[ Index.hr, objavila B.B. ]

NOVO OTKRIĆE ESA

Zemljina atmosfera ide duboko u svemir

Evropska svemirska agencija (ESA) objavila je prije nekoliko dana kako najnovija analiza podataka sa svemirskog opservatorija SOHO ukazuje na to da se spoljašnji dio naše atmosfere proteže daleko izvan orbite Mjeseca.

Mjesec se, prema tome, zapravo nalazi unutar naše atmosfere, geokorone, što je vrlo zanimljiva činjenica.

Geokorona je krajnji vanjski dio Zemljine atmosfere koji ima osobinu luminiscencije. Najbolje se može vidjeti u ultraljubičastom svjetlu, zbog raspršenja neutralnih atoma vodonika. I prije su naučnici znali da geokorona postoji i koje su njene odlike, ali nijesu do sada uvidjeli da se proteže toliko duboko u svemir.

Ona se prostire na udaljenosti dvostruko većoj nego što je ona između Zemlje i Mjeseca, odnosno proteže se 630.000 kilometara u svemir.

"Mjesec zapravo plovi kroz Zemljinu atmosferu. Toga nijesmo bili svjesni, sve dok nijesmo maknuli prašinu s podataka koje je prije više od 20 godina prikupio opservatorij SOHO" rekao je fizičar Igor Baliukin, s ruskog Instituta za svemirska istraživanja.

Jedan od vrlo osjetljivih senzora letjelice SOHO, naziva SWAN, bilježio je tragove vodonika koji čine geokoronu i tako mjerio njenu tačnu rasprostranjenost unutar svemira.

Letjelica SOHO mogla je našu geokoronu promatrati samo u određeno doba godine, kada su i Zemlja i krajnji vanjski dio atmosfere bili u njenom vidokrugu.

"Ta činjenica je posebno zanimljiva ako se izvan našeg Sunčevog sistema traže planete s potencijalnim izvorima ili rezervoarima vode", objasnio je astronom Žan Lup Bertuks, bivši voditelj projekta SWAN.

"Kada su astronauti misije Apollo 16, 1972. godine postavili prvi teleskop na Mjesec i s njime snimili očaravajuću fotografiju geokorone koja obavija Zemlju i koja snažno sjaji u ultraljubičastom svjetlu, nijesu znali da se i sami nalaze u vanjskim dijelovima te iste geokorone", dodao je.

Prema novom istraživanju, gdje su naučnici proučavali nekoliko decenija stare podatke s opservatorija SOHO, izgleda da Sunčeva svjetlost zbija atome vodonika u geokoroni na dnevnoj strani Zemlje, ali proizvodi i područje pojačane gustoće na noćnoj strani.

Gušće dnevno područje još uvijek je poprilično rijetko, sa samo 70 atoma vodonika po kubnom centimetru na udaljenosti od 60.000 kilometara iznad Zemljine površine, i s oko 0,2 atoma na udaljenosti na kojoj se nalazi Mjesec.

"Na Zemlji takvu gustoću, ipak, nazivamo vakuumom, tako da taj dodatan izvor vodonika ne bi bio dostatan da olakša daljnja svemirska istraživanja", rekao je Igor Baliukin.

Naravno, mi ne možemo disati u vanjskom dijelu naše atmosfere koji se proteže dalje od Mjeseca. Ne samo zbog malene količine atoma vodika, već i zbog nedostatka kiseonika.

Ono što je dodatno zanimljivo jeste ta činjenica kako izgleda da, uprkos svom našem napretku u svemirskim istraživanjima, nijedan čovjek do sada nije napustio Zemljinu atmosferu.