Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Muzika

[ Novinar.me ]

21. 09. 2014. 15:20   >>  15:19 3

MILAN MLADENOVIĆ

Na današnji datum rođen Dječak iz vode

Na današnji datum rođen je jugoslovenski muzičar Milan Mladenović, poznat kao pjevač i gitarista rok grupe Ekatarina Velika. Prenosimo tekst sa portala Novinar.me.

 

Jednog septembra među dvadeset i prvim septembrima rodio se dječak čija se priča još uvijek pjeva, svira i osjeća, Milan Mladenović. Još grme njegovi hrabro artikulisani osjećaji, grče se istinski napori promjena, slave principijelno odigrani potezi. Inače, do svoje šeste godine živi u Zagrebu, zatim se seli u Sarajevo koje, kako i sam ističe, „mračno utječe na njega“, te pored stalne bitke sa starijim od sebe, stiže i da bude „klinac s naočarima koji nosi tango-gitaru ispod miške.“

Zatim se seli u Beograd, stalno svirajući i praveći neke pjesmice, upoznaje Gagija i nastaje Limunovo drvo. Da li se sjećate Sedmog kruga Limunovog drveta Oko moje male glave? Ne! Ne vjerujem, onda baš veliki Gubitak za vas. Još tada naš Dječak iz vode osjeća da gubi neke davne osmjehe, a njegov život skreće u vode mirnih rijeka i kratke trave. Više nije budan kao prije, zna šta ga naprijed čeka i ostaje usred ovog grada kao mrtvo drvo pored puta.

Bistriji ili tuplji čovek biva kad... osamdesetih godina, kako kroz solo pjesme Šarla Akrobate (po broju svirki najaktivnijih muzičara Beograda), tako i kroz kompilaciju rokenrol pjesama tadašnjih kultnih grupa Šarla, Idola i Električnog orgazma, donosi manifest beogradskog novog talasa. Kao melodična strana Šarla (ona koja pravi „pjesme od nečeg rastrzanog i grubog“) na najbolji mogući način uobličava humor i ironiju, te vlastita nastojanja organizacije kompaktnih i melodičnih zvukova u nešto što liči na pjesmu. Održavajući stvari na okupu gitarom i glasom Rano izjutra dok ima kamen umjesto srca, pjeva nam o onoj koja se budi i puni osamnaest godina u junu.

Dalje naš Dječak iz vode, očiju boje meda s gitarom pod lijevom miškom, spušta kap svoje vode i pušta glas iz grla. U novom sastavu, s nekim drugim ljudima, teško prima promjenu lica u hodniku vremena, u naručju vremena. Od noža, od svjetla, od mraka, zna oblik naših pitanja i poručuje još krupnijim koracima na zvonkim jezicima hodaj. Ljudima iz gradova, njihovom Srcu, negdje Iznad grada, Siguran, uporno šalje Odgovor: „Mladima su vezane ruke – moraju da se prilagođavaju i iznad svega trpe život! Borite se za svoju ličnu slobodu, ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo opravdane norme uguše. Borite se za svoj život!”

Možemo li mi (ne)srećnici danas uopće zamisliti jednu od proba, koncert, ili pak sami proces stvaranja određene pjesme legendarne grupe čija je kičma naš Dječak. Ostaje li i kod vas, nažalost, sve na pukom zamišljanju? Često vidim tu grupu mladih ljudi s džepovima punim kamenja, dubokim bolovima kako žive još jače i mučnije, nego što sviraju i pjevaju vlastite stihove. Još zidovi na koje su bili naslonjeni u trenutku pauze dišu, a svjetovi (p)ostaju tiši dok novi život prastare boli rađa.

 

Kroz bolnopoetičnu karizmu i sivosmjelu mudrost, odvođen hiljadama puteva i opijan hiljadama glasova, Dječak iz vode je jedinstven, precizan i sadržajno bogat u svom izražaju. Apatija bola i beznađa u njegovoj izvedbi postaje grčevita smjelost, dovoljan razlog i suštinska potreba imperativne borbe, zaslužene slobode, beskonačne hrabrosti i prijeko potrebnih ideala. Samo tolika istinska ljubav prema čovjeku i onome što čovjek jeste, može iznjedriti takvu kritiku u kojoj Dječak iz vode jako dobro pliva. On nas želi čišće, bolje, jače, hrabrije, smjelije, zato su njegovi zvukovi prijeteći, riječi olovne, a glasovi zapravo krici. Opet sve ujedinjeno neobičenom ljepotom, čistom estetikom i filozofijom svakodnevnice.

Repertoar njegovih potreba i bolova je univerzalan, bezvremenski, nadasve ljudski. Stavovi su ilustrativni, a poruke jasne i vidljive. On, možda, mijenja oblik kao vidra, ali opet ima jasne stavove o stalnim potrebama: Moć počiva negdje iza debelih vrata, ja bih htio da vladam! Opet osjećam glad! Vrijeme mi više nije problem! Novac u rukama! U interpretaciji života ili nečeg sličnog tome, Dječak iz vode je sveobuhvatan i nezaustavljiv, s istom mjerom predan socijalnom, kao i ljubavnom, kolektivnom, privatnom, dalekom, bliskom, od prvog do posljednjeg, bez podjela i razlika.

U stvarnom svijetu oko nas govori nama znanim jezikom, jer svima nama treba svijet otvoren za trčanje, tu je uvijek neko ko je sav naš bol, često želimo samo zaboraviti ovaj dan i prošli dan.

Rokenrol je možda mrtav, Jugoslavija je mrtva, ali on nije. On je, pobogu, Dječak iz vode. A voda i dijete nikad ne umiru. Oni žive obnavljajući nas, naše potrebe, snove, strahove, tuge, ambicije. Sve to još živi i živjeće u Dječakovim teško obojenim samoglasnicima, apokaliptičkim ritmovima, razjarenim rimama, poludjelim melodijama. Krik, bijes, (m)učenje kroz njegovu muziku ili svakodnevnicu ulice. Gdje je ljepše, čistije, otmenije, odanije?

Vi nemi ljudi bez milosti, vi nijemi igrači svog obrednog plesa, i na ovaj dan i na bilo koji drugi ovaj grad bi mogao bolje, mi smo dozvolili da stvari odu predaleko, ova je borba bila ispod časti protiv razuma. Rastemo, pazimo, slučajno gazimo, a Dječak iz vode nam još uvijek poručuje da bi ovaj put mogao trajati vječno. Njegovi stihovi nisu ispisivani po spomenarima, malo se ili nimalo „vrte“ po današnjim TV programima, o njima se piše s vremena na vrijeme. Meni je to bolno, ali našem Dečaku iz vode manje je bitno. Njemu je manje bitno hoće li i koja će ulica nositi njegovo ime, ko će i koliko zaraditi na njegovom liku i djelu, ko će ga i zašto smatrati jugoslavenskim rokenrol arhetipom, a ko narkomanom. Našem Dječaku iz vode je to sve manje bitno sve dok još uvijek ima ljudi koji ga, zaista, razumiju i žive njegove ritmove, stihove, akorde, ne dozvoljavajući da zauvijek ostanemo čirevi na licu Europe. Sve dok još ima kome poručiti: Nisi sam, nisi sam, tvoju senku nastavljam, tvoje lice preklapam, tvoje reči ponavljam. Smiri se, saberi se, budi isti kao prije, takav kakvog dobro znam, bistar, jak i siguran.

 

Пратите нас на

Коментари3

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније