Tokom posljednjih godina, ljekari usmjeravaju pažnju na sve veći broj slučajeva dijabetesa kod djece i mladih, pri čemu najčešća vrsta dijabetesa, tip 2, preovlađuje kako ljudi stare i dobijaju sve više na težini.

Imati prekomjernu težinu ili biti gojazan postaje sve veći problem čak i u zemljama sa niskim ili srednjim nacionalnim dohotkom.

Manje fizičke aktivnosti i hrana sa mnogo masti i šećera su recept za globalnu epidemiju dijabetesa, navodi Svjetska zdravstvena organizacija.

Doktor Dejvid Siskovik sa univerziteta države Vašington u Sijetlu je jedan od istraživača koji je proučavao kako sastav ljudskog tijela, odnos nemasnog i masnog tkiva i povećana težina, utiču na rizik od dobijanja dijabetesa kod više od 4.000 odraslih osoba starijih od 65 godina.

„Ako ste u gornjoj petini populacije koju smo proučavali, gornjih 20 odsto u smislu uvećanih mjera tjelesne masti, imali ste četiri puta povećan rizik od razvoja dijabetesa kasnije u životu", kaže doktor Siskovik.

Na početku studije objavljene u časopisu Američkog medicinskog udruženja, nijedan učesnik nije imao dijagnozu dijabetesa, a istraživači su pratili stanje njihove tjelesne mase, obima struka i odnos obima struka i kukova tokom narednih 12 godina.

„Čak i među osobama preko 75 godina, imati veću tjelesnu masu i dalje je bilo povezano sa dvostruko povećanim rizikom od dobijanja dijabetesa", istakla je koautorka studije Meri Bigs.

Muškarac koji je bio na granici gojaznosti imao je pet i po puta veći rizik od dobijanja dijabetesa od onih koji su imali samo prekomjernu težinu, dok je za žene rizik bio tri i po puta veći.

Stručnjaci vjeruju da je razlog taj što su muškarci skloni gomilanju masnih naslaga na stomaku.

Koliko god da je teško, Bigs kaže da je održavanje sopstvene tjelesne težine na zdravom nivou jedini način da se rizik za dobijanje dijabetesa umanji.