Svoju ljubav prema Crnoj Gori pretočio je u brojne pjesme, a među najpoznatijima su "Pod Lovćenom zeleni se trava", "Jedno jutro u svitanje zore", "Pivljanka", "Donji Kraj", "Kad prošetam Crnom Gorom" i mnoge druge, koje su postale dio muzičkog blaga. Upravo je na afirmaciji i očuvanju narodne baštine posvetio cio svoj život.

Božidar Ivanišević biće sahranjen u Kotoru, 24. februra u 15 sati.

Božidar je od djetinjstva pokazivao zanimanje za muziku. Od svoje muzikalne majke učio je stare crnogorske pjesme. Istu je sklonost pokazivao i nakon preseljenja u Vojvodinu.

Godine 1940. postao je član SKOJ-a i bio omladinski rukovodilac. Od 13. jula 1941. učestvovao je u Narodno-oslobodilačkom pokretu, kao pripadnik Cetinjske čete Lovćenskog odreda, sa zadatkom u pozadinskomu štabu na Cetinju. Uhapšen od Italijana, robijao je u cetinjskomu zatvoru, gdje je obolio na pluća i postao trajni invalid. Po izlasku iz zatvora, nakon nekog vremena se prebacio u Hrvatsku.

Godine 1947. zapjevao je na Radio Zagrebu, gdje je primljen kao solista za zabavnu i narodnu muziku. Pjevao je prvenstveno narodne pjesme, među kojima naročito stare crnogorske pjesme. Bili su to prvi snimci crnogorskih narodnih pjesama na radio talasima poslije II svjetskoga rata.

Oslanjajući se na najbolje tradicije crnogorskoga izvornog melosa komponovao je veći broj pjesama s različitom tematikom.

Božidar Ivanišević je najviše djelovao na području narodne muzike tokom svog 35-godišnjeg boravka u Sarajevu. Godine 1992. napustio je Sarajevo, sklanjajući se od strahota rata i vratio u Crnu Goru. Tu se trajno nastanio u svojoj kući u Prčanju, u Boki Kotorskoj.

Godine 2003. dobio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo.