s.đ. [ pixelizam.com ]

PETRA

Sarkofag prastare civilizacije

Do Petre u Jordanu, nekadašnjeg kraljevskog grada pustinjskog naroda Nabatejaca, se može stići samo kopnenim putem kroz jedan uski stjenoviti klanac – a taj nepristupačni položaj je stotinama godina bio blagolslov za grad koji je zbog svojih umjetničkih spomenika nazvan “sarkofagom prastare civilizacije.”

Poznata i kao “Ružičasti grad”, Petra je stoljećima bila nepoznata zapadnoj civilizaciji, sve dok mladi švajcarski naučnik Ludvig Burkhart nije sreo arapske nomade na svom putu iz Sirije u Egipat koji su mu ispričali priču o umjetničkim predmetima iz starog vijeka u zabačenoj dolini koju su zvali Vadi Musa.

U ljeto 1812. godine Ludvig, obučen kao beduin, se i sam uvjerio u postojanje ovog pustinjskog blaga. Nakon što je stigao do visoke klisure u kojoj se otvorila pukotina kroz koju je hodao 25 minuta okružen i do 70 metara visokim stijenama, ugledao je raskošnu Faraonsku riznicu (Al Khazneh) – impresivnu građevinu uklesanu u stijenu, današnji simbol Petre.

Petru su nakon Ludviga posjetili brojni istraživači, a u 19. stoljeću se vjerovalo da se radi o nekropoli, gradu mrtvih, zbog mnogih grobova uključujući i četri velika kraljevska groba. No, tokom pomnijeg proučavanje se pokazalo da je Petra nekada bila grad u kojem je živjelo oko 20.000 stanovika, pun malih trgovina, pa čak i amfiteatra koji je primao do 7.000 posjetilaca.

Nabatejaci, narod koji je uklesao taj veličanstveni grad u stijenu, se spominje u brojnim istorijskim dokumentima, pa čak i u Bibliji i asirskim zapisima (ca 300 godina p.n.e). Vjeruje se da je njihov preobražaj iz nomadskog naroda u uspješne trgovce trajao stoljećima, te da su Petru od malene pustinjske tvrđave pretvorili u uspješan trgovinski centar. ‘Ružičasti grad’ je bio u centru dva važna karavanska puta, koji su mu i donijeli bogatstvo koje se još dodatno povećalo u 1. i 2. stoljeću kada su Rimljani zavladali Bliskim istokom.

To doba procvata je trajalo oko 300 godina sve dok nomadski napadi na karavane nijesu postali nepodnošljivi, zbog čega su trgovci odlučili da je vrijeme da izaberu nove trgovačke rute. Na kraju, 365. godine veliki potres je opustošio grad, ostavljajući ga potpuno napuštenog sve do 19. stoljeća kada je opet oživio zahvaljujući brojnim istraživačima, arheolozima i turistima.