ŠTETA BAŠ

Publika zrela za Evroligu, igrači ne

Šteta, nepovratna šteta. Tako je pjevao Zagrepčanin, Arsen Dedić o neuzvraćenoj i neobuzdanoj ljubavi, a ti stihovi su najbolji komentar na sinoćnji poraz naše Budućnosti od zagrebačke Cedevite.

Poraz u majstorici polufinala ABA lige odvojio je crnogorskog šampiona od Evrolige koja nikad nije bila bliža nakon 12 dugih godina koliko „Morača“ nije ugostila evropske velikane.

Činilo se da je nakon 2:0 u seriji cilj konačno dostižan, ali nije Cedevite uzalud dobila dva puta u regularnom takmičenju, a i teško je dobiti istu ekipu tri puta u četiri dana, što se vidjelo u drugom polufinalu regionalnog takmičenja. Čini se da je za seriju bio ključan treći duel u Zagrebu, koji je naš tim odlično otvorio. Nijesmo odavno vidjeli bolju Budućonst u gostima protiv jake ekipe. Nakon prve četvrtine vođstvo od 14 poena, i kada je trebalo da se održi prednost i psihički slomi protivnik koji je već bio u nokdaunu, neshvatljiv pad u igri našeg tima. Budućnost je u prvoj četvrtini ubacila 29 poena, a u ostalih 30 minuta mršavih i jadnih 28!

Od tog ubjedljivog poraza (28 poena) teško se oporaviti za 24 sata. Ali, zanimljivo je da je i u tom četvrtom meču naš tim dobro otvorio meč i bio u igri do samog kraja. Zagrepčani su ispustili veliku prednost, ali su u penal završnicu ušli sa dovoljnih tri poena prednosti, iako je Ivanović odlično izborio šut za izjednačenje, ta trojka na kraju nije ušla. Kao i mnoge u seriji.

Trojke koje je Budućnost šutnula zaslužuju posebnu priču. U prva dva meča, koja su dobili, „plavi“ su od 49 šutnutih ubacili 18 trojki što je solidan procenat od 36,7 odsto. U naredna tri izgubljena meča, Budućnost je „opalila“ 83 trojke a dala tek 17, mršavih 20,4 %. Od puke statistike govori i više činjenica da je naš tim kada je stizao Cedevitu u mečevima kojima su izgubili, trojke u većini situacija šutirao iz nerezonskih pozicija, ili u ranoj fazi napada ili preko ruke. To je posebno biljo vidljivo u trećoj četvrtini, trećeg meča, a rezulat je bio poražavajući: četiri poena ukupno, svi koševi sa penala, nijedan iz igre.

Manjak opcija u napadu bio je vidljiv i u majstorici. Izabranici Igora Jovovića sinoć nažalost nijesu smogli snage da otvore dobro meč, kao što su radili u Zagrebu. Cedevita je od početka igrala sa više hrabrosti, djelovali su uigranije, samouvjerenije, što je i donekle i normalno, jer iako su odlučujući meč igrali u gostima, vezali su dvije pobjede, i većinu pritiska su prebacili na Budućnost. Uostalom, Cedevita je i ove godine u Evroligi dobila na jednom od najnezgodnijih gostovanja Makabi u Tel Avivu.

Repešin tim sinoć je igrao pametnije i strpljivije u napadu. Njihovi pokušaji za tri poena, za razliku od onih Budućnosti, koji su više upućivani uz božju pomoć nego uz vjeru u pogodak, bili su izrađeni školski. Prodor po sredini izaziva skupljanje odbrane, povratna lopta, i eventualno još jedan ekstra pas, oslobađali su prostor igračima Cedevite, pa su tako ubacili 7 od 18 trojki. Skoro svaka od njih je ubačena u bitnim trenucima, kada je Budućnost bila pred preokretom, što je dodatno psihički ubijalo naš tim.

Osim startne prednosti koju je Cedevita uoči serije imala na centarskim pozicijama, što je i najveća snaga zagrebačkog tima, nakon što su izgubili prva dva meča u Podgorici zbili su redove i pronašli ekstra kvalitet u odbrani. Ključni igrač u tom segmentu bio je mladi Karlo Žganec koji je u potpunosti zaustavio najboljeg igrača Budućnosti u posljednja dva mjeseca, Borisa Savovića. Najnovije pojačanje Budućnosti je na prva tri meča koja je odigrao protiv Cedevite(uključujući i jedan iz regularnog dijela takmičenja) ubacio čak 70 poena! Nijesu ga mogli čuvati dvije glavne četvorke Cedevite, Delaš i Zubčić, ali je onda veću minutažu dobio Žganec koji je Savovića u posljednja tri meča serije sveo na 27 poena. Borisova nervoza najbolje se vidjela sinoć. Iako je dao 12 poena, imao je loše procente šuta : za dva 2/5, za tri 1/5.

Nije samo Savović kiksao u odlučujućem meču. Falili su poeni i kapitena Šehovića koji je meč završio sa pet poena (1/1 za dva, 1/5 za tri, 0/2 sa bacanja). Šutevi s penala i sinoć su bili jedan od presudnih faktora. Budućnost je promašila čak devet puta (18/27), a Cedevita koja je u prva četiri meča promašila gotovo trećinu od skoro 100 bacanja koliko su šutnuli, sinoć je pogodila 23/25.

I pored lošijih procenata šuta, Budućnost je imala priliku da prelomi meč u posljednjim minutama, ali je u ključnim napadima, izgubila tri lopte zaredom. Loši prodori rezultirali su još gorim pasovima koji su završvali u noge centrima. Neshvatljiva je odluka Jovovića da mu odlučujuće minute meča presjedi na klupi Planinić koji je sinoć jedini uz Rejnoldsa bio u pravom raspoloženju. Iako je Cedevita bila od početka sinoćnjeg duela bolji tim, „plavi“ su imali šut za Evroligu. Međutim i u tom odlučujećem napadu ishitrenost je odradila svoje. Odlučujuću trojku, kojom bi Budućnost povela, nije trebalo da šutne Subotić (uz dužno poštovanje momku za borbenost), već glavni igrači, Šehović, Rejnolds, Savović ili Kuk.

Ako dosta igrača zaslužuje kritiku, sve pohvale ovog puta moraju ići navijačima. Podgorica je pokazala da ima evroligašku publiku, koja je željna velikih mečeva. Bojali smo se incidenata uoči serije, međutim tokom tri meča na parket nije ubačen nijedan papirić, a kamoli baklja, ili nešto gore, što je viđano tokom mečeva regularnog toka. Publika je zrela za Evroligu, igrači, nažalost, još ne.

Žal za prolazom u Evroligu je još veća ako se već sad zna da će regionalno takmičenje od iduće sezone imati drugi format, a moguće je da će u Evroligu ići samo šampion. Naredne sezone će vjerovatno neke ekipe biti još bolje (Partizan, Olimpija, Cibona), a pitanje je u kojem sastavu će ostati naš tim. Ostaje nam da naše najbolje crnogorske igrače gledamo daleko od Budućnosti, a neke, što je još i gore, daleko od reprezentacije, a Evroligu predaleko od „Morače“.

Šteta, nepovratna, šteta!

Borislav Višnjić