Žabljak
Pretežno oblačno
-3.3 °C
Pljevlja
Oblačno
0.1 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
11.9 °C
Nikšić
Vedro
2.5 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
8.1 °C
Bar
Pretežno oblačno
12.1 °C
Podgorica
Pretežno vedro
9.9 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
10.0 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
0.8 °C

Fudbal

ODLAZAK LEGENDE 29. 05. 2017. 08:10   >>  09:24 6

ODLAZAK LEGENDE

Grazie Francesco!

Come te nessuno mai. U slobodnom prevodu – niko kao ti.

 

Već godinama taj transparent je glavni među navijačima Rome. Takve epitete može zaslužiti samo istinska legenda. Toti. Frančesko Toti.

Kada kažem Toti, mislim fudbal. U vremenu kada skoro svi pričaju samo o dva kluba, istinske legende ove igre padaju u drugi plan zbog mejnstrim sportskih izvještaja i modernih navijača kojima je bitniji selfi, tagovanje ili šerovanje od utakmice koju gledaju uživo.

A Toti je sinteza svega što je malo ko prije njega postigao, a o čemu će mnogi sanjati. Klasa. Znanje. Imaginacija. Vjernost. Ljubav. Strast.

I još mnogo toga što se ne može baš najbolje opisati riječima. Dosad sam napisao mnogo tekstova, ali ovoga se najviše plašim. Zašto?

Odgovor je jednostavan. Koliko god bio inspirisan da pišem o Totiju, mislim da će mi uvijek nedostajati  jedna riječ ili čak čitava rečenica da opišem ono što sam osjećao dok sam svjedočio njegovoj magiji.

Baš kao što je Frančesku juče nedostajalo riječi pri konačnom oproštaju od voljenog tima.

Neke stvari se jednostavno ne mogu opisati ili napisati. One se osjećaju. Ostaju zauvijek urezane u sjećanju a tako ih je teško sročiti. 

Kao Totijevi golovi. Recimo, onaj protiv Intera. Sam protiv odbrane sa sredine terena kreće ga golu Žulia Cezara. Kada svi očekuju pas ili jak šut, ide lob. Ali ne bilo kakav. Totijev lob. Takvi golovi se daju slučajno pa čak i na PES-u ili Fifi. Ali kod Frančeska ništa nije slučajno. Njegov lob (ili kako Italijani kažu cucchiaio) je perfektan, kao “panjenka” koju je dao Van Der Saru za finale EP 2000. Ili onaj Peruciju za trijumf u gradskom derbiju i poniženje rivala za 5:1.

Šut. Dribling. Pas. Slobodni udarci. Penali. Toti je imao sve. 

Prava desetka. Plejmejker. Strijelac. A Italijani su ih imali mnogo. Dovoljno se prisjetiti još dvojice. Bađa ili Del Pjera. Sva trojica su imala preduge, uspješne karijere. Svi fudbalski mađioničari na svoj način. Ipak, niko kao Toti. Drugi na vječnoj listi strijelaca u istoriji italijanskog prvenstva. Najveća legenda svog kluba.

Dok je Bađo mijenjao dresove, od Fiorentine, Juvea, Intera, Milana pa na kraju Breše gdje je postao ikona, a Del Pjero nakon svog kluba odlučio da “odradi” još koju sezonu u Australiji pa zatim u Indiji, Toti je ostao u svom gradu. Igrajući za samo jedan klub.

“Mnogi me pitaju zašto si proveo čitav život u Romi? Roma je moja porodica, prijatelji, ljudi koje volim. Roma predstavlja i more i planine, spomenike. Naravno i Rimljane. Roma je žuto i crveno. Roma je moj svijet. Ovaj klub i grad su moj život. Zauvijek”, napisao je Toti pred posljednju sezonu koju će odigrati za svoj voljeni klub.

A počeo je davno. Prije 25 godina. Ljubav prema Romi bila je neizbježna u njegovoj porodici. Otac ga je odveo na prvi meč kada je imao samo sedam godina. Mijenjao je lokalne klubove u mlađim kategorijama a sanjao je samo jedan dres. Mnogo godina kasnije prisjetio se i ponude koju je kao trinaestogodišnjak dobio od Milana. Tada je prelomila majka. “No, no”, bio je kratak i jasan odgovor. Kao dječaka su željeli da ga potpišu Juve, pa čak i Lacio. Tada se ponovo uključila majka, za koju Toti kaže da je i dalje gazda u njihovoj kući. Ona je bila na neki način njegov prvi agent. Razgovarala je sa trenerima mlađih kategorija Rome, koji su rekli da već znaju za njenog sina. I dobili su bisera i bezrezervnu odanost, posvećenost i ljubav.

Samo par sedmica od ponude Milana, prešao je u Romu.

“Majka me naučila da je dom najvažniji u životu. Kada sam prvi put zaigrao za prvi tim Rome (1993.) osjećao sam nevjerovatan ponos što igram za svoj grad, za mog đeda koji je bio veliki navijač, za moju familiju. Za 25 sezona ta strast i privilegija nijesu se promijenile”, kazao je kralj Rima.

Četvrt vijeka u istom klubu. “Samo” jedan Skudeto i dva Kupa. Devet puta drugi u Seriji A. Nikad dalje od četvrtfinala u Ligi šampiona. Ali, Toti kaže da mu je jedna titula s Romom znači više nego deset koje bi osvojio s Juventusom ili Realom, koji ga je tražio prije 13 godina.

Dugo godina kasnije priznao je da je pogriješio što je i pomislio da napusti svoj klub:

“Razmatrao sam mogućnost da napustim Romu i pređem u Real. Kada te traži možda i najjači klub na svijetu počinješ da razmišljaš kako bi izgledao tvoj život na drugom mjestu. Na kraju razgovora s porodicom sam se prisjetio šta je najbitnije. Dom je sve u životu”.

S ove distance je baš teško zamisliti Totija u bilo čijem dresu a da nije Romin. Postigao je 307 golova na 786 nastupa za voljeni klub. Osvojio je Zlatnu kopačku u sezoni 2006, kada je stigao i najvažniji trofej u karijeri – Mundijal.

Da li bi imao više trofeja da je prešao u Real ili neki italijanski klub? Vjerovatno bi. Ali ne bi imao takav status u svom gradu. Od princa Rima nekada do kralja vječnog grada. Pa šta ako se nikada nije ni primakao trofeju u Ligi šampiona? Ko se sjeća, recimo, Šmicera ili Beletija, koji ne samo što imaju taj trofej nego su i bili strijelci u finalima!?

Dug je put do zvijezda. Stara i pomalo otrcana fraza. Ali put do legende je najteži. Zato su mu vjerni navijači prije par dana razvili transparent kod Koloseuma : Izaći ćeš sa terena, samo da bi ušao u legendu. Ili juče protiv Đenove: Ne plačemo što odlaziš, već se radujemo što si postojao. Doduše, na kraju su svi plakali. Čak i Spaleti.

Mnogi su igrali samo za jedan klub. Prvi kojeg se, osim Totija, uvijek sjetim je Paolo Maldini. On nije ni morao da razmišlja o odlasku u jači klub da bi osvajao trofeje. Osvojio je sedam puta Skudeto, i pet puta Ligu šampiona. Igrao je na visokom nivou do samog kraja karijere. Isto kao Frančesko – 25 sezona u Seriji A za isti klub. Jedinstveni po tome. Maldini je ipak imao bolji status u svom klubu u završnim sezonama od bivšeg druga iz reprezentacije. Toti je od dolaska Spaletija prošle godine stručnom štabu, prema riječima prvog trenera, na neki način postao teret.  Iako ima četrdeset u malom prstu ima više klase od Salaha ili El Šaravija. Ne tvrdim da je fizički spremniji, ali zasluživao je više minuta u oproštajnoj sezoni.

Iako od posljednjeg trenera u Romi nije dobio neophodno poštovanje, ni Maldini, Del Pjero ili Bađo nijesu imali status kod navijača širom Italije kao Toti. Od tifoza Milana, pa čak i najvećeg rivala Lacija, svi su saglasni. Odlazi legenda.

Olimpiko je juče prvi put bio rasprodat u sezoni. Navijači Rome su posljednji put vidjeli svog idola na terenu. Čovjeka kojeg, kako su mi rekli kada sam bio u tom gradu, doživljavaju kao člana familije. Zbog svega što je prikazao na terenu i van njega. Poznat i kao veliki humanista. Rim mu je dao sve u životu, a on mu je vratio mnogo, mnogo više.

 

Mnogo fudbalera će obući Romine boje, ali niko neće biti kao Toti. Takav “komplet” se jednom rađa.

Pravi šampioni ne nose samo jedan dres. Oni pripadaju svima. Tom porukom su se nedavno od Totija oprostili čelnici Kijeva. Zato i ako ne navijate za Romu, i ako ne volite fudbal ovakvom čovjeku morate reći:

“Grazie per tutto Totti”.

Komentari 6

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo