Žabljak
Pretežno oblačno
15.1 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
20.8 °C
Herceg Novi
Oblačno
29.5 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
22.4 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
24.8 °C
Bar
Pretežno vedro
28.8 °C
Podgorica
Pretežno oblačno
28.4 °C
Ulcinj
Oblačno
27.6 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
19.4 °C

Muzika

KOVAČEVIĆ 13. 01. 2019. 07:10   >>  06:47 3

KOVAČEVIĆ

Puno talenata, malo mogućnosti da se ostvare

Slobodan Kovačević, kompozitor, vokalni solista, slikar, vođa i član mnogih grupa koje su sedamdesetih i osamdesetih obilježile muzički svijet bivše Jugoslavije, za Portal RTCG govori o tim slavnim vremenima, o muzičkoj sceni u Crnoj Gori danas i budućim projektima.

Slobodan Kovačević je počeo sa grupom "Lutalice", zatim u slavnim "Indexima" i grupi "Pro arte" u kojima je sarađivao sa Đorđem Novkovićem, Vladimirom Savčićem-Čobijem, Vladimirom Borovčaninom, Mladenom Drljačom... Osnivač je grupe "More" iz Splita, u kojoj su zajedno sa njim, pored ostalih, bili Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Doris Dragović, Tedi Spalato, Jasmin Stavros...

Svoje stvaralastvo nastavio je u Crnoj Gori 1992. godine, kao samostalan autor i izvođač. Pored muzike bavi se i slikarstvom, a prvu samostalnu izložbu imao je 2008, pod nazivom "Put do sopstvene duše". Realizovao je i projekat "Omnia vincit amor" kojim je putem muzike i uz pomoć eminentnih muzičkih umjetnika promovisao prijateljstvo, ljubav, toleranciju, razumjevanje i ljubav.

Sve je počelo prije pola vijeka sarajevskim "Lutalicama" i kompozicijom "Taj dan doći mora". Koliko je proteklih decenija bilo lutanja i je li došao taj dan?

Dani dolaze i prolaze, ostaju tragovi. Moje prve kompozicije nastaju u Sarajevu, a moj prvi bend zvao se "Lutalice". Postoji mala mogućnost da su sačuvane u fonoteci Radija Sarajevo, zvale su se "Dr preporod" i "Taj dan doći mora“.
Poslije "Lutalica", došla je grupa "Indexi", zatim "Pro arte", pa kultna grupa "More". Nije bilo lutanja od samog početka u svijetu muzike, bio sam na uspješnoj strani i ljepoti koju taj svijet nudi. Krenulo je i meni, višestruko i neartikulisano, po nekoj čudnoj i teško objašnjivoj putanji koja je podrazumijevala mnogo neizvjesnosti, nesigurnosti, ali iznad svega ljepote avanturizma, popularnosti, glamura.

Sarađivali ste sa gotovo svim poznatim muzičkim imenima jugoslovenske scene. Bili osnivač, kompozitor i vokalni solista u mnogim grupama koje su imale zapaženo mjesto u muzici 70-tih i 80-tih godina. Da li je ta saradnja bila potpuno spontana i laka ili su se sudarali različiti karakteri i talenti?

Sve što u životu radite, to najbolje ocijeni vrijeme i nema boljeg sudije od njega. Saradnja sa mnogim imenima u vremenu koje je za nama, je svojevrsno bogatstvo i iskustvo inputirano u moje biće, koje je rašireno između spontanosti i kreativne ljepote, sa jedne strane, do sudara različitih karaktera i talenata, sa druge strane. I upravo takva lepeza spoznaje vas vodi kroz sve zamke koje vam život donosi i postavlja pred vas. Nemoguće je u par rečenica ili čak na jednom listu papira obuhvatiti bar jedan dio tog iskustva, saradnji, koncerata, putovanja, ali sada sa sigurnošću znam i tvrdim da se sve to kretalo i prolazilo putem kojim ljubav prolazi. Čak, u ovom trenutku, dok pokušavam da odgovorim na ova pitanja, emocije su imperativna prizma kroz koju prolaze slike i sjećanja. A kako i nebi kad su moji mornari na brodu, gdje sam ja bio "kapo", danas sa ponosom mogu reći da to nije bio brod nego kruzer bili: Oliver Dragojević, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Doris Dragović, Maja Odžaklijevska, Toma Zdravković, Vladimir Savčić –Čobi, Tedi Spalato, Arsen Dedić, Dubrovački trubaduri, Bojan Bajramović, Marijana Zlopaša, Knez, Dejan Cukić, Kiki Lesendrić, Rade Šerbedžija, Slobodan Marunović, Miša Janketić, Mira Stupica, Tanja Bošković i još mnogi, mnogi drugi. Rekao sam vam da je nemoguće sve obuhvatiti, zato sam počeo da pišem memoare u želji bar donekle da prenesem sjećanja i iskustva iz tog vremena.

Jeste li tada mogli da naslutite da će gotovo svi sa kojima ste radili imati sjajne karijere na prostoru bivše Jugoslavije i koliko ste vi tome doprinijeli?

Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast što su gotovo svi sa kojima sam radio, postigli sjajne karijere na prostoru bivše Jugoslavije. Koliko sam ja u tome doprinio, to je manje bitno, bitne su njihove harizme, rad talenat i uspjeh.

Ko je od njih ostavio na Vas poseban utisak?

Svi su oni posjedovali izuzetnu energiju i muzikalnost i svako je na svoj način ostavljao svoj, poseban utisak. Oliver, osim što je bio genijalan pjevač i instrumentalista, dodatno je bio nadaren za šalu, geg, vic, vedrinu. Na sličan način i Čobi. Meri je bila tiha, povučena u sebe, sa anđeoskim glasom. Doris sa šarmom i izrazitom energijom. Mišo Kovač sa buntovničkom i bolnom emocijom...

Ko su Vaši muzički i umjetnički znakovi pored puta?

Moji muzički i umjetnički znakovi pored puta su oduvijek bili ispunjeni svjetlošću, transparentni i jasno ispisani. Oni pokazuju kojim putem treba ići, a moj put je put pjesme, ljubavi i mira. Put kojim prolaze prijateljstvo, razumijevanje, poštovanje, davanje. Jednom riječju to je put kojim ljubav prolazi.

Vaše muzičko iskustvo je veliko. Kako ocjenjujete današnju muzičku scenu u Crnoj Gori?

Današnja muzička scena u Crnoj Gori je najblaže rečeno kontroverzna. Sa jedne strane prepuna talenata i muzičkog bogatstva, a sa druge strane sa malo mogućnosti da se taj potencijal realizuje i ostvari. Mislim da nedostaje dobra volja, želja da se nešto uradi. Tu mislim na jedan određen broj ljudi, mojih kolega, koji su na poziciji da direktno djeluju po ovom pitanju. Još kad tome dodamo neke ljudske slabosti kao što su sujeta, zavist, egoizam, pohlepa i zloba, onda vam je jasno da su očekivanja krhka. Žao mi je što je to tako kako je, ja lično stojim na dispoziciji da dam svoj doprinos u svemu tome, ali za sad sam prećutno isključen iz svake muzičke manifestacije koje su u organizaciji tih mojih muzičkih kolega. Napisao sam i pjesmu o tome u želji da ukažem i da doprinesem prevazilaženju tih ljudskih slabosti. Pjesma se zove "Ljudi" i još nije snimljena, ali hoće.

O,slabosti ljudska, pobijeđena budi
daj da već jednom, ljudi budu ljudi
zar ti nije dosta, što si učinila
koliko si samo, tuge ostavila.

Tebe ljudi pamte, kroz sva pokoljenja
ovaj svijet sa tobom, na gore se mijenja.
Tebe ljudi pamte, bol nose u duši
pobijeđena budi, sama se uguši.

Mržnja, zavist, zloba, pohlepa i pizma
sve će da nas stigne, strašna kataklizma
hvala dragom bogu, što se ljubav zove
i daje nam nadu za pobjede nove

Kad protjeraš mržnju iz svog krhkog bića
osjetićeš ljubav, znak najboljeg pića
kad pohlepu šutneš i okreneš joj leđa
sujeta i zavist, biće blijeđa, rijeđa

Ne režite ljudi, vi jedni na druge
zar vam nije dosta i bola i tuge
pruži ruku svakom, koji ljubav slave
i koračaj s pjesmom, podignute glave.

Šta dobijamo iz ove hiperprodukcije muzičara, pjevača, festivala?

Šta dobijamo iz ove hiperprodukcije, objasnio sam u prethodnom odgovoru. Dobijamo kakao.

Studirali ste likovnu akademiju, i bavili se uporedo sa muzikom i slikarstvom. Je li lakše slikati svijet, emocije, ljubav..., kičicom ili notama?

Ovaj svijet nije savršen, ali ja vjerujem u ljubav, u dobro, u harmoniju, u život, u toleranciju, u sklad, u razumijevanje, u poštovanje i davanje. Ovo namjerno ponavljam, jer sve ono što je suprotno ovome je slabost, destrukcija i neizbježan put ka samouništenju. U jednoj od mojih pjesama, a još je nisam objavio, stoji bogatstvo.

Život nam se ruga, da smo blesavi
zašto čovjek mora, sve da pokvari
šta je to sa nama, gdje smo zgriješili
svakim danom mi smo samo slabiji.

Kao da se ništa i ne događa
pravimo se slijepi, zlo se porađa
ovo vrijeme ludo, sve nas pogađa
gdje si sada Noe, gdje je tvoja lađa.

A ja hoću tebe, ljubav, djecu, dom
za ovo bogatstvo napravit ću lom
preplivat ću mora, sve do obale
gdje je ljubav vječna, gdje svi vole se.

Svijet gubi lagano, izgled čovjeka
al u mome srcu, još nije oseka
neću da se predam i prihvatim to
volim ovaj život, pobijedit ću zlo.

A ja hoću tebe, tvoje poljubce
neka me odvedu sve do obale
gdje je ljubav vječna, gdje svi vole se
to je to bogatstvo, što život zove se.

Ja ne mogu pobjeći od sebe i nikome to nije uspjelo. Kao što u pjesmama pokušavam da ovu magiju što se život zove opjevam na iskren i dostojanstven način, tako je i sa slikama. Svjesno favorizujem svjetliju stranu, radost, vedrinu, harmoniju, želju i nadu za pobjedom života. I držim da sve što je lijepo je u srodstvu sa pjesništvom i svakim muzičkim stvaralaštvom. Rađaju se nove pjesme. Slična interakcija je i sa mojim slikarstvom. Ne dozvoljavam zaboravu da mi uređuje prostor u kome su smješteni svi dragi ljudi, prijatni trenutci, osmjesi, vedrina, lijepa događanja, a zaborav je vlasnik svega onoga tamnog i gorkog, što je prošlo kroz moj život.

Kakvi su planovi Slobodana Kovaćevića u narednom periodu? Da li se nešto zanimljivo priprema u Vašoj muzičkoj ili likovnoj radionici?

Da, da, da. Planova i želja da se realizuju neke pjesme i slike, dobiju mogućnost da ih ljudi vide ima dosta i radimo na tome. Moja muzička i likovna radionica je u akceleracijskom usponu i to me drži, snagu daje i vodi. Neka tako ostane, nemam ništa protiv. Ne bih ništa mijenjao. Omnia, vincit, amor. Ljubav pobjeđuje sve.

Biljana Babović 

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo