CISCO

Kada će internet dostići svoje granice?

Broj računara, pametnih telefona i tableta eksponencijalno raste i do kraja godine premašiće ukupan broj stanovnika na Zemlji.

Osim toga brži i moćniji mobilni uređaji stvaraju sadržaje koji su iz dana u dan sve zahtjevniji. Prema izviještaju koje je nedavno objavio "Cisco", globalni mobilni prienos podataka, samo je u 2012. porastao za 70 odsto, od čega se dobar dio odvija preko Interneta. Ali, kapacitet svjetske infrastrukture ima svoje granice. Mnogi se zato pitaju kada će one biti dosegnute i što onda?

Šef "Bell Labs Research-a" u Nju Džersiju, Markus Hofman kaže da postoje neka očigledna fizička rješenja ovog problema. Primjera radi, moguće je umjesto jednog prekookeanskog kabla postaviti dva ili deset. Takođe se u svaki od njih može smjestiti više optičkih vlakana. Ali, ta rješenja su skupa i nijesu dugoročna jer samo odgađaju preopterećenje. Hofman ističe da je od ovih 'grubih' rješenja važnije povećanje kapaciteta Interneta podizanjem njegovog IQ-a. 

Po nekim znacima, kaže Hofman, moguće je vidjeti da su postojeće mreže u svijetu već sada blizu preopterećenja. U komunikaciji "Skajpom", na primjer, sve češće se zna dogoditi da se slika zamrzne. Ograničenje koje pred sastave komunikacije postavljaju prirodni zakoni naziva se Shannonov nelinearni limit, a danas smo mu se već jako približili.

'Na temelju eksperimenata u laboratorijima može se zaključiti da ćemo, kada udvostručimo promet koji danas imamo, što bi se moglo dogoditi kroz četiri ili pet godina, dostići Shannonov limit', rekao je Hofman.

Jedno od mogućih rješenja, uz povećanje broja kablova, je razvoj tehnologije prenosa više kanala u istom kablu. Ali, ni to neće biti dovoljno pa bi trebalo razviti mrežu koja podatke više ne gleda samo kao bitove i bajtove već kao dijelove informacija koje su relevantne za korisnika računara ili pametnog telefona. Primjera radi, važno je pitanje želite li tačno da znate kakva će danas biti temperatura, brzina vjetra i pritisak u vazduhuili vam je dovoljno da znate kako da se toplo obučete. To se zove informacioni netvorking.

Hofman kaže da mnogi danas Internet smatraju glupom mrežom. U početku se na njemu podaci i dokumenti nijesu razmjenjivali u realnom vremenu. Najvažnija je bila otpornost – morao je da nastavi da funkcioniše čak i kada bi jedan ili više čvorova, odnosno servera, prestao da funkcionišei.

Mreža je dizajnirana tako da podatke vidi kao jednostavan digitalni prenos a da interpretira njihov značaj. Danas se internet koristi na načine koji zahtijevaju prenos podataka u realnom vremenu, bilo da gledamo video ili obavljamo telefonske pozive. Istovremeno stvaramo sve više podataka tako da mreža koja prepoznaje samo bitove i bajtove, a ne i njihov značaj, odnosno prioritet, više ne odgovara zahtjevima vremena.

Prema Hofmanu, bolje rješenje bilo bi da se podaci označe i mreži daju uputstva kako da raspolaže s njima. Na primjer, moglo bi da vrijedi pravilo prema kome video strim ima prioritet pred elektronskom poštom. 

Dio funkcija takođe bi se mogao obavljati lokalno tako da se internetom šalju uistinu samo oni podaci koji su važni. Tako bi se sigurnosne kamere u vazdušnoj luci mogle povezati manjim serverom koji bi bio programiran da lokalno obavlja prepoznavanje lica te internetom šalje poruku upozorenja tek kada naiđe na sumnjivca.

Time bi se 'oblak' decentralizovao i rasteretio. Ovoj decentralizaciji mogla bi doprinijeti i sofisticiranija tehnologija televizora i pametnih telefona koji će moći naučiti raspoznavati prioritete svojih korisnika i slati ih kablovskim kompanijama i davaocima usluga umjesto sirovih podataka. Drugim riječima Internet i uređaji koji ga koriste moraju postati pametniji i izbirljiviji u prenosu komunikacija.