NEBOJŠA ŠOFRANAC

Dortmund i fudbal na struju

Sinoć se materijalizovalo ono što se kuvalo već nekolike godine, jedan regionalni fudbalski projekat uništio je svjetski galaktički, učinio zvijezde Reala i samog Murinja nemoćnim i zbunjenim, mnogo više nego u oktobru. Ali, krenimo redom.

Gdje su junaci ove priče bili prije tri godine? Murinjo je bio na sedmom nebu, nakon titule s Interom došao je u Real kao prorok, čovjek koji će ih osloboditi od Barselone i donijeti odmah La Decimu, famozni deseti pehar. Nije uspio povesti sa sobom Snajdera, Milita i Maikona, otjerao je odmah legende Raula i Gutija i odlučio da s istim kadrom gura godinama. Agero, Runi i Van Persi nijesu nikada stigli iako je Florentino mogao da ih dovede, a proda Kaku.

Prije tri godine o Murinju su pričali svi, a o Dortmundu niko. U to vrijeme bili su u sredini tabele, nakon jedva izbjegnutog bankrota 2005., utopljeni u sjećanjima na zlatni tim iz devedesetih s Ridlom, Melerom, Zamerom, Rojterom, Kolerom, Souzom, Sezarom i ostalim asovima dovedenim milionima maraka iz moćnog Kalča. Bila je to pizza-Borusija, šampion Evrope, prvi veliki tim ujedinjene Njemačke. Robert Levandovski tada je bio mladi poljski igrač, daleko od pažnje Murinja.

Nakon što je igrao u trećoj poljskoj ligi, te sezone je eksplodirao u Lehu, osvojio titulu s tom ekipom koja će na jesen srušiti Siti i Juventus. Otišao je maja 2010. u Blekburn da oproba sreću u Premijer ligi, ali ga je vulkanski pepeo sa Islanda, onaj isti koji je pomogao Murinju da pobijedi Barselonu, zaustavio slučajno u Dortmundu.

Klop, koji je u Majncu nekad igrao napadača, nagovorio ga je da ostane i uđe u njegov projekat novog letećeg fudbala. Prve godine je bio rezerva Japancu Kagavi, potom i Bariosu, gledao je kako novi fudbal uzlijeće, kako Dortmund u duploj brzini melje skuplje timove Volfzburg, Šalke, Verder, a moćni Van Galov Bajern je uništen 1:3 u Minhenu kao potvrda titule. Otišli su Kagava, Barios, Sahin, ali poljski blok uz sjajne Gecea i Rojsa koji podsjećaju na Heslera i Melera kod Skibea, učinili su ih još jačim.

Platili su neiskustvo u Evropi prošle godine posljednjim mjestom u grupi, ali osvojili novu titulu, a Bajern slomili 5:2 u berlinskom finalu kupa s tri gola Levandovskog! Pet uzastopnih pobjeda nad takvim Bajernom i sve spremno za juriš na Evropu. Od 11 mečeva u Ligi šampiona nijedan nijesu izgubili i svaki je bio poseban, a najviše igračko demoliranje Sitija u Mančesteru, kada su stvorili 13 gol šansi.

Real je već dva puta istinski nadigran i nadtrčan, u Amsterdamu su čak pretjerali, blistavi Šahtjor progutan, Malaga je bila komplikovana jer je i ona trenersko remek djelo, ali koliko šansi u oba meča. Sinoć se desio normalan epilog ove trogodišnje evolucije, Real je prošao mnogo gore nego u oktobru iako su mnogi mislili suprotno. Svako pojačanje ritma Madriđanima je kidalo noge kao biciklisti koji isplazi jezik na Turmaleu, ubitačni trouglovi i slalomi Rojsa, Gindogana i Gecea, a onda to poljsko čudo Levandovski, glavni junak naše priče.

Četiri gola na različite načine, baš kao Van Basten u meču Milan-Geteborg 25. novembra 1992., u zoru Lige šampiona. Prvi od sada osmorice koji su to uradili. Koliko samo podsjeća na njega, građom brzinom tehnikom, asistencijama realizacijom... Pamtimo i 4 gola Nistelroja, Ševčenka, Prša, Gomeza Pizara i naravno Mesija Arsenalu, ali Robert je sinoć bio blizu petog u jednom velikom meču.

Murinjo je vratio svoj dug vulkanu. A biće na mukama i Bajern, iako im uzima najbolje igrače i čuda radi, ali ni ove godine ih nije dobio u Minhenu, a u Kupu jedva 1:0. Klop u ovim danima čak pojačava treninge, a najviše reakciju na lopte koje izbacuje kompjuter, pas iz prve i promjene pravca. Nekad je lopta brža od njih samih. Male tajne velikog Dortmunda.