TRKA ZA LŠ

Žoze i Karlo za istoriju, Pep za sebe

Žoze Murinjo je jedan od petorice trenera koji su osvajali Ligu šampiona sa dva različita kluba (Porto i Inter). U svom drugom mandatu u Čelziju pokušaće da uradi što nikom do sada nije uspjelo – tri „klempavka“ u tri različita kluba. Po igri koju njegov tim prikazuje u Premijer ligi, čini se da je Murinjo ponovo napravio tim kojeg teško može da bilo koja ekipa izbaci na dva meča.

Murinjo se u Čelzi vratio prošle sezone. U timu je zatekao igrače koje ni Hudini ne bi vratio u top formu (Tores), neke pred krajem karijere (Lampard, Teri), a lako se odrekao jednog fudbalera koju je sezonu prije njegovog povratka bio najbolji u timu (Mata). Povratnička sezona prošla je u, političkim žargonom rečeno, konsolidaciji, jurnjava za Arsenalom, Sitijem, Liverpulom, u Premijer ligi, kao i pokušaj da se prvi put osvoji Ligu šampiona sa svojim omiljenim klubom. Na kraju ništa nije osvojio - čak ni utješne kupove, na koje su pretplatili Liverpul i Arsenal. Ali onda je pokazao zbog čega je jedan od najboljih menadžera u istoriji engleskog fudbala.

Dok su svi trčali za Hamesom, Di Marijom, „hanibalom“ Suarezom, Murinjo je tražio samo dva igrača. Zamjenu za Lamparda, i novog Drogbu u špicu. Obojicu je našao u Španiji. Ako se za Dijega Kostu znalo da je jedan od najboljih svjetskih napadača, za Fabregasa su mnogi smatrali da je zaboravio da igra fudbal. Kakva greška, takav fudbaler nikada ne može zaboraviti kako se igra, već su za njegov pad forme, krivi oni koji su ga stavljali preblizu pozicijama špica, pa je tako bivši kapiten Arsenala, često bio najistureniji u napadu Barselone, a nekada i Španije.

Murinjo je Seska vratio na njegovu osnovnu poziciju – plejmejkera, što realno nije ni mogao da igra u Barseloni – previše takvih igrača na jednom mjestu. U Čelziju ima potpunu slobodu za kreiranje napada, zna tačnu poziciju, tako prosta postavka a fantastičan rezultat – Sesk ima najviše asistencija na Ostrvu i u LŠ. Ako još u svojoj liniji ima i Matića, neviđeno korisnog igrača, a ispred sebe Azara, igrača sa najboljim driblingom na Ostrvu, lucidnog asistenta Oskara, i mašinu za golove Dijega Kostu, a iza granitnu odbranu koju drže Teri, Kejhil i Kurtoa, sa pravom se može tvrditi da je ovo najbolji tim koji je Murinjo trenirao u Čelziju. Ako se još u rotaciji doda Kvardado, koji može podjednako da igra i na sredini, kao i u špicu, onda postaje jasno zašto je Murinjo prodao odličnog Širlea. A o nevjerovatnim menadžerskim sposobnostima Portugalca pogledajte ispod, jer slika uvijek više govori od riječi.

Najbolja razlika u odnosu na prošlu sezonu se vidi prije svega u napadačkoj igri Čelzija. Neko ko gleda tu ekipu prvi put, i ko ne zna pozicije, rekao bi da je Ivanović „winger“ a ne desni bek. Ako je prošle godine autobus bio parkiran ispred Čehovog gola, sada je Murinjo pomjerio parking mjesto za nekoliko desetina metara ispred svoje odbrane. Mnogi bi na prvu loptu rekli da je najviše golova u prvom dijelu Lige šampiona dao Real (jedina ekipa sa svim pobjedama), ali upravo su mrežu protivnika najviše puta (sedamnaest) zatresli Murinjovi „plavci“. Naravno da Murinjo, kako vrhunski taktičar, taj autobus može parkirati po potrebi ponovo ispred svog gola, što najbolje pamti Barselona iz godine u kojoj je Inter prvi put u istoriji italijanskog fudbala osvojio triplu krunu.

Prva prepreka na Murinjovom putu ka finalu biće PSG, ekipa koju su prošle godine izbacili u četvrtfinalu, doduše jedva, 3:1 u Parizu, 2:0 u Londonu, a u revanšu Kavani promašio zicer. Ovog puta čini se da neće biti toliko problema, zbog svega prethodno rečenog, a i zbog očigledno lošije forme PSG-a( i juče 2:2 kući sa Kaenom).
Čak se i trener Parižana, Loran Blan, skoro divio Murinju tvrdeći da je namjerno ispao iz FA kupa, kako bi imao više dana slobodnih dana da pripremi ekipu, jer se ovog vikenda u Engleskoj igraju mečevi najstarijeg klupskog takmičenja, ne Premijer liga. Ali ni to nije ništa novo, svi koji odavno prate Portugalca znaju da je odavno naučio sve principe Makijavelija.

Ako pođemo malo južnije od Londona i Pariza, tačnije do Reala takođe dolazimo do čovjeka koji je za razliku od Murinja, i igračka i trenerska legenda. Karlo Ančeloti kao trener ima više osvojenih Liga šampiona od Murinja (3:2), i ove godine takođe juri istoriju. I on je u društvo fantastične petorice koji su osvajali dva puta LŠ sa različitim klubovima (pored njih tu su Hapel, Hajnkes i Hicfild), ali 2015. Ančeloti će pokušati da bude prvi trener koji je odbranio najprestižniji trofej u evropskom klupskom fudbalu.

Posljednji tim koji je osvojio dva puta zaredom evropsku titulu bio je Milan (tada Kup šampiona), a ni to nije moglo proći bez Karla, koji je tada igrao za „roso-nere“.Prošle godine i pored herojskih igara Atletiko Madrida, Real je zaista zasluživao titulu, jer su u svakom meču eliminacione runde (osim u revanšu protiv Borusije) bili ubjedljivo bolji od protivnika. Prvi rival, kao i ove godine, bio im je Šalke, a izbacili su ih ukupnim rezultatom 9:2, zatim Borusiju (3:2), a branioca titule, Bajern, ispratili sa pet golova bez ijednog primljenog.

Ipak, iako su prvu fazu završili sa svih šest pobjeda, i pored činjenice da su i dalje prvi u Primeri, evidentan je pad forme. Italijana sigurno najviše boli crna serija protiv gradskog rivala Atletika, jer nakon prošlogodišnjeg finala LŠ u šest uzastopnih mečeva nije uspio da dobije Simeoneove ratnike (četiri poraza, dva neriješena). Posebno još peku rane od poraza u ligi sa 4:0, ali i Ronaldovog ponašanja nakon toga.

Realno, za pad forme su najzaslužnije su povrede (Modrić, Ramos), ali i odlasci nekih igrača (Di Marije, Alonsa). To je ozbiljno smanjilo rotaciju, a neki igrači koji su potpuno neočekivano ostali u timu, poput Kedire, igraju neizanteresovano. Napad je ostao u punom naponu, a BBC trio, pojačan Rodrigezom iza, i Krosom, tipom igrača kojeg svi treneri obožavaju (kombinacija svega najboljeg iz njemačke škole), najjači je na svijetu.

Iako se mnogi navijači „Galaktikosa“ pribojavaju novog eventualnog okršaja sa Atletikom (moguć već u četvrfinalu), siguran sam da Ančeloti ipak gradskim rivalima želi da pokaže ko je stariji brat, i da prekine seriju koju nijedna ekipa u istoriji nije imala protiv Reala.
Ančeloti je naslijedio Murinja na klupi Reala, takođe je trenirao Čelzi sa kojim ima i titulu, a još jedan trofejni trener pokušaće da se dokaže van svoje domovine u prvim mečevima osmine finala. Pogađate- Pep Gvardiola.

Prošla, prva sezona Gvardiole u Minhenu, protekla je dosta uspješno, ipak i pored osvojenog prvenstva i Kupa, do Lige šampiona nije mogao u prvom pokušaju. Španac je željan da dokaže nije evropske trofeje (dva puta sa Barsom) nije osvojio samo zbog Mesija i društva, a tih godina su pričali mnogi da bi sa tim igračima i laik osvojio sve. Formacija je ostala ista kao i kod Hajnkesa – samo su igrači drugi – Gece i Levandovski u napadu, Benatija u odbrani, Miler u vezi i napadu, i naravno vječni Roben i Riberi.

O snazi Bajerna (a mnogi bi rekli o nemoći ostalih Bundesligaša), najbolje govori i jučerašnji meč u kojem su Bavarci slavili sa 8:0. Od osam golova samo je jedan bio djelo Roberta Levandovskog (klasičnog špica), a za ostale su pobrinuli Miler, Roben i ostali. Kakva snaga napada. Čini se da je najveći problem Bavaraca igra u veznom redu, kada se pogledaju igrači koje u toj liniji imaju prethodna Real i Čelzi jasno je gdje su u deficitu. Tu je odlični Alaba, ali i Švanštajger koji je nakon što je konačno osvojio i svjetsku titulu sa Njemačkom, u ovoj sezoni igra dosta promjenljivo, a i sam je priznao da mu treba novi motiv. Ispred njih je Gece, koji je potpuno ofanzivno orjentisan, a odbrani teško može doprinijeti, ne zbog manjka želje, već prije svega zbog građe. Bez obzira na sve, Bajernu se niko neće obradovati, a najmanje njihov prvi protivnik-Šahtjor. Iako u svojim redovima imaju tradicionalno odlične Brazilce, koje ovog puta predvodi Luiz Adrijano (najbolji strijelac LŠ), zbog haosa u Ukrajini pravo je čudo što su i stigli do druge faze, prije svega zbog činjenice da nijedan meč nijesu igrali na sada već razrušenoj Donbas Areni.

Četvrti par runde 16, koji se igra, naredne sedmice, čine Porto i Bazel. Iako su Portugalci najmlađa ekipa u LŠ, blagi su favoriti, i pored činjenice da ne ide najbolje u domaćoj ligi (skoro promijenili i trenera). Za Bazel je osmina finala „puna kapa“, ali ovo je sigurno najslabiji i najmanje inspiritivan par za komentarisanje od svih iz osmine finala.

Borislav Višnjić