RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis :: Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/rss.html me http://www.rtcg.me/img/logo.png RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis :: Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/rss.html Ples za zemlju i lidera http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/203125/ples-za-zemlju-i-lidera.html Sjeverna Koreja je 111. zemlja koju je posjetio Edin Krnić. Za devet dana, koliko je boravio na destinaciji koja je većini nepoznata i nedostupna, obišao je više mjesta, a za svako od njih bila je potrebna posebna specijalna dozvola. ]]> Edin Krnić prisustvovao je velikoj proslavi Dana državnosti u Sjevernoj Koreji, Danu sunca, koji ima poseban značaj za njene stanovnike.

Trosatna plesna povorka izvodila je poseban performans posvećen domovini i njenom lideru.  

  

]]>
Sun, 13 May 2018 11:05:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/203125/ples-za-zemlju-i-lidera.html
Kuće koje pričaju priče http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/202812/kuce-koje-pricaju-price.html Serijom fotografija kuća Nju Orlenasa upoznajemo vas sa Bosom Bakrač, Crnogorkom koja ima njujoršku adresu već 28 godina. Nakon karijere u bankarstvu, ima više vremena da se posveti svojoj strasti - putovanjima, a na zanimiljiv način bilježi lica gradova i regija koje posjećuje. ]]>  

"Prednost je, naravno, putovati sa dobrim prijateljima. U ranoj mladosti, u periodu intenzivnog stopiranja, putovala sam isključivo sa najboljim prijateljicama, a to činim i sada", kaže Bosa Bakrač, koja je proputovala veliki dio svijeta, od Centralne Azije do Južne Amerike. 

Objašnjava da ukoliko ne može da isplanira neko zajedničko putovanje, to je neće spriječiti da otputuje sama. Izbor destinacija zavisi od mnogo faktora i tu nema pravila.

"Nekada je inspiracija Lonely Planet, zanimljiva putopisna emisija koju si nekad vidio, razgovor sa ljudima na putovanjima, Google search. Dok sam radila putovala sam obično na jednu destinaciju, a sada imam malo vise vremena , pa su putovanja duža i vise je fokus na regione", kaže naša svjetska putnica koja živi u Njujorku.

 

]]>
Sat, 12 May 2018 08:20:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/202812/kuce-koje-pricaju-price.html
Raj u Indijskom okeanu http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/200282/raj-u-indijskom-okeanu-.html "Znam da me svako planiranje putovanja pomeri iz koloseka, ubrza puls, ispuni isčekivanjem i pozitivnom tremom, pokrene žmarce i zagolica stomak", kaže Danica, software tester i pasionirani putnik, koja je upoznala 266 gradova i 44 zemlje. O tome piše blog pod nazivom "Danica's small world". ]]>  

Put nastavljamo iz Mošija, lokalnim autobusom. Ovog puta sa nama veliki broj lokalaca, bar petoro djece sa nama u autobusu. Stajemo bukvalno gdje mače digne šape. Oni ne ulaze u autobus, oni uijleću, dok se autobus kreće. Na svakoj stanici gjde autobus prima nove putnike, bar desetorica prilaze autobusu i podižu visoko kutije ispunjene proizvodima. Dovikuju vam, skreću pažnju, žele da baš vi kupite baš njihov proizvod.

Polja malih palmi, na kojima će kad sazru, rasti ananas, ostaju za nama. Putujemo dugo. Nema mnogo mjesta između sjedišta, koljena stradaju. Pravimo dvije ili tri pauze. Pomislila sam bar 7 puta – žašto nismo pogledali cijene avionskih karata iz Mošija do Dar es Salama, žašto, o zašto….

Punih 12 sati puta se konačno završilo. Stigli smo. Krećemo se ka smještaju, gde ćemo samo prespavati i nastaviti put trajektom ka ostrvu.

 

Posle 2 i po sata vožnje trajektom, spuštamo stopala na kopno. Još sat vremena vožnje do bungalova na plaži, koji će nam biti dom narednih 8 dana. Moje srce mu se raduje. Malo me smorilo raspakivanje, pa ponovno pakovanje. Prijalo bi mi malo nerazmišljanja o tome.

Zatičemo "apokalipsu" na plaži Paje, kako je ja nazivam. Voda se povukla, ostavila tragove za sobom – male rakove koji se kriju po školjkama ili u pesku, alge u baštama žena koje ih gaje. U daljini imate utisak da vidite talase koji se skupljaju u toj jednoj liniji i samo čekaju da prodru napred, do vas. Liči na optičku varku. Voda se, sa ove strane ostrva, dva puta dnevno povlači i odlazi. Oseka i plima su, svakako, čudo koje treba doživeti na Zanzibaru.

Prvi izlet je bio posvećen zvijezdama. Ne, ne…ne tim na nebu. Zvijezdama koje možete da podignete sa dna okeana, držite ih u rukama i slikate se sa njima. Ali ne duže od par minuta. Pazite da sve zvijezde prežive vašu posetu.

A onda nas je sačekala fantastično ukusna klopa na Blue Lagoon plaži – hobotnica ili barakuda, nećete pogriješiti za šta god da se odlučite. Samo nemoj da se zbunite. Na Zanzibaru ste, ne na Maldivima.

Sjutradan nas je čekala Farma začina. Pravi test za poznavaoce limunove trave, karanfilčića, bibera, kurkume, šafrana, cimeta – kraljice začina. Čekalo nas je i isprobavanje raznih vrsta voća. Raj za nepce. Papaja, mango, Jackfruit, ananas, lubenica crvena pomorandža…

Tog dana čekala nas je i Kendwa plaža, na kojoj možete tokom celog dana da uživate u kupanju, jer su jedva primetne plima i oseka. Dočekali smo i zalazak sunca, jer na delu ostrva na kom smo smešteni možemo da uživamo samo u izlascima.

 

Sljedeći dan je ono što sam čekala čim smo kročili na tlo ovog ostrva, plivanje sa delfinima…bolje reći jurnjava delfina. Rano ujutru smo krenuli da se susretnemo sa ovim divnim stvorenjima. Dobili smo maske i disaljke, samo smo polazak čekali. Vožnja čamcem je potrajala i bili smo, opet, posljednji. Već smo krenuli da očajavamo kako nećemo ništa vidjeti. Prvi put stajemo i vozač našeg čamca govori – Jump! Jump! Mi se gledamo, niko ne mrda. Mislim da sam u tom trenutku na njegovom licu ugledala očaj – sa kim sam ovo krenuo! 

Pri povratku je svako bio u svojim mislima. Prevrtali smo prizore po glavi. Čekao nas je ručak i 600 godina staro drvo Baobab. Odakle vam zvuči poznato drvo – Mali Princ je stalno spašavao svoju planetu od Baobaba.

Jozani šuma je bila naša sljedeća tačka. Poznata je po tome što je dom rijetke vrste Kolobus majmuna. Prvo smo uživali u njihovom kuliranju i igri, a onda smo se od jakog sunca krili pod krošnjama crvenog mahagonija. Na kraju posjete šumi, čuli smo priču o Mangrov drvetu, posebnom jer raste u slanoj vodi i sprječava prodiranje vode prilikom plime.Korijen drveta izgleda vrlo zanimljivo. 

 

Posle ovakvog dana šta poželjeti više nego da dan završite u The Rock restoranu. Imali smo prilike da vidimo kako restoran izgleda kad se voda povuče, kao da će svakog trenutka stena da prevagne na jednu od strana. Ovog puta je bilo vrijeme plime.

Čamcem smo prešli kratak put do restorana na stijeni. Morali smo ranije da rezervišemo, što je draga Maja odradila tog dana. Smestili su nas na uzanu terasu. Na opšte iznenađenje, klopa je stigla ekstremno brzo. Svuda po Africi, naručiš klopu i zaboraviš da si je naručio, pa je tek onda dobiješ. Minimum sat vremena je potrebno za pripremu, a ovo je stiglo za 10, 15 min. Potpuni šok. 

 

Poslednji izlet na Zanzibaru se sastojao od posjete glavnom gradu ostrva. Obišli smo riblju i mesnu pijacu, pa zatim i zelenu pijacu. Nakon pijace, počastili smo se ručkom, naravno, morskim plodovima i nastavili do Marketa robova.

Potresna priča o ljudima koji su na Zanzibaru samo čekali dalju "presudu". Naime,  robovi  su na Zanzibar dovođeni iz okolnih država: Ugande, Kenije, Mozambika, Malavija i td. radi razmjene i vršenja poslova različitih profila. Zanzibar je bio glavna trgovačka luka robovima u 19-om vijeku. Ćelije u kojima smo boravili su bile podijeljene na muške i ženske u kojoj su bila smeštena i djeca. Veliki broj ljudi su čekali svoju dalju sudbinu u ovim malenim prostorijama sa vrlo malim prozorima.

Crkva je sagrađena na mjestu gde se nalazio stub srama na kome su bičevani robovi. Zanimljivo je da su u izgradnji učestvovali oslobođeni robovi, koji su iz neznanja okrenuli stubove naopačke.

Stone Town je poznat i po tome što je ovdje do svoje 8 godine živio frontmen grupe "Queen", Freddie Mercury. On svoje školovanje nastavlja prvo u Indiji, a zatim V. Britaniji. A zatim na scenu stupa kupovina suvenira, cjenkanje i sve to što ja generalno ne volim. Al lijepe su boje slika

 

Brodić nas odvozi do malog ostrva na kome je zamišljeno da bude smješten zatvor, ali u tu svrhu ostrvo nikad nije služilo. Na kratko je ostrvo služilo kao karantin za oboljele od žute groznice. Danas predstavlja dom gigantskim kornjačama sa Madagaskara. Neke od njih su stare i do 200 godina.

Želite odmor ili avanturu ili da istražujete nove ukuse ili mirise ili upoznate novu kulturu i način života, upoznate drugačiju istoriju, budete u bliskom kontaktu sa životinjama i prirodom? Zanzibar će zadovoljiti sve pobrojane aspekte. Zato je poseban i zato ga vrijedi posjetiti.

 Danicin blog možete pratiti na adresi https://danicassmallworld.com/sr/

]]>
Wed, 18 Apr 2018 09:03:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/200282/raj-u-indijskom-okeanu-.html
Argentinski i brazilski vodeni raj http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/197062/argentinski-i-brazilski-vodeni-raj.html Iguasu vodopadi su uvršteni u jedno od sedam svjetskih čuda prirode. Ukupna dužina vodopada je 2700 metara, a cijelom dužinom se nalazi 275 vodopada visine od 64 do 82 metra. ]]>

Ako ste u Brazilu, Sao Paolu ili Rio de Žaneiru, imate dvije mogućnosti kako stići u Foz Iguaçu.

Jedna je avion, a cijena povratne karte iz jednog od ova dva grada staje između 400 i 500€, u zavisnosti sa kojom kompanijom letite, dok je autobuska karta u jednom pravcu od 80 do 130€, opet u zavisnosti od kompanije sa kojom ćete otići, a i luksuza koji ćete dobiti u autobusima u Brazilu.

Vožnja autobusom iz Rija traje oko 24 sata, dok je iz Sao Paola za sedam sati kraća.

Iz Buenos Airesa do Puerto Iguasu postoje takođe iste opcije, a cijene karata i vremenske daljine su slične onima iz Brazila.

Iz Buenosa se luksuznim autobusima stiže za između 25 do 28 sati.

Ove vožnje autobusima nisu strašne ako pri tome znate da imate stolicu koja se može nasloniti i biti pravi mali udoban krevet, internet koji je dovoljno brz za osnovnu komunikaciju, sendviče, razne slatkiše, kafu, čaj i vodu u neograničenim količinama.

Postoji legenda plemena Guarani o tome, kako su nastali Iguasu vodopadi. Sama rijeka je dobila ime po svom značenju. I, što u prevodu znači voda i guasu, što znači velika.

To i jeste najbolji naziv za ovu ogromnu rijeku koja prolazi teritorijama Paragvaja, Brazila i Argentine.

Legenda plemena Guarani kaže da je Bog stvorio ove vodopade tako što je na jednom dijelu rascijepio rijeku Iguasu kako bi poslao u ponor lijepu djevojku Naipi, koju je nameravao oženiti. Naipi se nije htjela udati za Boga i kanuom je pobjegla sa svojim voljenim Tarobom, a u gnijevu i napadu ljubomore, Bog je istog momenta rascijepio rijeku i tako ih oboje poslao u vječiti ponor.

Ovu zanimljivu priču ćete čuti od lokalnog stanovništva u Foz Iguaçu i Porto Iguasu.

"Ja sam imao tu sreću da sam bez ikakvih problema mogao posjetiti obje strane vodopada, Brazilsku i Argentinsku stranu." kaže Edin Krnić

Kako za većinu evropskih pasoša za ove dvije zemlje nisu potrebne vize, mi smo privilegovani da se ovom teritorijom možemo slobodno kretati, dok je ovaj luksuz nezamisliv za državljane USA, Kanade, Australije, Novog Zelanda te još mnogih neevropskih država.

Kako su vodopadi podijeljeni, tako je i Nacionalni park podijeljen na dvije države. Svi će se složiti, pa i Argentinci, da je mnogo ljepša brazilska strana, kako samih vodopada, tako i kompletnog NP.

Staze su sve lijepo uređene sa obje strane, tako da je pristupačan svaki vodopad za objektiv kamere.

Osim razgledanja vodopada, ovdje ima i drugih aktivnosti kao što su: razgledanje flore i faune, šetnja ili vožnja bicikla po NP, posmatranje i fotografisanje ptica od kojih je Tucan najčuveniji i najpoznatiji, te vožnja brzim gliserima do vodopada koji vas mogu okupati toliko da ćete biti mokri do gole kože ukoliko se na to odluči vozač glisera.

"Kako sam uživao u ovim prizorima, nisam mogao odoljeti a da ne uradim još jedno, a to je da sa 3000 metara iz malene Cesne gledam ovo čudo prirode, a ujedno i da skočim padobranom, uživajući u pogledu na vodopade i rijeku Iguasu od koje je sa Paragvajske strane napravljeno ogromno jezero, jer je na rijeci napravljena ogromna brana. Prizor je fascinantan i u tridesetak minuta leta i slijetanja padobranom, imate šta vidjeti" zaključuje svjetski putnik.

 

]]>
Sat, 17 Mar 2018 08:00:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/197062/argentinski-i-brazilski-vodeni-raj.html
Crnogorka iznad oblaka http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/196089/crnogorka-iznad-oblaka.html U planinarsku avanturu, uspon na Akonkagvu (6.962 metara), vodi nas Karolina Ilić, ponosna što je druga žena u istoriji Crne Gore kojoj je pošlo za rukom da stigne do najvišeg vrha Anda. ]]>

Priprema za južnoamerički poduhvat, za Karolinu Ilić bili su usponi na vrhove u našoj zemlji, potom je stigla do Triglava, Elbrusa, Mon Blana,  pet vrhova Olimpa,  sve za dvije godine.  Kaže da ne voli riječ “osvajanje” jer se planina ne osvaja, već  tokom uspona osvajamo sami sebe, prevazilazimo svoje strahove i sopstvene granice.

“Planina sama odluči da li će vas prihvatiti, a ja gajim veliku ljubav, a još veće poštovanje prema prirodi.”

Karolina je bila dio šestočlane međunarodne ekspedicije planinara iz Srbije, Slovenije i Makedonije.

10. februara tim je bio na 4.300 metara i uslijedio je uspon do kampa Nido de kondores na 5. 380 metara. Dan kasnije, krenuli su ka kampu Kolera na 5. 870 metara. 

“Tada su počeli pravi problemi za sve nas. Na tim visinama se muči organizam, jer ima manjak kiseonika u vazduhu i organi rade pod naporom stalno. Pluća izbacuju više karbon dioksida, bubrezi izbacuju više vode da bi korigovali aciditet u krvi i zbog toga dolazi do dehidratacije, a takođe povećava se stvaranje više crvenih krvnih zrnaca, disanje se ubrzava i dublje je nekako ili bolje rečeno otežano, jer tijelo nema dovoljno kiseonika. Mnogi u ovakvim situacijama odustaju, ali mi nismo”, objašnjava Karolina.

“Dogovor je bio da idemo do kraja. Uspon je bio predviđen za tri ujutro. Temperatura je bila oko minus 15, vjetar je duvao, ali laganije nego prethodnoh dana. Nebo je bilo puno zvijezda i osjećala sam da će to biti jedan od najljepših dana u mom životu. Kratke pauze smo pravili uglavnom na nogama. Stigli smo na vrh Akonkagve na 6. 962 metra početkom popodneva. Bilo je sunčano, temperatura oko nule, vjetra gotovo da nije bilo. Ostali smo da odmorimo preko 40 minuta što je mnogo za tu visinu. Kada sam krenula iz Crne Gore poželjela sam da me sunce dočeka na vrhu Akonkagve i želja mi se ostvarila”.

Rođena u Parizu, ova planinarka sada živi u Crnoj Gori, gdje radi kao turistički vodič. Već razmišlja o novim poduhvatima, a na pitanje kada će to biti, obećava: “Uskoro.”

 

]]>
Wed, 7 Mar 2018 09:50:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/196089/crnogorka-iznad-oblaka.html
Boje Crne Gore http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/195551/boje-crne-gore.html Da biste imali neponovljivo iskustvo putovanja, nije neophodno uvijek ići daleko. To jasno pokazuju fotografije Saše Čolovića, na kojima se vidi raskoš naše zemlje, od Budve do Pljevalja. On je policajac u penziji, ljubitelj prirodnih ljepota i, kako kaže, za svoju dušu, okom kamere bilježi sve boje Crne Gore. ]]>

]]>
Fri, 2 Mar 2018 09:16:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/195551/boje-crne-gore.html
Jutra ružinih latica http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193368/jutra-ruzinih-latica.html Objavljujemo zapis iz Kaira Anele Čindrak iz Bijelog Polja. Anela je završila Srednju muzičku školu "Vasa Pavić" u Podgorici, Akademiju na Cetinju, master studije na Akademiji scenskih umjetnosti u Bratislavi - odsjek harmonika. Živi u slovačkoj prijestonici, gdje radi kao nastavnik klavira, harmonike i kamerne muzike. Bavi se i slikarstvom. Trenutno je postavka njenih slika u Institutu Yunus Emre u Beču, a u planu su izložbe u Pragu, Bratislavi i Kairu. ]]>  

Arapi nikad neće reći samo “Sabah al kher”- Dobro jutro.

Prije će reći: “Sabah al Ward” - Želim ti jutro blistavo poput ružinih latica.

Ili “Sabah al Nour wal Yasmin” - Želim ti sunčano jutro mirišljavo poput cvijeta jasmina, “Sabah al ishta”- Jutro slatko kao šlag, “Naharna leben”- Dan lijep kao mlijeko.

Takvu poetičnost arapskog jezika imaju i trgovci koji slatko hvale to što nude, nebitno da li je to tepih, ruža, limun ili galabija.

Oko ponoći krenuli smo na bazar a tamo mirisi, boje, ukusi, hrana, dim, muzika, tarabuke, frule, violine, ćilimi, džezve, tanjiri, nakit, galabije, marame, turbani, čarobne lampe, smijeh - život.

Tu je najstariji kafe u Kairu- El Fishawi iz 1773.godine koji radi 24 sata, omiljeno mjesto egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza.

To je, kažu, Egipat u malom i svakoga tamo možete vidjeti, od poznatih ličnosti do političara koji svoju kampanju počinju upravo odavde uz kafu i nargilu.

Kafa se pije i u pola noći, a prosječna cijena šoljice je između 20 i 30 centi. Odmah nakon toga kupila sam svoju prelijepu galabiju za manje od 5 eura.

Nakon kafe i nargile neizbježno je i crtanje kane, koju mi je starica iz Sudana nacrtala za samo nekoliko minuta. 

Na samo par koraka od bazara nalazi se islamski univerzitet Al Azhar - jedan od najstarijih na svijetu, izgrađen prije oko 1000 godina i Al Hussein džamija izgrađena 1154.- nazvana po unuku Poslanika Muhameda s.a.v.s. koji je tu sahranjen. 

Čim je svanulo jutro slatko kao šlag i mirišljavo kao latice ruža, otišla sam u obilazak piramida i Sfinge.

Giza je nešto što me je ostavilo bez daha. Ulaz u Keopsovu piramidu je svakako bio uzbudljiv ali i naporan.

Ulaz se nalazi na sjevernoj strani. Više prolaza, galerija i holova vodi u glavnu odaju kraljevske grobnice i u pomoćne prostorije.

Kraljevska grobnica nalazi se u središtu piramide, a sarkofag je napravljen od crvenog granita, kao i zidovi grobnice.

Više od 4000 godina Sfinga se uzdiže iznad pijeska egipatske pustinje.

Duga je 73,5 metra, široka 6 metara i visoka oko 20 metara. Tijelo lava i glava neopisive ljepote kojoj nedostaje nos. 

Nešto što se ne smije propustiti je misteriozni Keopsov ili Sunčev brod, pronađen 1954. godine sa južne strane Velike piramide.

Za brod se vjeruje da je simbolično predstavljao sredstvo kojim tijelo umrlog Keopsa treba da se povede u zagrobni svet. 

Za samo 2 eura, koliko košta ulaznica za Egipatski muzej, možete ući i vidjeti za mene naljepše umjetničko djelo – Tutankamonovu masku napravljenu od 11kg čistog zlata.

Bila sam u mnogim muzejima, ali kolekcija iz grobnice Tutankamona i ostalih faraona je nešto daleko najljepše što sam vidjela. U muzeju se između ostalog nalazi i soba kraljevskih mumija, koja sadrži 27 kraljevskih mumija iz faraonskog doba. 

Kairo ima više arhitektonskih stilova a posebno šta se izdvaja iz otomanskog stila su Citadela i džamija Muhamed Alija. 

Sedam dana nije dovoljno da se sve vidi i da se sve proba.

Kairo je čiji duh i energija promijene čovjeka. Egipćani su fenomenalni domaćini. Osim što sam posjetila svoje prijatelje kojih sad imam puno u cijelom Egiptu, takođe sam bila gost jednog kulturnog centra u Kairu koji se nalazi u sklopu kompleksa Kairske opere i koji će mi u toku ove godine organizovati samostalnu izložbu slika i solistički koncert.

Dio postavke koja će se naći u Kairu je trenutno u Yunus Emre institutu u Beču. Moje slike prikazuju sve ono čega nema u Bratislavi i Beču. Moja inspiracija su Orijent i Mediteran.

U Egiptu je saobraćaj brzine kao u filmu, gužve, sirene ni sekunde ne prestaju, a ni psovke.

Kairo je grad mermera i granita- dakle čvrstine, istrajnosti, dugovječnosti. I ono za šta se bore stanovnici Kaira je upravo taj Ibn el Balad- čovjek iz Kaira, koji u sebi nosi čojstvo.

]]>
Sat, 24 Feb 2018 09:58:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193368/jutra-ruzinih-latica.html
Rosario - dom Crnogoraca http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/194315/rosario---dom-crnogoraca.html Edin Krnić nam se javlja iz regije Santa Fe, u Argentini, gdje se susreo sa porodicom Petričević, porijeklom sa Meteriza. Lucija Danica koja je četvrta generacija porodice u Argentini, naučila je crnogorski boraveći godinu i po kao student na Cetinju. ]]>

Po riječima Lucije Danice Petričević, njen pradjed Blažo i njegova braća Petar, Vuko i Andrija došli su u Argentinu iz Meteriza 1923. godine. Stigli su preko italijanske luke Đenova, odakle su putovali mjesec i po dana do argentinske obale. Njena prababa Maše Šofranac je Crnogorka iz Rvaša. Blažo i Maše ostavili su veliko potomstvo u Argentini, a Lucija Danica je četvrta generacija u toj zemlji. 

Lucija kaže da je odlučila da se uda samo za Crnogorca i to je Nikola Vukasović, Argentinac porijeklom iz Orahovca. Naučila je crnogorski na Cetinju, gdje je boravila godinu i po dana kao student na odsjeku za crnogorski jezik i književnost.

Njen otac, Klaudio je farmer. Ima 1500 grla goveda i veliki je proizvođač soje i kukuruza.

 

                           

]]>
Mon, 19 Feb 2018 08:08:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/194315/rosario---dom-crnogoraca.html
Žurka za šest miliona ljudi http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193480/zurka-za-sest-miliona-ljudi.html Svjetski putnik Edin Krnić šalje nam snimke sa najspektakularnije svjetske proslave na otvorenom. Očekuje se da će na karnevalu u Rio de Ženeiru učestvovati šest miliona ljudi, od čega milion i po turista. Većina njih biće na uličnim žurkama, a sam stadion "Sambodrom" može da primi 72.000 posjetilaca. ]]>  

                                                

Na karnevalu se takmiči 13 škola sambe sa po oko 3.000 plesača, muzičara i vozača pokretnih platformi. Njih će ocjenjivati 54 sudija, kao i gledaoci.

Za bezbjednost je zaduženo 17.000 policajaca.

Očekivani prihod od karnevalskih svečanosti je preko milijardu dolara.

]]>
Sun, 11 Feb 2018 07:48:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193480/zurka-za-sest-miliona-ljudi.html
Sveti grad http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193114/sveti-grad.html Edin Krnić nas vodi u Lalibelu, na sjeveru Etiopije, odredište brojnih hodočasnika. Zbog izuzetnih istorijskih vrijednosti, UNESKO je taj grad 1978. uvrstio na svoj popis arheoloških nalazišta Svjetske baštine. ]]>    

]]>
Thu, 8 Feb 2018 10:00:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/193114/sveti-grad.html
Nikozija - podijeljeni grad http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192605/nikozija---podijeljeni-grad.html Kiparska priča Edina Krnića o Nikoziji i slučajnom susretu sa porodicom iz Bijelog Polja, koja tamo živi 23 godine. ]]>

]]>
Sun, 4 Feb 2018 09:26:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192605/nikozija---podijeljeni-grad.html
Zemlja sedam boja http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192592/zemlja-sedam-boja.html Udaljeni prirodni raj na jugozapadnom dijelu Indijskog okeana, koji vrijedi posjetiti. Destinacija za koju crnogorskim državljanjima ne treba viza. ]]>        

]]>
Sun, 4 Feb 2018 09:25:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192592/zemlja-sedam-boja.html
Pijačni dan u Konsu http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192587/pijacni-dan-u-konsu.html Edin Krnić na pijačnom danu u Konsu u Etiopiji, mjestu koje nije popularna turistička odrednica, a koje na najživopisniji način pokazuje ljude i životne navike tog podneblja. ]]>

]]>
Sun, 4 Feb 2018 09:25:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192587/pijacni-dan-u-konsu.html
Svijet pod nogama Edina Krnića http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192141/svijet-pod-nogama-edina-krnica.html Putopisac Edin Krnić (50) vjerovatno je rijetki Crnogorac koji se može pohvaliti da u pasošu ima pečate 107 država. On je za Portal RTCG, pripremajući se već za novo putovanje, kazao da mu je ostalo 89 da zatvori krug oko svijeta. Zanimljiva činjenica je da će kraljica Elizabeta II, koja može da putuje bez pasoša, biti upamćena kao britanski monarh koji je obišao najviše zemalja - najmanje 116. ]]>

Edin slobodno vrijeme koristi istražujući egzotičan svijet o svom trošku. Obišao je Afriku, Aziju, Ameriku, Evropu. Mnoge države je posjetio i po više puta. Na Kubi je bio nekoliko puta, na Tajlandu devet puta, u Americi 17 puta, dok je po nekoliko puta obišao i Brazil, Indoneziju, Maleziju. Kada ne putuje, vrijeme provodi u Tuzima, radeći u svojoj radnji.

"Sve je počelo u bivšoj Jugoslaviji. Sa 19 godina sam obišao Mađarsku, Čehoslovačku i Poljsku. Tada sam bio mlad i neiskusan. To su bili izlasci koji mi ništa ne znače. Međutim, pravo prvo putovanje je počelo sa Brazilom 2001. Tu sam osjetio pravu strast prema putovanjima. Kada sam počeo da putujem, mislio sam da ću sa pedesetak obiđenih država biti zadovoljan. Kad sam prešao tu brojku, želio sam više", počinje priču Krnić.

Edin uvijek putuje sam. Putovanja uglavnom traju od dva do četiri mjeseca. Praktikuje da svijet istražuje od septembra do aprila. 

"Kada želim da posjetim neku kulturno-istorijsku znamenitost, trudim se da izbjegnem vrijeme kada je tu najezda turista, jer želim da stvorim originalne i autentične fotografije. Tada mogu da se sprijateljim sa lokalnim stanovništvom i da napravim fotografije koje i mene iznova oduševljavaju, a kamoli sve ostale ljude. Takođe, biram doba kada su vremenske i klimatske prilike pogodne, jer u mnogim tropskim zemljama je nemoguće putovati u toku kišne sezone", objašnjava Edin.

Jubilarna 100. država bila je Palestina, prema kojoj Krnić ima posebnu vezu. 

"Planski sam odredio da mi Palestina bude stota država prije ovih posljednjih događaja. Moja borba na putovanjima je kao konstantna borba Palestinaca za slobodu. Oni se bore za slobodu i prava, a ja sa svojim izazovima na putovanjima - boravci sa različitim plemenima u nepoznatim uslovima, vađenje viza, dolasci na granice i pitanja kako ću ih proći. Da bi se vidjela prava slika patnje Palestinaca, potrebno je boraviti među njima, a ne putovati izraelskim agencijama i njihovim autobusima jer vas tada neće niko kontrolisati na kontrolnim punktovima. Međutim, ukoliko putujete vozilom sa palestinskim registarskim oznakama, osjetićete pravo maltretiranje od strane izraelskih vojnika. Potrebno je ući u Hebron, Gazu, otići do Ramalaha, kako biste zapravo shvatili kako žive ti ljudi", priča putopisac iz Tuzi.

Afrika se voli, ističe Edin, kojem luksuz nije bitan prilikom odabira destinacija. 

"Osjećam se kao građanin Afrike. Nema dana kada se ne probudim srećan jer mi svaki dan pruža novu energiju i želju da vidim nešto novo i drugačije. Osmijeh je karta za svaku kuću u plemenima. Spavao sam s plemenima prvi put u nacionalnom parku Ngorongoro na sjeveru Tanzanije. Tada je bilo pleme Masai, prije nekih šest i po godina. To je bilo veliko iskustvo za mene, ali sada sam stekao toliko iskustvo da sam jednostavno ja kao domaćin u koje god pleme da dođem. Imao sam veliku želju da upoznam Himba pleme u Namibiji. Prijatelji koje sam tamo upoznao su mi pomogli da dođem do njih. Nije bilo nimalo lako. Uzeo sam samo kamere i džak za spavanje. Nijesam znao šta me čeka. Prvo je bilo problema zato što su se pojedini protivili tome da prespavam u selu jer to nije u praksi, ali je na kraju poglavica Boni prelomio i odlučio da mogu ostati", kaže Krnić.

Edin objašnjava da je teže obići 20 zemalja Afrike nego čitavu Evropu. Posljednja, 107. osvojena destinacija bila je Etiopija. 

"Etiopija mi je bila 107. država koju sam obišao. Na jugu Etiopije živi pleme Mursi, pri samoj granici sa Južnim Sudanom i Kenijom, u dolini rijeke Omo. Strašno su prgavi, a osim što su prgavi, njihova sama pojava uliva izvjestan strah, zato što nose neobične rekvizite, mnogi od njih nose i automatske puške i sječiva. Bave se isključivo stočarstvom. Kada dođu do velikog novca od prodaje stoke, znaju se napiti i bez razloga ubijati ljude, bez obzira na boju kože. Napadaju i komšijska plemena, a najviše se svađaju i ubijaju pripadnike susjednog jako miroljubivog Aro plemena. Potom pripadnici Aro plemena, iz osvete, ubijaju neciljano njihove pripadnike plemena, jer to rade iz bijesa, a ne iz želje da se osvete određenoj porodici. Sa njima sam proveo jedan dan, ne znajući ništa o njihovoj prirodi. Prave informacije sam dobio tek kad sam se vratio u maleni gradić Džinku", rekao je Krnić.

Avanturistička putovanja nose i određenu dozu opasnosti. U jednom od najopasnijih gradova svijeta, kolumbijskom Medeljinu, poznatom po kartelu Pabla Eskobara, imao je bliski susret sa nožem. 

"U Medeljinu me je napao neki Kolumbijac, koji je imao nož. Na sreću, promašio me je", prisjeća se Krnić.

Manje sreće imao je na Tajlandu gdje je kao suvenir "dobio" ožiljak od tigrovog očnjaka.

"U jednom hramu na sjeveru Tajlanda imao sam bliski susret sa tigrom. Kreću se slobodno u tom hramu i oko njih je veliki broj budističkih monaha. Tigru sam prišao, bez puno iskustva i on me ujeo za ruku. Ostao je ožiljak očnjaka. Nijesam paničio zato što sam se osjećao siguran, jer sam znao da se tigrovi ne bi slobodno kretali da tu prijeti velika opasnost. Jedan od monaha je tigra udario štapom i tigar je pobjegao. Ostao je ožiljak, a ja sam tek nekoliko godina nakon toga od Masai plemena naučio da se pored takvih i sličnih životinja, predatora, bez problema može kretati, ako na sebi nosimo jarke boje, jer ih se plaše", objašnjava Krnić.

Situaciju koju će pamtiti do kraja života je susret s kraljem u Indoneziji.

"Na moj rođendan, 7. januara 2016. našao sam se u Džogdžakarti u regiji na Javi. Posjetio sam tu indonezijsku pokrajinu zbog najvećeg budističke stupe koja se zove Borobudur. U razgovoru sa lokalnom policijom, saznajem da je u pitanju krunisanje kralja. Zamolio sam ih da mi dozvole da prisustvujem ceremoniji i oni su me poveli i smjesitili su počasnu ložu. Sat i po sam čekao dok su se smjenjivali povorke slonova, mažoretki i velikog broja kočija, sve dok mi gardista nije rekao da nailazi kraljeva kočija. Na samo tri metra od mene je bio kralj Paku Alam X. Javio sam se kralju i mahnuo mu, a on je istog trenutka zaustavio svoju kočiju i stao da razgovara sa mnom. Bio je to za mene pravi šok i oduševljenje da komuniciram sa kraljem, a da niko prije toga nada mnom nije izvršio pretres. Kralj je bio jedan tako dobroćudan čovjek koji je srdačno uzvratio osmjehom sklopivši ruke na moje pozdrave koje sam mu prenio u ime Crne Gore. Isto momenta, on mi je otpozdravio i zahvalio što sam kao stranac bio dio ceremonije", priča Edin.

Sljedeće destinacije su dvije vrlo zatvorene zemlje - Butan i Sjeverna Koreja. 

"Uvijek poštujem pravila zemlje u kojoj boravim. Želim da pođem kao čovjek i da se vratim uspomenama koje se ne zaboravljaju. Ubijeđen sam da ću se odlično provesti", zaključio je Krnić.

Predrag Radović


*Portal RTCG ovom pričom otvara novu rubriku "Putujte sa nama". Pozivamo sve one koji putuju, snimaju svoja putovanja, fotografišu, da se jave putem Fejsbuk stranice ili na mejl mmc@rtcg.org i da sa nama podijele svoje priče.

]]>
Fri, 2 Feb 2018 09:55:00 +0100 Putujte sa nama http://www.rtcg.me/magazin/putujtesanama/192141/svijet-pod-nogama-edina-krnica.html