OTKRIĆE

Naš govor nastao iz cvrkuta ptica?

Naučnici vjeruju da je ljudski govor nastao iz pjesme ptica i infromativnog izražavanja viđenog kod mnogih životinjskih vrsta. Darvin ipak bio na pravom putu.

„Ova slučajna kombinacija aktivirala je ljudski govor", smatra profesor lingvistike na MIT-u.

Mijagava smatra da postoje dva sloja u svim ljudskim jezicima: „izražajan“ sloj koji uključuje promjenjivu organizaciju rečenica, i „leksički“, koji se odnosi na samu srž sadržaja u rečenici. 

Na osnovu analize životinjske komunikacije, MIjagava smatra da cvrkutanje ptica najviše podsjeća na „izražajan“ sloj ljudskih rečenica. 

Kratke audio poruke primata, sa druge strane, predstavljaju „leksički“ sloj. 

U jednom trenutku, prije 50.000 do 80.000 godina, ljudi su spojili ova dva tipa izražavanja u jedinstvenu jezičku formu. 

Ovakve adaptacije postojećih struktura poznate su prirodnoj istoriji, primijetio je profesor Robert Bervik, takođe sa MIT-a. 

„Kada nešto novo evoluira, vrlo često je izgrađeno od starih djelova. To smo toliko puta vidjeli tokom evolucije. Stare strukture mogu samo malo da se promjene, ali to im omogućava nove drastične funkcije“. 

Kako bi shvatili razliku između „leksičkog“ i „izražajnog“ sloja, možemo za primjer uzeti rečenicu „Marko je vidio kondora“. 

Vrlo lako možemo stvoriti brojne varijacije ove rečenice, kao što je: „Da li je Marko vidio kondora?“. 

Ovo premještanje elemenata dešava se u „izražajnom“ sloju i omogućava nam da dodamo kompleksnost i postavimo pitanje. 

Međutim, „leksički“ dio ostaje isti, pošto uključuje iste osnovne elemente: subjekat, glagol i objekat. 

Ptice na posjeduju „leksičku“ podlogu. Umjesto toga ptice pjevaju naučene melodije – cijela pjesma ima jedno značenje, bilo da je u pitanju poziv na parenje, odbranu teritorije ili nešto treće. 

Ljudi, sudeći po istraživačima, kombinuju ova dva sistema. Možemo da komuniciramo samo putem ključnih informacija, poput primata, ali takođe, posjedujemo melodički kapacitet i sposobnost da kombinujemo djelove našeg jezika. 

Upravo ta sposobnost omogućila nam je da generišemo naizgled beskrajan niz značenja u našim jezicima. 

Istraživači, poput Darvina, takođe smatraju da su ljudi prvo imali sposobnost da pjevaju, a potom su integrisali specifične leksičke elemente u te pesme.(Dejli mejl)