Arsenal

OBUKA ELITNIH VOJNIKA 04. 01. 2019. 07:58   >>  08:31 25

OBUKA ELITNIH VOJNIKA

Kroz pakao i nazad do titule specijalca VCG

Ne postoji jednostavan odgovor na pitanje šta čovjeka motiviše da mjesecima maršira s 50 kilograma opreme na sebi, spava pola sata dnevno, živi na oskudnim porcijama konzervirane hrane, dok je svaka misao posvećena zadatku. Ukoliko pitate skromne „tihe profesionalce“, reći će vam da je prvi motiv patriotizam, ali i da vojnika kroz sva iskušenja do zvanja pripadnika specijalnih snaga Vojske Crne Gore vode nesalomiva volja i činjenica da nikada ne odustaju. Ove godine njihova odlučnost je bila testirana kao nikada do sada – tek je svaki četvrti dobrovoljac uspio da završi kurs koji kuje vojnika u specijalca i zasluži da nosi amblem zmije, simbol Čete specijalnih snaga i gordi se krilaticom jedinice "Nulli Secundus" - latinskom izrekom "Uvijek ispred drugih".

"Na Kurs kvalifikacije specijalnih snaga primaju se isključivo dobrovoljci, koji su u odličnoj fizičkoj kondiciji i stabilne, snažne ličnosti. Iako mnogi zamišljaju specijalca kao izuzetno mladog, kakvih i imamo, idealni ljudi za taj posao imaju 27 ili više godina, jer je tada osoba već zrelija, iskusnija...`Vruće glave`nama ne trebaju, već staloženi, tihi profesionalci", objasnio je za Portal RTCG pripadnik Čete specijalnih snaga VCG i jedan od instruktora na kursu, koji se predstavlja kao Boris.

Njegovo pravo i ime i čin, zbog prirode posla kojim se bavi, moraju ostati tajna.

Boris i ostali instruktori ove su godine, prvi put u istoriji VCG, znanje stečeno na kursevima američkih elitnih snaga, čuvenih "Zelenih beretki", pretočili su u brutalnu obuku za crnogorske specijalce, kroz koji su mogli da prođu samo najbolji. O težini kursa najbolje svjedoči činjenica da je tek četvrtina kandidata uspjela da ga završi, iako su svi ranije već prošli zahtjevnu selektivnu obuku. Oni koji nijesu došli do kraja višemjesečnog testiranja ili su raspoređeni u druge jedinice VCG ili obavljaju određene zadatke u Četi specijalnih snaga, ali ne mogu biti u borbenim timovima.

Marševi s 50kg na leđima, nespavanje, glad...

"Prva faza, takozvana `taktika malih jedinica`, dio je gdje najviše polaznika odustane. Traje oko tri mjeseca, vojnici su konstantno na terenu, nema kontakta sa spoljnim svijetom, odlaska kući, cigara...Kao da su na pravom zadatku, na sebi imaju oko 50 kilograma opreme s kojom dnevno prepješače oko 30km. Specijalac mora biti spreman da dugo djeluje bez podrške, zato sa sobom nose vodu, municiju, eksploziv, sve što im može zatrebati. Takođe, dobijaju samo minimalna sledovanja hrane, te posljednje sedmice žive na jednoj konzervi dnevno", rekao je on.

Ipak, kako je istakao Boris, ono što najviše lomi polaznike kursa je nedostatak sna - moraju da provedu dane prepušteni sebi u prirodi, pri čemu se spava najviše sat vremena dnevno.

"Uprkos umoru, od njih tražimo da ispunjavaju zadatke bez greške, tako da marširaju, uče kretanja, zasjede,prepade...Osposobljavamo naše specijalce da mogu da dugo budu na terenu, čak i iza neprijateljskih linija, te da hirurški precizno dejstvuju na mete", naglasio je instruktor, objasnivši da se veliki dio obuke odigrava noću, uz pomoć sredstava za osmatranje u takvim uslovima.

"Odustajem" - uvijek prisutno iskušenje

U uslovima krajnje fizičke i psihičke iscrpljenosti polaznike kroz kurs nosi isključivo snaga volje, jer je dovoljno samo da kažu da odustaju, nakon čega se isključuju s kursa, te sav bol, umor, glad i žeđ prestaju. Ipak, tako gube i priliku da postanu dio elitnih snaga Vojske Crne Gore.

"Vjerovatno su vam poznati prizori iz filmova u kojima instruktori galame, nabijaju tenzije kandidatima za specijalce i slično. Mi to ne radimo, primjenjujemo filozofiju `Zelenih beretki` - potpuno smo indiferentni, nema ni motivacije ni demotivacije. Na polazniku kursa je da u sebi pronađe `ono nešto` što ga nosi dalje kroz misiju. Upravo takvi ljudi nam trebaju, koji mogu da donesu najbolju odluku u svakom momentu, bez obzira na sve. Tražimo one koji razmišljaju van šablona, izuzetno inteligentne, s posebnim vještinama", objasnio je Boris.

 Istakao je da igre sa umom vojnika nikada ne prestaju, te se, na primjer, upute na marš čiju dužinu ne znaju, kao ni vrijeme za koje moraju da ga pređu. Ipak, jasno im se naglasi da otpadaju sa selekcije ukoliko ne stignu na destinaciju u roku koji su instruktori predvidjeli.

Iglom u saborce

Za polaznike koji završe prvu fazu kursa, naredna dva i po mjeseca trening postaje kompleksniji i usko specijalizovan.

 

"Svi pripadnici prolaze medicinsku obuku - saniranje rana, izvlačenje ranjenika. Moraju da znaju da pronađu venu i ubodu je precizno iglom, na primjer, treba da nauče da rade nazalnu intubaciju i vjerujte mi momenat kada osjećate iglu koja prolazi kroz nos do grla nije nimalo prijatan", kroz smijeh je objasnio Boris.

Kako je kazao, razni elementi obuke se uvijek objedinjuju tako da se budući pripadnik Čete specijalnih snaga uči da prvo eliminiše prijetnje pa tek onda pomogne ranjeniku, čak iako je u pitanju njegov prijatelj koji doziva u pomoć i slično.

Za sedmicu ispale desetine hiljada metaka

Specijalac je prije svega ratnik, tako da se posebna pažnja na kursu poklanja gađanju - nakon medicinske obuke polaznici se usavršavaju u rukovanju svim pješadijskim naoružanjem koje naša vojska posjeduje.

"Za nedjelju dana svaki čovjek ispali nekoliko desetina hiljada metaka. Počinjemo od osnovnih sistema, kao što je M-70 (jugoslovenska verzija kalašnjikova), sve do savremenih pušaka kao što je HK416 sa modernim nišanima. Nakon klasičnih stavova, polaznici gađaju iz raznih položaja, kroz improvizovane zaklone, rupe, a vrhunac je koordinisano gađanje cijelog tima, gdje su u haotičnim situacijama, noću, pod stresom, mora tačno pogoditi meta i paziti saborci", naglasio je Boris.

Instruktor je istakao da polaznici moraju da shvate da ne postoje savršeni uslovi na bojnom polju, te da im se moraju prilagoditi.

"Trenira se sve dok vojniku oružje ne postane `dio tijela`. Imamo najbolje instruktore gađanja u vojsci, koristimo moderne stavove, koje su nas naučile američke `Foke` i `Delte`. Veliki dio obuke se odigrava noću, što je otežavajuća okolnost", saopštio je on.

Eksploziva ni gram viška

Osim vatrenog oružja, vojnici se na kursu obučavaju za korišćenje eksploziva, prvo sa konvencionalnim sredstvima, a zatim uče da prave improvizovane naprave. 

"Jedina granica efikasnosti je mašta i znanje. Na tom dijelu obuke se radi dosta matematike i posao specijaliste za eksploziv je jako odgovoran, cijeli tim stavlja živote u njegove ruke. Naš cilj je da stojimo što bliže vratima ili prozoru koji probijamo eksplozivom, tako da možemo hitro da upadnemo. Zato, onaj ko postavlja punjenja mora tačno u gram da proračuna količinu eksploziva, da ne bi povrijedio tim", rekao je Boris. 

Obavještajna obuka - "čitanje" ljudi

Polaznici uče alpinistuku, korišćenje modernih sisteme veze, a jedna od stepenica za polaznike Kursa kvalifikacije specijalnih snaga je obavještajna obuka.

"Akcenat je na komunikaciji, verbalnoj i neverbalnoj, učimo govor tijela, kako da upoznamo lokalnu kulturu u području u kojem djelujemo. Radi se i dinamična vježba, gdje instruktori glume `lokalne trgovce oružjem` u nekoj od stranih zemalja, a polaznici kursa moraju da pregovaraju s njima, upotrijebivši sve šta su naučili", naglasio je Boris.

Urbano ratovanje po receptu "Foka"

Jedan od najsloženijih djelova Kvalifikacionog kursa specijalnih snaga je obuka u urbanom ratovanju i bliskoj borbi (CQB).

"Procedure koje koristimo u čišćenju prostorija, kretanju i slično su identične kao kod elitnih američkih specijalnih jedinica. Radimo danima i noćima borbu u zatvorenom prostoru, pri čemu se koristi `simunicija` (simunition) koja je punjena bojom umjesto bojevog zrna. Ipak, jako boli kada pogodi čovjeka i ispaljuje se iz pravog oružja, uz trzaj, zbog čega je perfektna za trening", poručio je Boris.

Za specijalca ipak nije problem eliminisati mete u prostorijama, već je izazov kada se nađe u zahtjevnim situacijama koje se simuliraju.

"Stalno paravanima mijenjamo raspored prostorija, kako se polaznici ne bi navikli na rutinski raspored u objektima u kojima se obučavaju. Instruktori glume civile, nenaoružani trče, galame, kako bi vojnike naučili da pod maksimalnim stresom prepoznaju da li im ta osoba predstavlja prijetnju ili ne. Ubacujemo ranjenike u scenario i slično", naglasio je instruktor.

Kako je rekao za Portal RTCG, uči se i prikupljanje dokaza, DNK tragova i slično, kao u pravoj akciji. Kruna Kursa je završna desetodnevna vježba, u kojoj se objedinjavaju svi elementi koje su polaznici, koji su uspjeli da stignu do tog dijela kursa, savladali.

Kruna kursa - 10 dana pakla

"Tih deset dana imaju `ludački tempo`, simulira se konstantno borbeno stanje, pri čemu su specijalci, po scenariju, iza neprijateljskih linija. Kako smo radili na više lokacija, cilj je da nas ne opaze ni mještani tokom obuke.  Polaznici tragaju za`metom`,  treba da je lociraju i uhvate. Uspješno su izvršili zadatak, u četiri ujutro su savladali `teroristu` na prepad", istakao je Boris.

S kursa u Operativne odrede alfa

Mala grupa posebnih ljudi koja je uspjela da završi Kurs kvalifikacije specijalnih snaga i zaslužila da nosi bordo beretku na glavi raspoređena je u takozvane ODA grupe(Operativni odred alfa). Po uzoru na američke "Zelene beretke",  to su timovi od 12 ljudi, u kojima svaki vojnik ima svoju specijalnost, ali je obučen tako da može preuzeti ulogu kolege ukoliko zatreba.

"Naredne godine planiramo novi kurs, koji će biti možda i zahtjevniji od ovoga. Ipak, tako mora, jer u našim redovima želimo samo najbolje od najboljih. Imamo i razumijevanje Generalštaba, koji od nas ne zahtijeva kvantitet, već isključivo kvalitet kao mjerilo", naglasio je Boris.

Porodice specijalaca - nevidljivi heroji

Slika specijalca kao borbene mašine, koja je prisutna u javnosti, često stavlja u drugi plan važan detalj - iza maske se nalazi porodični čovjek, otac, suprug, čiji najmiliji trpe mnogo zbog profesije.

"Naše supruge su svjesne da nijesu udate samo za nas, već i za naš posao. Morate biti s nekim ko ima ogromno razumijevanje, obuke u inostranstvu traju mjesecima, u misijama smo i po pola godine. Propuštate bitne familijarne momente, nijeste uvijek tu dok djeca odrastaju. Ipak, pošto je Četa posebno bratstvo, mi smo i privatno bliski prijatelji, te se naši najbliži druže, tako da su podrška jedni drugima kada nijesmo tu", istakao je Boris.

Filip Rakonjac

 

 

Komentari 25

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo