosti su njegovi obožavaoci ostavljali đubre, grafite i kanabis iza mjesta gdje je grob okružen ogradom. Žalbe zbog skrnavljenja okolnih grobova od strane brojnih porodica pokojnika su dovele do brojnih očekivanja da će Morisonovi ostaci biti premješteni kada istekne tridesetogodišnji zakup. Ipak, pariške vlasti su demantovale takvu namjeru. Zaista, Morisonov grob je postao jedna od najpopularnijih turističkih odrednica u Parizu, zajedno sa Ajfelovim tornjem, Notr Damom i Luvrom. Njegova porodica je 1993. posjetila grob i sklopila ugovor sa kompanijom za čišćenje da se uklone grafiti sa obližnjih grobova.

U njegovu čast donosimo dokumentarac "Feast of Friends", kojeg je režirao Pol Ferara.