rtcg.me [ Objavio: O.Z. ]

ŽIVOTNA PRIČA

Lovrenova ispovijest o ratu i izjeglištvu

Defanzivac Liverpula i reprezentativac Hrvatske, Dejan Lovren, u dokumetnarnom filmu za klupsku televiziju (LFCTV) ispričao je svoju životnu priču, kako je u djetinjstvu bježao iz rodne kuće u Njemačku, kako je i on jednom bio izbjeglica. Bez obzira na brojne godine, uspomene hrvatskog fudbalera još su prilično svježe.

"Kada vidim što se danas događa u svijetu, često razmišljam o svojim iskustvima. Prije svega tadašnjoj situaciji svoje porodice, ali i činjenici kako vas drugi ljudi jednostavno ne žele u svojoj zemlji", rekao je Lovren na početku dokumentarca za klupsku televiziju LFCTV, prenosi Goal.hr.

On je rođen u Bosni, u mjestu Kraljeve Sutjeska, a kao trogodišnjak morao je u pratnji svojih roditelja za vrijeme rata da napusti rodno mjesto.

"Razumijem da svi žele zaštititi sebe i svoje porodice, ali tu pričamo takođe o ljudima koji su izgubili svoje domove. Nije njihova krivica što su ostali bez domova, pa oni se bore kako bi zaštitili svoju djecu. Svako želi bolju budućnost za svoju djecu, tako i izbjeglice".

On je sa svojom porodicom novi dom pronašao u Njemačkoj, kod djeda u Minhenu.

"Volio bih objasniti sve što nam se tada događalo. Svi čuju toliko priča o izbjeglicama, ali nitko ne zna pravu istinu. Takve se stvari jednostavno dogode. Sve vam se promijeni preko noći, a vi ste nemoćni. Kod nas je krenuo rat između tri entiteta, više ništa nije bilo kao prije."

"Sjećam se upaljenih sirena. Bio sam tada strašno preplašen, stalno razmišljao kako će negdje blizu pasti bomba. Sjećam se i kada me majka odvela u podrum, nijesmo ni znali koliko ćemo se zadržati tamo. A onda smo najednom samo izašli, sjeli u auto i otišli u Njemačku. Sve smo ostavili iza sebe, baš sve. Od vlastitih domova do malenog dućana s hranom koji su imali tetak i tetka posjedovali. Sve smo ostavili, uzeli tek jednu jedinu torbu i otišli u Njemačku."

Lovren se brzo prilagodio životu u Njemačkoj, u vrtiću se družio s djecom koji su takođe pobjegli iz istih krajeva, koja su pričali isti jezik.

"Tada nijesmo imali TV, pa je moja mama svake večeri u 22 sata palila radio i svi smo slušali vijesti iz Bosne. Bilo je jako napeto, stalno smo se zapitivali 'hoće li rat ikada prestati' i 'gdje se sada nalazi suparnička vojska?' Zenica je bila često napadana jer je to bio veći grad, no najgore su se stvari događale u manjim selima. Tamo su ljudi često bili brutalno ubijeni. Brat od mog tetka je tako ubijen nožem pred drugim ljudima. Nikada nijesam o tome razgovarao s tetkom, teško je pričati i otvarati takve teme. On je izgubio brata, najužeg člana porodice. Bila su to teška i traumatična vremena."

Lovren je rano počeo da trenira fudbal u Njemačkoj.

"Kada sam imao šest ili sedam godina, išao sam na trening Bajerna , slikao se s tadašnjim zvijezdama poput Biksentea Lizarazua i Lotara Mateusa."

Ali, kada je Lovren imao 10 godina morao je da se vrati u Hrvatsku, gdje je njegova porodica jako teško živjela. Sa 14 godina je otišao da igra u zagrebački Dinamo, odakle je otišai u Lion, pa u Sautempton, a sada je u Liverpulu, jednom od najvećih evropskoh klubova.

"Nadam se da će novijim generacijama biti puno lakše. Ne znam da li će moja djeca ikada razumjeti moju životnu situaciju, pa i kroz što sam sve prošao. Oni sada žive u potpuno drugačijem svijetu. Teško je to uporediti. Kada moja ćerka poželi novu igračku, ponekad joj kažem da nemam novca. Teško je razumjeti zašto to pričam, ali želio bih da i ona shvati kako ništa u životu ne dolazi samo tako. Mora shvatiti da ponekad ne mora imati 20 igračaka, nekad su joj dovoljne samo jedna ili dvije. A da prava sreća dolazi s drugim stvarima."