LEGENDARNI DŽEZ BUBNJAR

Vajt: Publika će čuti univerzalni jezik komunikacije

Publika u Crnoj Gori imaće priliku da shvati zašto je jezik muzike univerzalni jezik komunikacije - čućete kako svijet govori jednim, za sve razumljivim jezikom, poručio je za Portal RTCG legendarni džez bubnjar Leni Vajt.

U susret četvrtom izdanju Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori, koje će se ove godine održati 14. juna na sceni Sinhro - Porto Montenegro u Tivtu i 16. juna u atrijumu The Capital Plaza u Podgorici, za Portal RTCG govori Leni Vajt (Lenny White), legendarni džez bubnjar.

Vajt je dobitnik tri Gremi nagrade, i snimio je neke od džez albuma koji su odavno ušli u korpus vanvremenskih džez izdanja. Najpoznatiji je njegov učinak u "Chick Corea - Return to forever" projektu, kao i projektu "Miles Davis - Bitches brew".

Lista džez legendi sa kojima je sarađivao je podugačka, pa ćemo pomenuti samo neke: Stenli Klark, Fredi Habard, Džako Pastorius, Mišel Petrućijani, Čaka Kan, Lari Korijel, Al di Meola, Gato Barijeri i mnogi drugi...

Ovog juna prvi put će posjetiti Crnu Goru i nastupiti na Made in New York Jazz Festivalu.

RTCG: Na početku, hvala na vremenu koje ste izdvojili za ovaj intervju. RTCG je jedan od medijskih pokrovitelja Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori od njegovog nastanka 2016. godine i u namjeri smo da to budemo i dalje. Veoma smo radosni što ćemo biti u prilici da vas ovog ljeta vidimo u Crnoj Gori.

L.V. Zadovoljstvo je moje, zaista.

RTCG: Rođeni ste Njujorčanin. Zovu vas ocem džez fjužn pravca i trostruki ste dobitnik prestižne Gremi nagrade. Kompozitora, bubnjara, muzičkog producenta Leni Vajta znaju mnogi na ovim prostorima. Znamo da do sada nijeste dolazili u Crnu Goru, ali da li ste ikada bili u regionu, s obzirom na dugu i plodnu muzički karijeru?

L.V. Da, bio sam davno na prostoru bivše Jugoslavije, u Ljubljani i Zagrebu, sa Čik Korijom i njegovim projektom "Return to forever". To je bilo zaista davno, prije nego što su i Slovenija i Hrvatska postale nezavisne države.

RTCG: Recite nam, kako definišete razliku u "vidljivosti" džez muzike danas u odnosu na neka prošla vremena? Da li je nekada bilo bolje, lakše za muzičare?

L.V. Kompletan karakter muzike se promijenio. Posebno se promjena odnosi na umjetničku muziku. Moderno vrijeme usmjerilo je fokus na zabavu, neuporedivo manje na estetiku. Dok god je samo zabava na cijeni, potpuno je evidentno da su se kriterijumi odavno promijenili i još su na snazi. Poznajem mnogo vrhunskih umjetnika koji gladuju jer njihovi umjetnički dometi, jednostavno ne mogu da se takmiče sa popularnim "mega-stage" konceptima.

RTCG: Putujete dosta po cijelom svijetu. Izgleda da je Azija, posebno Japan, "nova Amerika" za džez umjetnike? Da li mi u Evropi gubimo bitku koja se vodi na terenu umjetnička muzika - komercijalna muzika?

L.V. Čak i u Japanu, vrijednosti se mijenjaju. I Japan i Evropa su i dalje izuzetna mjesta za džez umjetnike, jer se na tim prostorima i dalje njeguje i poštuje umjetnost, kao i napori umjetnika da svojom posvećenošću dođu do umjetničkih visina. Iskreno se nadam da se to nikada neće promijeniti. Naravno da to umnogome zavisi i od nas, samih umjetnika, koji ćemo tu borbu izgubiti jedino u slučaju da se predamo tim komercijalnim žanrovima - dakle, da popustimo u naporima da stvaramo i kreiramo umjetničku muziku.

RTCG: Kada se osvrnete unazad, koji period svog profesionalnog života najviše pamtite? I zbog čega?

L.V. Iako sam u svojoj karijeri imao nebrojeno momenata za pamćenje, i dalje mislim da najbolje tek predstoji - da tek slijede momenti za pamćenje. Možda jedan od njih slijedi već u junu, u Crnoj Gori.

RTCG: Pored imena kao što su Rendi Breker i Majk Stern, i vi ste dugogodišnji član žirija Made in New York Jazz Competition projekta, prvog online džez takmičenja. Iz te pozicije, susrećete se sa mnogim talentovanim autorima iz cijelog svijeta. Na šta ste najviše ponosni u tom projektu?

L.V. Ono na šta sam najviše ponosan u tom konceptu jeste činjenica da uspijevam u namjeri da muzičku, uopšte kulturnu zaostavštinu "crne" Amerike, širim na svim meridijanima. Od samog početka sam tu misiju zadao sebi kao najvažniju i trudim se da budem najbolji mogući reprezent sopstvene misije.

RTCG: Ocjenjivati ili nagrađivati nekoga u muzici može biti nezahvalna uloga, ali to je naša realnost. Kakav je vaš stav o tome?

L.V. Vjerujem da se muzika može vrjednovati, ako imate definisane sopstvene estetske kriterijume. Jedino iz tih motiva, dakle iskrenih, ali i po visoko estetskim kriterijumima možemo cijeniti nečiji rad. Jedino tako ćemo biti u prilici da visokoj umjetnosti damo prostor koji zaslužuje, u suprotnom - ipak, postoji realna vjerovatnoća da će onda ostati nevidljiva.

RTCG: Na kraju, pored iskrenog nestrpljenja da vas ove godine vidimo u Crnoj Gori, možete li uputiti poziv džez publici u Crnoj Gori i regionu da prisustvuju četvrtom izdanju Made in New York Jazz Festivala ovog juna, 14. juna u Porto Montenegru i 16. juna u atrijumu The Capital Plaza centra? Mi znamo da će to biti džez ugođaj za pamćenje...

L.V. Hvala vam na pozivu za ovaj intervju. Da, i ja se radujem dolasku. Na kraju, želim da pozovem sve ljubitelje vrhunskog džeza da dođu i uživaju u fantastičnoj muzici, na kraju krajeva, da dođu da uživaju zajedno s nama. Na festivalu će biti umjetnika iz svih krajeva svijeta, ali će publika imati priliku da shvati zašto je jezik muzike univerzalni jezik komunikacije - čućete kako svijet govori jednim, za sve razumljivim jezikom. Dobro došli.