[ Sportal ]

DRUGI PIŠU

Tako mala, a tako velika Crna Gora

Raznovrsnost stanovništa, stavljanje imena zemlje iznad sitnih nesuglasica, znanje da je fudbal spektakl i mjesto kroz čiju prizmu se ogleda i stanje u državi donijelo je Crnoj Gori mnogo. Od kad je fudbalske lopte kod Crnogoraca, rađali su se i razvijali majstori od brda i planina sve do Jadrana, piše novinar SPORTALA Vladimir Šoškić.

Mnogi su obilježili i periode jugoslovenskog fudbala i neke od najvećih uspjeha „plavih“. Prije skoro sedam godina, 21. maja 2006. godine, proglašena je nezavisnost Crne Gore. Samo nekoliko mjeseci kasnije predsjednik Dejan Savićević je krenuo u izgradnju nacionalnog tima. Prvi potez mu je bio briljantan. Ubijedio je nekadašnjeg saigrača Dragana Stojkovića Piksija da nema „uzimanja“ igrača iz sada komšijskih zemalja. Bio je to potez koji je lišio srpski fudbal mogućnosti da dobije najboljeg napadača Mirka Vučinića, iako je kapiten „hrabrih sokolova“ tada isticao da mu je želja da nosi dres zemlje u kojoj se sa ponosom dižu tri prsta.

U redu, možda Stojković nije slutio ili znao, ali ubrzo je spisak reprezentacije Crne Gore postao pun igrača koje mi nijesmo htjeli. Da nam je tad bila ova pamet, vjerovatno bismo dobro razmislili, ali dobro... Nije ovo plakanje nad sudbinom nego veliki aplauz za zemlju koja je znala šta hoće.

Većina igrača vjerovatno ni sada ne bude preveliki strah (ne računajući Vučinića i Jovetića) ali su željom, srčanošću i nošeni sjajnim navijačima pod Goricom počeli da grade ono o čemu mnoge svjetske reprezentacije samo sanjaju, a to je kult reprezentacije.

Sa narodnom „boj ne bije svjetlo oružje već srce junaka“ Crnogorci su započeli i prve kvalifikacije. Grupa je za debitanta bila baš po mjeri, jer je mogao da se izmjeri i uporedi kvalitet momaka u crvenim dresovima. Bugari, Italijani, Irci, Kiprani i Gruzini su dali uvid u sliku. Svaki početak je težak pa su tako i Filipovićevi momci završili na pretposljednjem mjestu u grupi sa samo jednom pobjedom. Da je budućnost svijetla pokazao je i podatak da su „hrabri sokoli“ imali šest remija, a dva poraza su pretpjeli od Italije. Tim je ojačao i priključivanjem Fatosa Bećiraja, Dejana Damjanovića i Marka Baše. Podsjetimo, naši selektori su zaobilazili Bašu, dok je Bećirajev prelazak u Partizan stopiran zbog straha od reakcije navijača. 

U januaru 2010. godine Zoran Filipović napustio kormilo po isteku ugovora, a Crna Gora je za tri godine prešla put od 199. na FIFA rang listi do 73. Bilo je i tada jasno da Dejov projekat daje rezultata i da će ići samo naprijed, jer nazad i da hoće ne može. Crnogorski fudbaleri su za razliku od mnogih drugih u bližoj okolini imali različite motive igranja za selekciju. Njih nijeste mogli da gledate vikendom u tv prenosima, zato je reprezentacija pored normalne doze patriotizma dobila i dodatno oružje - pokazivanje svijetu i skautima. 

Na klupu „sokolova“ poslije Fila sjeo je uvijek zanimljivi Zoran Cico Kranjčar.

"Naš zajednički cilj je da u narednom periodu načinimo korak više u odnosu na ono što je reprezentacija Crne Gore napravila do sada. Upoznat sam sa kvalitetama tima, napravili smo plan rada i potrudićemo se da ostvaritmo najbolji mogući rezultat", rekao je Kranjčar po preuzimanju nacionalnog tima i obećanje ostvario.

Za razliku od prethodnika, Cico je imao više opušten prilaz igračima, što je dodatno pomoglo selekciji, koja se stvarala. Ipak, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. godine, hrvatski stručnjak je poslije odličnog starta doživio dva teška udarca, koja su anulirala i remi sa Engleskom na gostujućem terenu. Nijesu uspjeli „hrabri sokoli“ da trijumfuju protiv Bugarske u Podgorici, a inicijalna kapisla za smjenu Kranjčara bio je poraz u Velsu. Savićević je izgubio živce i ekspresno smijenio Cica. Teške riječi i gorak ukus ostao je poslije njihovog obračuna.

"Nismo ga ja i ljudi iz saveza smijenili bezveze. Kranjčar je imao problem s alkoholom i to su manje-više svi znali. Pokušali smo to da sakrijemo, ali je bilo nemoguće. Nijesam ga doveo tek tako, prevarili su me ljudi s kojima sam kontaktirao, jer su mi saopštili da to nije tako veliki problem",  objelodanio je Dejo u emisiji „Načisto“, koja se emituje na TV „Vijesti“.

 

Savićević je dodao da je na sve načine pokušao da odvoji Kranjčara od flaše i sačuva ga na klupi Crne Gore, ali bezuspješno...

"Vodili smo veliki broj razgovora o toj temi, na kraju smo mu doveli i suprugu da bude s njim... Da ne ulazim u detalje o zabrani točenja alkohola. Pokušali smo sve, a on se nije smirio dok nije napravio rezultate. Zvali smo čak i direktora hotela i govorili mu da ne toči alkholol. Zaista, pokušao sam preći preko tog problema. Na kraju, nisam mogao da stavim četiri čovjeka da prate Kranjčara 24 časa. I kad su došli rezultati, on se potpuno opustio".

Zanimljivo je da mu je tada Kranjčar prećutao, ali je kasnije došlo do novih strelica od strane Genija, koji je tada umjesto alkohola kao razlog za smjenu naveo menadžerisanje.

"Samo je on tražio od mene da na spisak uvrstim Damjanovića iz jednoga južnokorejskog kluba, ali ja sam se tome opirao. Niti sam imao uvid u njegove kvalitete niti sam od njega dobijao pozitivnu energiju da želi doći u reprezentaciu. Osim toga, željeli smo da ga poštedimo dugačkih putovanja. Pozvao sam ga tek za Vels, kada nam je bio povrijeđen Vučinić",  bjasnio je Kranjčar i dodao:

"Kako to da sada Savićević govori da sam otišao zbog uticaja menadžera, a prije godinu dana u svijet je poslao poruku da sam smijenjen zbog alkoholizma?! Zašto tada nije govorio o menadžerima? Vjeroatno stoga što je jedini menadžer pokraj mene bio – on! Dejan je potpuno izgubio kompas. Pitam se što će još izmisliti kako bi umanjio moj uspjeh", rekao je na kraju Kranjčar i bilo je to sve o vezi njega i Crnogoraca.

Savićević, iako pod žestokim kritikama javnosti zbog smjene Hrvata, povlači potez dostojan uzimanja Vučinića, na klupu postavlja proslavljenog reprezentativca Jugoslavije i rođenog Podgoričanina Branka Brnovića. 

Kao što je legendarna sedmica u dresu bivše nam države umijela da dozira na terenu vatru i vodu tako je Brna započeo i svoje bitisanje na klupi Crnogoraca. Iako poprilično demotivisanu grupu reprezentativaca uspio je da ubijedi da može da se nosi sa Englezima, pa je izborio 2:2. Nažalost, početna šok terapija zakazala je u meču sa Švajcarcima, gdje ga je iskusni trenerski vuk Otmar Hicfild nadmudrio i poslao u baraž na Čehe. Knedličke su bile preveliki zalogaj za još uvijek ne našitmovani crnogorski orkestar, pa su samo na iskustvo izbacili Brnovićeve momke iz plej-ofa.

Nijesu sjekli glavu u crnogorskom savezu Brnoviću, već su mu dali novi mandat, što se pokazalo do sada kao i više nego ispravan čin. Problem na lijevom beku Brnović je riješio pozivanjem Vladimira Volkova, koji je istina odigrao jedan meč za Srbiju, ali nije bio u planovima daljim. Zahvaljujući precima, Volkovu je ekspresno završen pasoš.

O tome kako se Brnović odužio selekciji najbolje govori serija bez poraza, osam mečeva, šest pobjeda i dva remija. Već u utorak njegove momke čeka vječiti rival od samostalnosti Engleska. Nadobudni Ostrvljani već su počeli sa teorijama zavjere (provociraće nas, rasisti na tribinama i sličnim glupostima koje im služe kao uvertira pred svaki meč njihovog tima ili selekcije van Engleske).
Znaju Englezi da će Brna parkirati autobus u svom šesnaestercu, a evo kako im je on lijepo odgovorio na to.

"Vidim da Englezi plaču zbog odsustva dva centralna defanzivca i pitam se šta bih ja trebalo da radim. Trebalo bi mi hiljadu maramica da obrišem suze zbog izostanka važnih igrača. Ali, neću plakati, već ću naći rješenje. Vjerujem u svakog pojedinca u našoj reprezentaciji",  istakao je Brnović.

Najveći Brnovićevi aduti biće Mirko Vučinić i Stevan Jovetić, koji čine pakleni napadački tandem.

"Možda ćemo parkirati autobus, ali ćemo napasti sa naša dva ferarija. Mi smo lideri, možemo da budemo strpljivi i nema potrebe da srljamo. Neka Englezi krenu u napad",  zaključio je Brnović.

Za kraj je možda najbolje prenijeti nekoliko zanimljivih stvari...Crnogorska pobjeda protiv Moldavije je prema nezvaničnim podacima izazvala veću čitanost na portalima u Srbiji nego poraz „orlova“ u Zagrebu. Za tim „hrabrih sokolova“ je potiv Moldavije igralo više bivših-sadašnjih igrača Partizana i Crvene zvezde, nego što ih je bilo prisutno na „Maksimiru“. Od septembra 2007. godine Srbija ima 24 poraza, dok su Crnogorci zabilježili 13. Selekcija Branka Brnovića ima apsolutnu podršku navijača i to je možda i ključna razlika u odnosu na „orlove“. 

Zbog svega toga, bila bi prava šteta da Crnogorci ne izbore Brazil, jer su odnosom prema reprezentaciji, ljubavi prema istoj i hrabrošću koja ponekad neutrališe manjak kvaliteta kod nekih igrača, pokazali da im je tu i mjesto.