Potret umjetnika: Ljubeta Labović

Riječ je ponor bez dna , a pisanje neka vrsta utjehe, jedan vid spasenja . Poezija je vjera i nada, za one koji imaju osjećaj , koji u globalnom haosu i galami mogu da čuju jezičku esencijalnost i tišinu poezije, poručuje renomirani crnogorski pjesnik, Ljubeta Labović . Labović je rođen 1956. u Barama Kraljskim. Objavio je knjige poezije “Tanatoide/oblici smrti“, “Gospodar kaveza“, “Nedostajanje“ i dvojezično crnogorsko – francusko izdanje “Unutrašnja soba“. Njegova poezija objavljivana je u cjelovitim antologijama u Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Makeodniji, u mnogobrojnim izborima i panoramama u Crnoj Gori i regionu, a objavljivao je tekstove i u časopisima ARS, “Poezija“, “Romboid“, “Apokalipsa“, “EX Symposion“, “Poetikon“, “Quorum“… O estetici poezije i poetskom iskustvu, odnosno o riječima koje crtaju slike, sa Ljubetom Labovićem razgovarala je Nena Drašković.