ĐORĐE KUSTUDIĆ

Adio ideji Barselone

Barselona je poražena, potučena do nogu, neki kažu i ponižena, u utakmici sa Bajernom.

Kako je moguće da jedan do juče superioran tim, nezvanično proglašen za najbolji u istoriji igre, doživi takav debakl? Da li su Mesi, Ćavi, Injesta, Pike  i Dani Alves toliko slabiji fudbaleri danas, nego juče? Da li je ova ekipa potrošila svoju energiju i vrijeme, a njena zvijezda počela da se gasi zakonomjerno sudbini svakog organizma, što žuri ka vrhu zaboravljajući šta ga čeka na kraju puta?

Tri su strateške greške, uz sadejstvo jos nekih faktora, dovele Blaugranu u najtežu situaciju od 2006., a sve su proistekle iz gordosti - jednog od sedam smrtnih grijehova.

Osnovna doktrina današnje Barselone je superiornost njihove fudbalske  ideje, u odnosu na konkurente. Mi postavljamo pravila: sve što je važilo do sada više ne vrijedi; naša ideja je veća čak i od fudbala kao igre;

Ako je to tako, kako vjerujemo da jeste, onda nam nijesu potrebni:

1.Ozbiljan trener

2. Klasični napadači

3. Vrhunski štoperi

Kada je Pep Gvardiola, sredinom prošle godine, odlučio da će na kraju sezone napustiti klub i ostaviti sve iza sebe da se više nikad ne okrene, neko se morao barem zapitati zašto odlazi i ostavlja svoj magnum opus u tuđe ruke, savršeni stroj za pobjede i trofeje, prečicu do počasti i slave za onoga koji će ga zamijeniti!? Pep je vidio ono sto mnogi nijesu htjeli i mogli-duboko u sebi znao je da je to kraj!

Znao je da je improvizaciji sa odbranom bez štopera i napadom bez napadača došao kraj, da je njegova briljantna commedia dell’ arte završena. Da Barselona mora da traži nove ljude, ideje i načine da svijet ostane zaljubljen u nju.

Tito Vilanova nikada nije smio da se dogodi, svakako ne kao prvi trener i ključna figura. Dekretom proglašen za nasljednika i novog gurua Mesija i drugova, simpatični Tito postao je prva žrtva gordosti uprave kluba.

Umjesto novog trenera sa koncepcijom, vizijom igre i spiskom pojačanja- Rosel, Zubizareta i drugovi su se narugali Gvardioli, sebi, Titu i samom klubu koji vode.

Trener nije marioneta, pripravnik, đak - trener je ključna ličnost u modernom fudbalu!  Epizoda sa Đordijem Rourom, pomoćnikom pomoćnika, ostaće upamćena kao demonstracija oholosti pomenute gospode.

Taj i takav Tito nije se mogao izboriti za dvije preostale strateške tačke: dovođenje  jednog ili dva vrhunska štopera, visoka i brza u isto vrijeme i klasičnog napadača tipa Fernanda Ljorentea ili Levandovskog, ako hoćete i Radamela Falkaa.

Oslanjajuci se na samo jednog igrača - Mesija i očekujući od njega konstantna čuda, nemajući plan B ili bilo kakvu izlaznu strategiju kada stvari krenu loše, bilo je samo pitanje vremena kada ce se dogoditi neki Bajern. Murinjo i Hajnkes su vjerovali da je Linkoln bio u pravu kada je tvrdio da možes varati neke ljude svo vrijeme, možeš varati čak i sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude svo vrijeme!

Divna ideja da je Maskerano odličan štoper, a da Pike može da bude centarfor, da nije važno ko je koliko visok, kako se zove i koju poziciju igra, imala je svoj smisao u određenom trenutku, okolnostima, vremenu.

Pepova Barselona je bila ideja, igoovska ideja, snažnija od svega uključujuci i fudbalsku logiku, ponekad.

Ali došlo je vrijeme novih ideja, fudbal je opet mlad.