[ Rolling Stone ]

KULTNI ALBUM

VIDEO: Kako je Nirvana snimala „Nevermind“

Album „Nevermind“ odjeknuo je iz podzemlja Sijetla, oduvao metal muziku sa prijestola, srušio Majkla Džeksona sa vrha liste tada najprodavanijih albuma i od Nirvane napravio istoriju.

Iako mnogi tvrde da je uspjeh ovog albuma gurnuo vođu benda Kurta Kobejna do ivice ponora, nema sumnje da je drugi album kultnog sastava jedno od retkih izdanja koje je u protekle tri decenije izvršilo nevjerovatno snažan uticaj na generacije mladih ljudi.

Međutim, kada je snimanje albuma početkom devedesetih trebalo da počne, ni članovi benda Kobejn, Dejv Grol i Kris Novoselić, ni producent Bač Vig nijesu imali predstavu o tome kako će album da izgleda. Bio je to drugi album Nirvane, koji je Vig sa zadovoljstvom, ali i malom dozom straha prihvatio da producira, piše časopis „Rolling Stone“ podsjećajući na jedan od najznačajnijih albuma svih vremena.

„Nedjelju dana prije nego što sam doletio u Los Anđeles da radim na albumu, Kurt mi je poslao kasetu koju je snimio uz pomoć bumboksa. Zvuk je bio užasno loš. Jedva da je nešto moglo da se čuje. Ali čuo se početak pjesme „Smells Like Teen Spirit“ i znao sam da je to nešto izvanredno“, ispričao je Vig za „Rolling Stone“.

On se, zajedno sa Endijem Volasom zaduženim za miksovanje, pobrinuo da se izvanredne pesme benda ne izgube u jeftinoj produkciji koja je obilježila prvi album Nirvane.

Snimanje sa Kobejnom, Novoselićem i Grolom trajalo je nešto više od mjesec dana, u studiju „Sound City“ u okolini Los Anđelesa. „Živjeli su u jednom kompleksu apartmana i tamo je vladao potpuni haos“, prisjeća se Vig dobro svih grafita po zidovima, prevrnutih kauča. Kako kaže, sva trojica ostajali su budni tokom cijele noći, provodili bi vrijeme na plaži Venecija do šest ujutru.

„Došao bih u studio oko podneva, a oni bi stigli tek četiri sata kasnije“, priča producent. Uprkos haotičnom stanju u kojem su se našli muzičari, Vig tvrdi da je snimanje albuma išlo prilično glatko, osim kada je trebalo snimiti pjesmu „Something in the Way“.

„Koliko god su pokušavali da odsviraju pjesmu suptilno i nježno, uvijek je na kraju bila previše agresivna. Kurt je onda ušetao u kontrolnu sobu i rekao da pjesma jednostavno mora da bude ovakva – da on tek šapuće riječi i toliko tiho svira gitaru da se jedva čuje. Djelovalo je tako hipnotišuće. Isključio sam nekoliko mikrofona i izgradili smo cijelu pjesmu oko tog osjećanja.“

Miksovanje snimljenog materijala takođe nije prošlo bez problema. Vig se jasno sjeća kako je Kurt želio da u tom procesu utiša svoj glas, maltene da ga sahrani.

„Svađao sam se sa njim. Govorio sam mu da ne može to da uradi, da je njegova vokalna izvedba toliko intenzivna, baš kao i bubnjevi, bas i ostale gitare.“

Sad je već jasno da je bar u toj raspravi Vig nadjačao Kobejna, iako je Kurt vješto odigrao sljedeći potez. Unajmio je pomenutog Endija Volasa koji je uradio novo miksovanje pjesama, dovodeći ih u onakvo stanje kakvim ih pamtimo.