[ Izvor: B92, Objavila: M.M.Lj. ]

NAUČNICI ZABRINUTI

Metan curi u Zemljinu atmosferu

U podmorju oko južnog polarnog kontinenta na planeti naučnici procjenjuju da se nalazi čak četvrtina svih podzemnih količina metana na svijetu.

Metan je gas koji čak 84 puta snažnije zagrijava atmosferu nego CO2. Odranije se znalo da naveliko počinje da curi s otapanjem permafrosta u Sibiru, ali nikad na polarnom kontinentu. Zbog budućnosti života na Zemlji i čovečanstva, naučnici su zgroženi otkrićem.

U podmorju oko južnog polarnog kontinenta naučnici procjenjuju da se nalazi čak četvrtina svih podzemnih količina metana na svijetu. Objavljeno istraživanje troje naučnika u časopisu "Rojal sosajeti" otkriva ne samo prvo poznato veliko curenje metana na Antarktiku, nego i to tamo da godinama od početka curenja oko izvora metana na morskom dnu nema bakterija koje bi taj metan proždirale i sprečavale njegov odlazak u atmosferu.

"Taj nedostatak konzumacije metana (od bakterija) najvažnije je otkriće. To nije dobra vijest. Mikrobima je trebalo više od pet godina da se uopšte tamo pojave, a čak i tad metan je nastavio rapidno da curi s dna", komentarisao je za "Gardijan" Endru Turber sa Univerziteta države Oregon koji je radio na istraživanju.

"Metanski ciklus je apsolutno razlog za to da se društvo zabrine. Smatram to neopisivo zabrinjavajućim", dodao je ekstremno dramatičan opis stanja, prenosi portal Zimo.

Curenje metana s morskog dna u vodama oko Antarktike, navodi se u istraživanju, ronioci su prvi put uočili još 2011. godine i to pukom slučajnošću.

Na isto mjesto u Rosovom moru uspjeli su da se vrate tek poslije pet godina kako bi mjesto curenja detaljno proučili. A potom je slijedio laboratorijski dio posla.

"Tu na red dolazi i najdramatičniji deo otkrića. Curenje metana s dna mora, prvo kroz morske vode prema površini, a onda dalje u atmosferu, dio je prirodnih ciklusa. Takvi ispadi povremeno se događaju i usljed bušenja podmorja u potrazi za naftom i plinom, na primer u Sjevernom moru, što ponekad doseže razmjere katastrofe", naveli su.

Međutim, prirodna zaštita u tim slučajevima su kemosintetske bakterije koje energiju za svoj život crpe iz molekula metana. Ovdje se dogodilo to, navode naučnici u svom opisu istraživanja, da je i pet godina od otkrića oko izvora curenja pronađeno da od svih mikroorganizama, na one koji konzumiraju metan, praktično ga jedu, otpada samo četiri posto od svih populacija mikroba.

"Zajednica mikroba nije se razvila dovoljno da stvori dovoljan filter kako bi se spriječilo curenje metana iz sedimenta", stoji u rezultatima istraživanja.

Kao razlozi za to navodi se vrlo niska temperatura mora i visoke koncentracije sulfata. Razlozi za curenje metana najvjerovatnije nijesu posljedice već postojećeg globalnog zagrijavanja. Koliko god da je dramatična vijest o novom velikom curenju metana kao još jednog velikog ubrzivača klimatskih promena, bitno je znati, navode naučnici, da ovaj incident ne spada u spiralu samogenerišućih klimatskih promjena.

Koliko je metan opasan po prirodu, odnosno po klimatske promjene, pokazuju ilustracije američkih EPA-e i EDF-a. Prema njihovim podacima, emisije stakleničkih gasova, u ekvivalentima CO, 2018. godine bile su takve da se 81 posto odnosilo na CO, čak 10 posto na metan, 7 posto na azotove okside i 3 posto na gasove na bazi fluora.

"Metan u atmosferi ne ostaje tako dugo kao CO, ali u prvih 20 godina atmosferu zagrijava čak 84 puta snažnije nego CO. Metan dolazi u atmosferu iz prirodnih i umetnih izvora, ali se u svim slučajevima, osim jednog, odnosi na procese oko nafte, gasa i ugljenika. Onaj jedan slučaj odnosi se na stočarstvo, odnosno na probavne plinove koje ispuštaju životinje koje čovek masovno uzgaja u mesnoj industriji", dodaje se u istraživanju.

Prije nekoliko godina 16 istraživanja dovelo je do zaključka da metan iz čovekovog sveta ili onoga što je čovek prouzrokovao, curi u atmosferu čak 60 posto gore nego što se mislilo.

Reijč je o velikoj razlici po sudbinu svijeta. Od Klimatske konferencije u Parizu postalo je jasno da je prag izbjegavanja najgorih posljedica po čovječanstvo i prirodu zagrijavanje od 1,5 stepena. Sljedeći prag je 2 stepena.

Preko 2 stepena, smatra se, klimatske promjene širom svijeta više se ne bi mogle zaustaviti, bivale bi sve gore i dovele do višestruko gorih zagrijavanja i kataklizme.