Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Rukomet

23. 03. 2017. 15:39   >>  18:41 163

ODLAZAK BOROZANA

N.Šofranac: Da li će ovo ikad prestati?

Izgubili smo dosta asova u raznim sportovima,ali nikad nećemo prestati da se iznenadjujemo,pogotovo kad nas napuštaju oni najbolji a Vuko Borozan je br. 1, predvodnik ove generacije. A u ovom slučaju postoji i nekoliko aspekata priče.

 

Sjećate se teksta “Čiji su naši Crnogorci” od 29. juna 2015? Od tada nismo imali velikih defekcija, a čak smo povratili jednog od junaka sa te naslovne strane, Stanišu Mandića. Ali sinoć je nekako tiho plasirano saopštenje RSCG koje nas obavještava da Borozan i Simić neće više igrati za Crnu Goru. Kako je posljednji zvanični meč reprezentacije bio još 7. novembra protiv Rusije,vrlo je moguće da većina ljubitelja sporta u ovom momentu nema tačnu percepciju što to znači, jer od Hadersfilda, Esbjerga i Ercebrigea zaborave i ko igra za Crnu Goru. Dakle, Simić je već dvije godine jedan od najboljih golmana u Ligi šampiona,u mečevima protiv Zagreba, Celja i Levena je doprinio najviše odličnim partijama Švedskog Kristijanštada koji je sve do posljednjeg kola bio u igri za nokaut fazu. Prelazi u Bundesligu, ubjedljivo najjaču na svijetu, u super ambiciozni Melcungen,a tek je napunio 24 godine, što znači da je bio izuzetna perspektiva na našem golu, računajući da svi ostali golmani imaju uveliko preko 30. Druga je priča kako je on tretiran do sada,prvo ignorisan, a jesenas konačno pozvan da bude rezerva, ni malo prijatno, ali bilo je jasno da sada dolazi njegovo vrijeme i da nije momenat za bježanje.

Posebno poglavlje je svakako Vuko Borozan, igrač kojeg mi je Draško Mrvaljević još 2011. najavio kao novog Muratovića koji nam dolazi, ali gledajući ga još u juniorskim danima ličio je više na novog Nenada Peruničića, šuter razbijač, jedan od onih rijetkih. Predvodio je ovu generaciju oduvijek sa dvocifrenim brojem golova,a svi pamte da je i za seniorsku selekciju odigrao dvije simultanke, protiv Islande 2014,i protiv Rusa 2016, oba puta u Baru, oba puta po 10 golova, i tada ne gubimo. Dok ga povreda šake nije zaustavila sipao je i na Euru u Poljskoj protiv Madjara i velikih Danaca koje smo umalo šokirali. Izuzetno je talentovana ova generacija,mnogima je sudjeno da imaju odlične karijere, tu su bekovi Čavor,Lipovina, Božović, uz Ševaljevića i Petričevića, eventualno Andjelića i Vujovića, pa krila poput odličnog Vujovića, Popovića i Radovića, i tako redom, jedna ekipa koja je mogla da zamuti stvari čak i u vrhu svjetskog rukometa u narednim godinama,a nikad joj se nije dalo da se do kraja ispolji. Bez Borozana biće za 30 ili 40 odsto slabija,to je kao da joj se otkine glava,igrač koji nosi napad,šutira pod opterećenjem dva protivnika,koji upravo u Vardaru pokazuje svjetsku klasu na najvećoj sceni,s tim što će je tek pokazati,može biti sami svjetski vrh,zovu ga Njemci,Španci,Makedonci,Katar.. Taj gubitak je ogroman,pogledajte ga samo u meču Vardar-Kielce 40:34 kako rešeta šampiona Evrope,ili prije deset dana Vardar-Kristianštad 32:29,gdje je bio najbolji sa 6 golova,dok su Španski asovi Makeda,Kaneljas i Dušebajev dali zajedno toliko, Karačić 3, Cindrić 2, Čupić 3 itd. Vardar je uz slavnu Barselonu jedini već izborio četvrtfinale,osjeća prvi fajnal for,a prvi je i u SEHA ligi, ispred moćnog Vesprema.

Mogli bi o njegovoj moći pričati puno, ali ovdje sada imamo nekoliko zaista različitih aspekata iste priče. Prvo, taj transfer iz jedne reprezentacije u drugu koji u rukometu podrazumjeva tri godine pauze,jeste legitiman ali uvijek i diskutabilan i otvara vječno pitanje patriotizma. Ako su u današnjem okrutnom svijetu profesionalizma i tržišta reprezentacije posljednji bastion čistog sporta,sa esencijom igre iz ljubavi,a vrhuncem na Olimpijskim igrama, onda zašto dozvoliti te velike finansijske transfere iz države u državu, ako za to već postoje klubovi, i to bez granica? A ako je to već dozvoljeno,da li osudjivati igrače koji su spremni i da žrtvuju tri godine da bi promjenili himnu i obezbjedili novac za cijeli život,kao što je to uradio Žarko Marković sa katarskim milionima? Bio je to spreman da uradi i jedan Laslo Nadj, 12 godina kapiten Barse,taman odradio trogodišnji "purgatorij" i navukao dres Španije, kad uoči Igara u Londonu stiže poziv Vlade rodne zemlje,državni projekat koji se ne odbija i on ostade Mađar, za razliku od još slavnijeg zemljaka Puškaša mnogo godina ranije. Ali,on je pobjegao od sovjetskih tenkova i Staljinizma, druga epoha.Uradili su to mnogi drugi asova,poput Bogdana Vente ili samog Talanta Dušebajeva koji se našao u Bermudskom vrtlogu vremena pa igrao za više zemalja,ali u osnovi obično nije bio novac već drugi motivi. Imamo naravno sada i Američke košarkaše koji iz čistog interesa igraju za Evropske zemlje,ali to je bar transparentno definisano. Generalno,kroz istoriju su to ipak bili izuzeci,čast je uvijek bilo igrati za zemlju koja je tvoja,i svi velikani su tako uradili.sa puno ponosa. Ne bih volio da se od toga pravi moralno i patriotsko pitanje,ali ne može se pobjeći da ima puno i toga,ipak ovdje bi krovne organizacije morale da spriječe prodaju igrača na državnom nivou,to je pogubno za sport,ubija smisao i identitet.

Sljedeće,sinoć smo komentarisali da je Borozan za razliku od Žarka koji je godinu ipo preskakao okupljanja a da se nije tačno znao razlog,odmah pošteno rekao da ima više ponuda i da odlazi. Ipak,danas je objavljena izjava u kojoj objašnjava da je razlog povreda odnosno više njih,da će se posvetiti klubu,a neće razmišljati o drugim reprezentacijama jer ga svakako čeka duga pauza. Dobro,bio je najbolji u posljednjem meču Lige šampiona,sad će da igra fajnal for SEHA u Brestu,pa završnicu elitnog takmičenja i vrlo moguće F4 u Kelnu,a povrijedjen je za reprezentaciju. Tu slijedi duga pauza,ali zato što tri godine predvidja zakon a ne oporavak. Eufemizam treba izbjeći. Znajući kako je povrijedjen junački igrao protiv Danske,skoro da ne vjerujemo,pa bio bi lider,ali eto puno tih naših ponosnih Crnogoraca,pa sve i sa Cetinja,lako su mijenjali državu. Sport onakav kakav je oduvijek bio ovo ne može da pozdravi,a ni istorija Crne Gore da smatra svijetlim primjerima.

Izgubili smo neke od najboljih u raznim sportovima,neki su ipak ostali poput jednog broja vaterpolista,ili košarkaša Pekovića,koji je par puta istakao da bi sa Srbijom imao više medalja ali da bi opet izabrao isto zbog svojih,naravno doveli smo i mi pojačanja sa strane,najviše u fudbalu i ženskom rukometu. Ali,upravo najčudniji aspekt priče je taj koji je vezan za Rukometni savez.

U sinoćnjem saopštenju dvojici “disidenata” žele sreću i kažu da će za Crnu Goru igrati oni kojima je u srcu. Ali,nakon svega,jesmo li sigurni da i njima nije u srcu,i obrnuto proporcionalno,da ne bi i drugi uradili isto da imaju slične ponude? I prije svega,što su uradili da ih zadrže? Istorija kaže nešto drugo,u ovih 11 godina gotovo nijedan lom,odlazak ili incident nisu uspjeli da spriječe. Počelo je sa teškom koegzistencijom nekih igrača,izmedju kojih je postojala barijera i raniji sukobi(Djukanović-Mrvaljević),ili čak nacionalna(Djukanović-Stojanović),pa nastavili smjenjivanjem selektora Pera Miloševića u momentu kad je bio još neporažen 2007,zbog famoznog slučaja premija,pa je izgubljen najbolji igrač Muratović u 29.godini,onda smijenjen i Ranko Popović,i u momentu kad je svaka struja u savezu imala svog kandidata,a Pero bio spreman da se vrati,postavljaju Kasima Kamenicu što se pokazalo katastrofalnim(fijasko u Alkamu,najniža tačka u istoriji).

Godine lutanja su se nastavile,nije imao sreća ni Miško Popović, a nakon poraza u Izraelu čak je i slavni “Vuja” dolazio da pomaže. Sa Kastratovićem su krenule i dobre stvari,ali tada i kreće saga o Žarku i golmanu Stojanoviću,a u puno navrata,poput banalne utakmice sa Belgijom na Cetinju pa nadalje uvjerio sam se koliko su ti medjuljudski odnosi izmedju igrača komplikovani,najblaže rečeno. U momentu kad je najbolje išlo desio se debakl na sp u Španiji,svaki dan se čekalo hoće li Draško zaigrati a nije nikad,dok je zbog svadje izgubljen prvi put Melić. Najveći rez je napravio Ljubo Obradović,izgledalo je veoma uspješno,ali u baražu s Rusijom nije imao Borozana,posvadjao se s Lipovinom,Simića nije želio,i krenula su opet kola niz brdo,pa se desio i užasni incident na treningu jesenas,nakon kojeg je otišao,i ne samo on,nego i Kapisoda,Davidović...

Prenoseći meč iz Švedske bilo je ružno čuti i vidjeti kako je Švedska televizija to prikazala,kakvu smo sliku poslali. Ništa od toga nije spriječeno,pa ni sada ovo,a novi selektor Djukić koji nam se lijepo predstavio u decembru,i još bolje vodio ekipu bez Borozana u januaru protiv Tunisa i moćne Hrvatske,spremao se da dva puta savlada Slovačku početkom maja,sada biva ovako osiromašen preko noći. I nije samo to,uslovi nisu uvijek bili najbolji,prije svega igralo se svuda više nego u Podgorici,još početkom 2007,prvo Budva,pa Cetinje,onda jedno vrijeme Bijelo Polje,pa Pljevlja,zatim Nikšić,dok baza nije postao Bar,koji je takodje okrenuo ledja u dva meča sa Rusijom 2016. Najmanje u glavnom gradu,a baš tu su se desile dvije najveće pobjede,protiv Švedske 2012(Olimpijski vicešampion ostavljen bez sp),i Njemačke 2013(sa Glandorfom i Vajnholdom ostavljeni bez Eura 2014,a na narednom osvojili zlato),u veličanstvenoj atmosferi. Prvo se govorilo da je najveća arena rezervisana za žene,potom da je ni igrači ne žele što nije bila istina,a dolazilo je dotle i da treniraju po nekim malim salama tokom okupljanja,kao prošle godine kad je baš Borozan javno lamentirao. Neki od njih žalili su mi se još 2008, pa na Cetinju krajem 2011,da nemaju nikakve uslove, da su u sjenci rukometašica. Savez je to uvijek demantovao, tvrdio da imaju sve uslove,ali činjenica je da je ženska reprezentacija ojačana do maksimuma, i nekim od najboljih igračica svijeta,ne samo iz Srbije, bila je i Madjarica Kindl, dok što se tiče muške kao da je neko namjerno radio da se sve sruši taman kad se uhvati zalet i da nikad ne ispoljimo čak ni ono što već imamo. Tako je i sa ovom mladom i odličnom generacijom,a izgubiti najboljeg igrača kad ima tek 22 godine ne sluti najbolje ni za Branka Vujovića i one koji dolaze. Kako kod nas niko ne mora da objašnjava ništa izlišno je i sada to tražiti,zato se jedino pitamo “da li će ikad prestati”?

Пратите нас на

Коментари163

Остави коментар
Види још

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније