[ Izvor: B92, Objavila: M.M.Lj. ]

ODBILI DA NAPUSTE DOM

U Černobilju ipak neko živi

Za većinu ljudi Černobilj je sinonim za najtežu nuklearnu katastrofu u istoriji. Za druge je to hit mini serija o tragediji.Međutim, za one najtvrdoglavije je to dom.

Nuklearna katastrofa dogodila se na sJeveru Ukrajine 1986. godine. Na slikama koje su tada obišle svijet mogli su da se vide požari, ljudi u radioaktivnim odijelima i napušteni stambeni blokovi. Černobilj je ubrzo, kako se mislilo, postao "Grad duhova".

Posljedice katastrofe mogle su da se izmjere i u ostalim djelovima svijeta.

Međutim, bilo je onih, naravno mali broj, koji je odlučio da uprkos preporukama vlade o napuštanju domova u toj zoni, ipak ostane. Oni ni u jednom trenutku nisu željeli da napuste svoja ognjišta. Bilo je i onih, koji su se ubrzo nakon što ih je policija evakuisala, vratili.

Iz nuklearnog Reaktora 4 u kojem je došlo do razorne eksplozije izbijalo je zračenje 10 dana, stvarajući oblake koji su nosili radioaktivne čestice širom Evrope.

Područje odmah u i oko reaktora neće biti sigurno narednih oko 20.000 godina, ali postoji spor oko nivoa sigurnosti u samom gradu, piše britanski "Metro".

Oko 100.000 ljudi koji su živeli najbliže Černobilju je neposredno nakon toga odvedeno izvan zone isključenja udaljene 20 kilometara od oštećenog reaktora. Kasnije je raseljena čak četvrtina miliona ljudi.

Uprkos tome, oko 150 do 300 ljudi jednostavno je zaključalo svoja vrata. Populacija u zoni isključenja je čak počela da raste, porodice su se preselile u tiha, nadasve jeftina susjedstva koja okružuju lokaciju.

Kanadski fotograf Robin Fon Svank odlučila je da dokumentuje život unutar zone. Očekivala je da će da pronađe grad pun duhova, ali umjesto toga otkrila je na desetine ljudi koji vode svakodnevni život iako je ilegalno živjeti u crvenoj zoni.

Izgleda da radijacija nije bila najveća neposredna prijetnja njenoj bezbjednosti kada je otkrila da je na putu do naseljenog mjesta, prati čopor vukova.

"Srećom, grabljivice već imaju šta da jedu jer je u zoni velika šuma, a ne plaše se da će ih čovjek ubiti", rekla je ona.

Ljudi sa kojima je razgovarala kaže veoma su gostoljubivi, pojedini su zaplakali kada su govorili o incidentu, jer im je bilo teško kada su se prisjetili svega kroz šta su prošli.

"Marija je jedina živa osoba u njenom selu i udaljena je kilometrima od prvog komšije. Preživjela je nacističku invaziju u Drugom svjetskom ratu, sovjetsku vladavinu, nuklearnu nesreću i rekla je da nikad neće da napusti svoj dom", ispričala je Robin.

Upoznala je još jednu stariju ženu, baka Olgu, koja nikada nije imala decu. Ona joj je pričala o svom nekada živahnom društvenom životu.

Inače, od nedavno zainteresovani turisti mogu da pogledaju mračnu unutrašnjost kontrolne sobe Reaktora 4 u kojem je kobnog aprila 1986. godine izbila nuklearna katastrofa.

Prije ulaska naravno moraju da obuku Hazmat odijelo, pošto je nivo radijacije unutar sobe i danas 40.000 puta viši od uobičajenog i podvrgnu se radiološkim ispitivanjima po izlasku.

I ranije su znatiželjni turisti mogli da posjete Černobilj, ali samo napuštene zgrade u okolini same elektrane, ne i elektranu.