RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis :: Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/rss.html me http://www.rtcg.me/img/logo.png RTCG - Radio Televizija Crne Gore - Nacionalni javni servis :: Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/rss.html Otolaringolozi razmjenjuju iskustva na Žabljaku http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/216154/otolaringolozi-razmjenjuju-iskustva-na-zabljaku.html Na Žabljaku je danas otvoren međunarodni simpozijum otolaringologa Crne Gore, čiji je cilj, kako su kazali organizatori Radiju Crne Gore, edukacija i razmjena iskustava. ]]>

Skup na Žabljaku okupio je stručnjake iz te i ostalih grana medicine iz Crne Gore, zemalja okruženja i drugih evropskih država.

Medicina napreduje a ljekarski poziv zahtijeva stalnu edukaciju i to je osnovni cilj skupa kazala je predsjednica organizacionog odbora Dr Vesna Dzuverović.

"Uglavnom su otološke i audiološke teme, imamo predavače po pozivu ljekare Mišela Podvinca iz Švajcarske, Dragana Dankuca iz Novog Sada, Nenada Arsovića iz Beograda, imamo puno kolega iz okolnih država i naravno iz Crne Gore .Cilj ovog skupa je edukacija i nova saznanja i iskustva", kazala je Dzuverović.

Prisutne je pozdravio direktor klinike za otolaringologiju Kliničkog centra Crne Gore  Elvir Zvrko.

"Ovi skupovi dobro dodju da razmijenimo naša iskustva i daju nam priluku da od naših učitelja koji nesebično dijele svoje znanje čujemo i najnovije stavove u našoj struci", istakao je on

U ime ljekarske komore učesnike je pozdravio ljekar Saša Mugoša a skup je otvorio predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević.

"Čast nam je da se ovogodišnji simpozijum otolaringologa održava na Žabljaku, činjenica da ste se odlučili za naš grad govorida ste u Žabljaku prepoznali pravo mjesto ne samo za saopštavanje svojih stručnih stavova nego i za uživanje u nesvakidašnjoj ljepoti ovog prostora kazao je Vukićević.

Simpozijum otolaringologa na Žabljaku završava se 30. septembra.

Senka Popović, TVCG

]]>
Fri, 28 Sep 2018 23:05:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/216154/otolaringolozi-razmjenjuju-iskustva-na-zabljaku.html
Šta će biti s imovinom Marovića? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205809/sta-ce-biti-s-imovinom-marovica.html Novi zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom usvojen je prije dvije godine. Iako se tek počelo sa tom praksom, oči domaće i međunarodne javnosti usmjerene su ka Višem sudu u Podgorici pred kojim se vodi najpoznatiji postupak oko imovine bivšeg visokog funkcionera Svetozara Marovića i njemu bliskih lica. ]]>

Crna Gora je dobila prve pravosnažne presude za organizovani kriminal i visoku korupciju. Sa EU adresa stižu poruke ohrabrenja, ali i kritike kako je veoma malo oduzeto imovine. Ipak, za tako kratko vrijeme, smataraju u tužilaštvu, dosta je urađeno.

Zamjenica Glavnog specijalnog tužioca Lidija Vukčević kaže:

“Oduzeto je 30 miliona eura imovine stečene kriminalnim djelatnostima, to je dobar rezultat i malo koja zemlja može takvim podacima  da se pohvali. Što se tiče drugog instituta finansijskih istraga, u 2015.god. Pokrenute su u dva slučaja protov 79 lica, u 2016. godini. Protiv 13 lica, 2017. u 18 predmeta, protiv 103 fizička lica i 5 pravnih dok je u 2018. otvorena u pet predmeta protiv  36 fizičkih lica i 5 pravnih. Zahtijvi za trajno oduzimanje u 2016.god. podnijeti su u 5 slučajeva, 2017.god. za 13, dok je u 2018. za sada u jednom predmetu podnijet zahtijev. Ukupna vrijednost te imovine je 50 miliona eura. Od 4 zahtijeva jedan je sud usvojio, jedan je odbijen, dok su dva u toku.”

U NVO sektoru ne vjeruju da će Viši sud oduzeti Marovićima imovinu. Veselin Radulović, pravni zastupnik MANS-a, kaže da je upravo sva odgovornost na sudu.

“Neće oni Marovićima ništa uzeti, sud ne poštuje ni zakon o slobodnom pristupu informacijama, pa nam ne dostavlja nikakve podatke o oduzimanju imovine čak ni za pravosnažno okončane predmete, što dodatno pobuđuje sumnju. I imovina Trejd Junika je sporna”.

Vukčevićeva na to kaže da “ne treba miješati oduzimanje imovine stečene krivičnim djelom sa drugim institutom finansijskim istragama u vezi sa oduzimanjem imovine stečene kriminalnim djelatnostima”.

Ona pojašnjava zbog čega je trebalo uzeti imovinu Trejd juniku.

“U tom predmetu dokazali smo da je budvanska kriminalna grupa pribavila korist tom pravnom licu u vrijednosti od 20 miliona eura na štetu grada Organizator grupe je upravo tu odredio sebi prostor. U tim postupcima se i oštećeni saslušava i daje saglasnost o načinu vraćanja.”

Obratili smo se za komentar i oštećenom, predsjedniku Opštine Budva Draganu Krapoviću, koji je u javnosti negodovao i govorio da je malo vraćeno gradu. No, odgovora na naš mejl nije bilo.

Region ima više iskustva od nas sa primjenom novih instituta. Advokat Vladimir Marinkov zastupao je više klijenata u toj oblasti.

“U Srbiji svega sedam odsto imovine je oduzeto, u predmetu Ćuruvija, Radetu Markoviću ništa nije oduzeto od imovine jer nije dokazana nikakva veza”, kaže Marinkov.

Predsjednik udruženja tužilaca Srbije Goran Ilić kaže da je taj zakon pun pogodak, ali za bolje rezultate treba da pretrpi određene dopune.  

“Oduzeli smo trajno 10 stanova u Beogradu, 2 kuće, 2.5 miliona eura u kešu  i još nekih nepokretnosti. Direkcija upravlja sa 266 stanova, 78 kuća, ima nepokretnosti čak i u inostranstvu. Dobar prihod ima od rente.”

Ona lica kojima se imovina vraća, podnose  tužbe protiv države, tako da zakon treba doraditi.

“Ako od 288 rješenja, imovina se vraća u 90 odsto slučajeva, to je znak za uzbunu. Treba preispitati šta se dešava, da li tužilaštvo nedovoljno oprezno ulazi u postupak ili je ipak problem u sudskoj grani vlasti gdje sam se i lično uvjerio da se usvajaju dokazi koji su životno nelogični”.

Država oduzetu imovinu često ustupa raznim ustanovama, objašnjava Ilić.

Obratili smo se predsjedniku Višeg suda u Podgorici Borisu Saviću kako bi čuli njegovo mišljenje o tome zbog čega nema više odluka o oduzimanju imovine, ali i da vidimo da li njegov sud ima praksu poput kolega u Srbiji kada je riječ o usvajanju nelogičnih dokaza, kako kaže doktor pravnih nauka Goran Ilić. Zanimalo nas je i zbog čega su privremeno oduzeli imovinu stečajnom dužniku “Krismi”, protiv čijeg se nekadašnjeg vlasnika vodi krivični postupak, ako otvaranjem stečaja ta imovina više nije njegova već povjerilaca koji su oštećeni jer je u međuvremenu kupac odustao od svojih namjera. Pitali smo ga i da li je u privatnim relacijama sa Marovićima, kako mu se često pripisuje, i da li bi u tom slučaju trebalo da zatraži izuzeće.

Savić je odgovorio: “Svakom novom institutu potreban je određeni period da bi zaživio i pokazao svoje prave efekte, pa pretpostavljam da je to razlog zbog čega imamo relativno malo predmeta u radu. U vezi drugog pitanja ne bih želio da komentarišem sudsku praksu iz druge države, ali treba imati u vidu da je ovaj institut koncipiran na obavezi osuđenog lica da dokaže porijeklo svoje imovine, i da mu se u tom pravcu ne može uskratiti pravo predlaganja dokaza u tom pravcu.

Ne možemo da komentarišemo sudske odluke u nepravosnažnim predmetima, a predmet koji pominjete je u toj fazi. Radi se o licima sa kojima sam prvi put neposredno komunicirao u sudnici Višeg suda u Podgorici, te odbacujem bilo kakve navode da imamo ličnu povezanost.”

Pored Marovića, druga najzvučnija istraga pokrenuta je protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše kojem se sudi za zloupotrebu službenog položaja.

Tijana Ćoso

Prilog je realizovan u sklopu projekta “ Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!”, koji sprovodie CGO sa RTCG i Portal Ul- info.

 

]]>
Fri, 8 Jun 2018 14:01:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205809/sta-ce-biti-s-imovinom-marovica.html
Sistem nije spreman za dopunsko osiguranje http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205753/sistem-nije-spreman-za-dopunsko-osiguranje.html Petnaest godina unazad u Crnoj Gori se razmišlja o uvođenju dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Od te ideje se nije odustalo, naprotiv uskoro bi mogla biti i realizovana. Za dopunsko osiguranje zainteresovana je i država. ]]>

Njime se obezbjeđuje razlika između pune cijene koštanja i onoga što obezbjeđuje obavezno zdravstveno osiguranje. Dopunsko osiguranje se odnosi na isti paket usluga koji već sada imaju osiguranici u našoj zemlji, ali jedan dio njih bi imao obavezu placanja premije osiguranja.

Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Sead Čirgič kaže za TVCG da uvođenje dobrovoljnog zdravstevnog osiguranja ima dva cilja - da se obezbijedi dodatni izvor finansiranja sistema zdravstva, ali i da se obezbijedi veći kvalitet zdravstevene zaštite.

Da se bliži dan kada će početi primjena potvrdili su u Ministarstvu zdravlja.

“Već 1. januara 2019. bi trebalo da počne način finansiranja tako da osiguraniku 80 odsto se obezbjeđuje iz obaveznog zdravstevnog osiguranja dok 20 odsto cijene obezbjeđuje osiguranik”, kaže Slađana Pavlović direktorica direktorata za međunarodnu saradnju i harmonizaciju propisa u Ministarstvu zdravlja.

Dakle dopunsko osiguranje podrazumijeva da pokriće troškova zdravstvenog osiguranja u jednom dijelu finansiranja treba da se obezbijedi od strane samog pojedinca. Jeste bila i zakonska obaveza Fonda da započne projekat dopunskog osiguranja 1. januara 2018, ali postavlja se pitanje je li sistem spreman.

Sindikat doktora medicine jeste za uvođenje dopunskog osiguranja, ali ne prije nego što se riješe krupni problemi u zdravstvenom sistemu.

“Da li je nama cilj da saniramo dugove koje proizvodi zdravstveni sistem na ovakav način uređen i ovako neodrživ ili nam je cilj da riješimo probleme i da ga stavimo na stabilne noge”, pita Milena Samardžić is Sindikata doktora medicine.
   
Jedan od osnovnih razloga uvođenja obezbjeđivanje dodatnih izvora finansiranja za zdravstveni sistem, odnosno za njegovo nesmetano funkcionisanje, kako kažu u Ministarstvu zdravlja.

O koliko novca se govori objašnjavaju u Fondu za zdravstveno osiguranje, u kojem takođe smatraju da zdravstveni sistem sistem nije spreman za uvođenje dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

”Smatramo da se nisu stekli uslovi za implementaciju ovog vida dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, a jedan od razloga je što prema našoj evidenciji svega 27,5 odsto osiguranika bi imalo obavezu plaćanja odnosno osiguranja u dopunskom osiguranju” kaže Čirgić.

On poručuje i da bi Fond bio zadužen za realizaciju, a to bi značilo da se moraju obezbjediti kako prostorni, tako kadrovski kapaciteti u svim opštinama.

Iskustvo susjedne države Hrvatske kaže da su dopunsko osiguranje uveli još 2002. godine, ali da su do nedavno “lutali” u toj politici. U početku je njihov Fond za zdravstveno osiguranje imao monopol . Kada je Hrvatska postala članica EU tada su i privatne osiguravajuće kuce dobile mogućnost da osiguravaju građane. To znači da su građani su mogli da kupuju polise i kod privatnih osiguravajućih kuća.

Navedeno ukazuje da bi trebalo opet razmisliti prije nego se donese odluka. Iako su najavili primjenu već od početka naredne godine, iz Ministarstva zdravlja su poručili da će sve primjedbe razmotriti pa odlučiti.

Tatjana Debeljević, TVCG

Prilog realizovan u sklopu projekta “ Činjenice su važne ! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU !”, koji sprovode CGO sa RTCG i Portal UI- info, a finansira EU.

]]>
Fri, 8 Jun 2018 07:30:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205753/sistem-nije-spreman-za-dopunsko-osiguranje.html
Supermeni u državnoj administraciji http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205758/supermeni-u-drzavnoj-administraciji.html Iako su na spisku Ministarstva pravde 222 stečajna upravnika, velike slučajeve uglavnom dobijaju isti ljudi. ]]>

 

Dok stečajne sudije tvrde da prednost ima znanje i iskustvo upravnika, analiza je pokazala da pojedini stečajni upravnici koji su dobili licencu u posljednje dvije godine imaju više slučajeva nego mnogo starije kolege. U Crnoj Gori trenutno ima 300 preduzeća u stečaju.

Sistem stečajnih upravnika u Crnoj Gori pati od brojnih nepravilnosti koje dovode do toga da se problemi sa dugovima kompanija ne rješavaju nego je glavna stvar koji će stečajni upravnici dobiti unosnije pozicije. Dok Agencija za sprečavanje korupcje ukazuje da su zakonom o stečaju preširoka ovlašćenja sudija prilikom imenovanja upravnika, radnici su nezadovoljni nerješavanjem situacije sa firmama u stečaju.

U jednom od najvećih crnogorskih preduzeća Kombinatu aluminijuma stečaj traje vec 5 godina. 400 radnika lišeni su svih radnih prava i prepušteni kako kažu u Sindikatu- samovolji stečajnog upravnika .

"Prosto ne mogu da shvatim da zaposleni koji rade u izuzetno teškim uslovima već 5 godina nisu radili ljekarske preglede, što je obaveza,da inspekcija rada ne može da uđe u firme u stečaju.Zaposlenima ostaje da rade i ćute jer svaka pobuna može da znači otkaz i prestanak ugovora na određeno", kaže Sandra Obradović iz Sindikata KAP-a.

Od 222 stečajna upravnika u Crnoj Gori posla aktivno ima njih 30 kada su u pitanju veliki slučajevi. Posao im dijele stečajne sudije , oni kažu po stručnosti, dok upravnici tvrde da su presudne veze, simpatije i interesi.

"Ono što smo saznali iz štampe da se određeni broj ljudi ponavlja u predmetima i da određeni broj ljudi dobija najveći broj predmeta. Mi samo tražimo jednu ravan da to bude fer i pošteno", kaže Milan Kastratović- predsjednik Komore stečajnih upravnika

Da nema favorizovanja upravnika, tvrdi predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić.

"Prilikom izbora stečajnih upravnika, odnosno imenovanja, sudije se vode objektivnim razlozima, prije svega cijeneći ranija postupanja upravnika u složenijim predmetima, njihovo znanje i spremnost da odgovore zadacima koje nameće stečajni postupak", rekao je Jovanić.

Za tri godine i po 50 stečajnih postupaka

O odnosima stečajnih upravnika i sudija piše skoro deceniju novinar nezavisnog dnevnika Vijesti Milorad Milosevic. Napravio je listu stečajnih upravnika sa najviše predmeta.

Na prvom mjestu je bio činovnik Poreske uprave- Vladimir Ivanović sa 59 slučajeva, na drugom mjestu Dušica Rečević iz Agencije za antikorupciju i Borko Abramović zaposlen u Sudskom savjetu

Osim što se postavlja pitanje kako mogu da obavljaju oba posla istovremeno, postoji sumnja da su u konfliktu interesa.

,,Došao sam do frapantnih podataaka da ni svi upravnici nisu jednaki pred zakonom, da je model nedefinisan vezano za imenovanja i izbor,nego da su neki jednakiji od drugih. Najvise predmeta u podlednjih 3 godine dobija 30 ljudi. Među državnim službenicima imamo rekordere koji su unazad tri godine imali i po 50 i vise stečajnih postupaka. Mi smo ih nazvali supermeni u državnoj administraciji jer je nevjerovatno da čovjek koji ima svoje obaveze unutar državne službe, može toliko vremena da provodi u Privrednom sudu kaže Milorad Milošević -novinar ND Vijesti

,,Ako rade stečajni postupak na valjan način sigurno svoje radno mjesto ne pokrivaju kako treba zakon o zaradama kaže da svaki zaposleni ne može da radi nijedan posao sem van radnog vremena. To znači ako radi stečajni postupak Privredni sud bi trebalo dvokratno da radi", navodi Kastratović.

Koji su kriterijumi za odabir stečajnih upravnika ostaje nejasno. Iako Jovanić tvrdi da posao daju iskusnim praksa ga demantuje.

,,Imamo paradoks da pojedine kolege stečajni upravnici koji su položili i dobili licencu prošle ili pretprošlee godine obaraju rekorde u posljednje dvije godine a imate kod jednog stečajnog sudije da daju novom kolegi 5 ili 9 predmeta, što je isto malo čudno. Imate veliki br koji nikad nije dobio nijedan,, kaže Milorad Milosevic-novinar ND Vijesti.

Onaj ko je položio za stečajnog upravnika to mu ne može niko osporiti, kategorični su u Komori stečajnih upravnika.

,,Pa vidite ako treba stečajni upravnici ponovo da polazu treba i stečajne sudije, da uđemo svi u sistem novog polaganja.Tražimo da se na racionalan, reguluralan način raspodjeljuju stečajni da to ne zavisi od emocije sudije,,Milan Kastratović- predsjednik Komore stečajnih upravnika

No, da znanja fali pojedinim upravnicima ukazuje predsjednik Privrednog suda.

,,Pokazalo se do sada u određenim postupcima da odredjeni broj stečajnih upravnika nije spreman da odgovori zahtjevima suda, odnosno da ne posjeduju dovoljno znanja i stručnosti,, kaže Blažo Jovanić-predsjednik Privrednog suda.

Imovina u stečaju mjeri se milijardama eura

Na neprecizan član zakona oko imenovanja stečajnih upravnika Ustavnom sudu žalio se advokat i stečajni upravnik Borislav Radovic. Ustavni sud nakon četiri godine od podnošenja inicijative ukida sporni član kojim stečajni sudija ima diskreciono pravo u izboru upravnika.

,,Najbolje bi bilo redosledom sa spiska, čak da stečajne sudije nemaju uticaja u to, nego slučajnim uzorkom da bira. Pominje se u stručnoj javnosti da stečajne sudije pribjegavaju takvom načinu jer određeni stečajni upravnici imaju posebna znanja, međutim ja ne smatram da je to tačno. Doduše, način na koji su birani stečajni upravnici težilo se tome jer kako izvjestan stečajni upravnik bude u prilici uzastopno radi veće poslove on će na kraju steći posebna znanja a zbog čega su drugi zapostavljeni to bi trebalo riješiti da se to ne dešava,, kaže Borislav Radović- advokat i stečajni upravnik

U Crnoj Gori trenutno je u stečaju tri stotine preduzeca. Imovina u stečaju mjeri se milijardama eura. i dok su stečajni upravnici u pojedinim preducezećima kao grobari koji sahrane firmu, za nadoknade do 400/500 eura, drugi mogu imati zavidne zarade tvrdi novinar Vijesti.

,,Slučaj KAP-a ili Onogošta gdje imate velike novce na računu ali nije svakome u ineteresu da se taj stečaj dovede do kraja. Imate paradoksalnu situaciju, naknada maximalna je 28.000 eura ako jedan stečaj traje godinama 4-5god stečajni upravnik ima platu 1.250eura puta 12 puta, 4god to je mnogo više o od onoga po važećem pravilniku o nagradi, kod tih stečajeva otvoreno se postavljaju pitanja da ne može ove velike predmete svako da dobije vec određeni br ljudi uvezanih umreženih", kaže Milorad Milosević.

Ukidanjem jednog spornog člana u zakonu o stečaju pravna borba se ne završava, kaže Borislav Radović koji je rijetko i u ulozi stečajnog upravnika.

,,U zadnje vrijeme jako malo, nije problem, zastupam stečajne povjerioce i smatram da je Crna Gora svih nas i da bi izraz patriotizma bio da svi imamo jednaku Šansu. Ja se ne ustručavam da kažem da je potrebno novo i bolje rješenje", navodi Radović.

Bolje rješenje će možda biti novi zakon o stečaju koji je u izradi. Ipak, čini se da bi se stalo na kraj spregama pojedinih sudija i upravnika, jedna od ključnih odredbi morala bi biti da stečajne upravnike bira kompjuterski program a ne kao do sada čovjek.

Marija Kalezić, TVCG

Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info, a finansira EU.

 

]]>
Fri, 8 Jun 2018 07:09:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205758/supermeni-u-drzavnoj-administraciji.html
Predsjednik "mekog srca" http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205671/predsjednik-mekog-srca.html Bivši crnogorski predsjednik Filip Vujanović ostaće upamćen kao rekorder među kolegama regiona po broju pomilovanja. Od zatvora je poštedio 500 osuđenika. Epitet predsjednika ,,mekog srca" pratile su kritike ne samo zbog neuobičajene statistike, već i zbog toga koje je ljude osuđene za teška krivična djela, kroz institut pomilovanja, poštedio kazne. ]]>  

U pomilovanju predsjednika države crnogorski zatvorenici vide brži put za izlaz na slobodu. Bivši predsjednik Filip Vujanović za 15 godina vladavine primio je oko 2.500 molbi za pomilovanje. Ruku milosti stavio je na petinu. Sve, kaže, po zakonu.

“Ne pripadam, kako se manipulacijama saopštava, predsjednicima koji su bili široke ruke u pomilovanjima. Ja sam za ovih 15 godina slijedio državnu politiku, koja je kroz proces resocijalizacije pratila izvršenje krivičnih sankcija i potrebu da se upućuju na izdržavanje kazne koji čekaju izdržavanje kazne”, rekao je Vujanović za RTCG.

Predsjednik na kraju svake godine objavi broj primljenih molbi i broj onih koje je odobrio. Umjesto imena poznati su inicijali zatvorenika. Sve to nevladinom sektoru otežava praćenje sistema pomilovanja, ali i formiranje statistike.

“Ono što je karakteristično za Crnu Goru, odnosno za vrijeme mandata Filipa Vujanovića, je da je u prvim godinama svog mandata davao jako puno pomilovanja, po tome smo čak bili od Savjeta Evrope prepoznati kao jedna od tri vodeće države koje su davale izrazito veliki broj pomilovnja u odnosu na broj stanovnika”, smatra Zoran Vujičić iz Građanske alijanse.

Uz institut pomilovanja i Zakon o amnestiji previše mogućnosti je za slobodu nakon izvršenog krivičnog djela. Ta dva instituta, koliko god bila čin milosrdja sa jedne strane,sa druge strane, grubo poništavaju rijetko presuđujuće odluke crnogorskog pravosuđa, što djeluje destimulativno i na rad sudskih organa.

“Čini mi se da se na taj način šalje jedna jasna poruka, a to je da upravo je dozvoljeno nepoštovati zakon, vršiti kriminalne radnje ako ste na bilo koji način odani, lojalni vladajučoj eliti u Crnoj Gori”, kazala je Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje.

Ministarstvo pravde, predsjedniku dostavlja prijedlog da li bi neki zatvorenik trebalo ili ne da bude pomilovan. Oni tvrde i da su pomilovanja uglavnom data za laka krivična djela, a kratke kazne pretvarane u uslovne ili novčane.

“Najčešće su to teška zdravstena stanja, kao i situacije kada posljedice izvršenog djela teško pogađaju osuđeno lice”, kazala je Nataša Radonjić iz Ministarstva pravde.

Vujanović je naveo kako nije bilo nijednog pomilovanja za koje nije imao pozitivno mišljenje ministra pravde.

"U svim slučajevima je to bilo pozitivno mišljenje. U nekim slučajevima sam pravio redukciju u odnosu na njegove predloge ili ih nijesam usvajao”, kazao je bivši predsjednik.

Novi zakon o pomilovanju stupio je na snagu prije skoro šest godina. Njime je ukinuto obavezno mišljenje suda, a predsjedniku je data mogućnost da oprašta na sopstvenu inicijativu.

Aleksandra Jovančević, TVCG

Prilog je realizovan u sklopu projekta “ Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!”, koji sprovodie CGO sa RTCG i Portal Ul- info.

]]>
Thu, 7 Jun 2018 07:30:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205671/predsjednik-mekog-srca.html
Naplaćuju (ne)postojeći trošak http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205577/naplacuju-nepostojeci-trosak.html Banke koje posluju u Crnoj Gori troškove obrade kredita naplaćuju nezakonito, tvrde sagovornici Portala RTCG. Iz Udruženja banaka navode da se ti troškovi zakonito naplaćuju, kao i da je svaki klijent s tim upoznat. ]]>  

Advokat Dragomir Ćalasan, koji je zastupao klijente u slučajevima kredita u švajcarskim francima, smatra da banke koje posluju u Crnoj Gori troškove obrade kredita naplaćuju dva puta.

„U prvom slučaju direktno, prilikom zaključenja ugovora, kada klijent, trošak obrade kredita plaća 1-2 odsto, a drugi put kroz efektivnu kamatnu stopu. Nominalna kamatna stopa predstavlja dobit koju banka ostvari prodajom svoje robe, odnosno novca, a efektivna kamatna stopa je veća jer se njome obračunava faktor rizika i trošak obrade kredita. Efektivna kamatna stopa u sebi ima troškove obrade kredita, a klijenti i pored toga plaćaju to 1-2 odsto, zavisno od poslovne politike banke“, ocijenio je Ćalasan.

Generalni sekretar Udruženja banaka, Bratislav Pejaković tvrdi da banke sve rade u skladu s propisima i međunarodnim standardima.

„Praktikovanje međunarodnih standarda u radu banaka kontrolišu međunarodne revizorske kuće, interna revizija, kontrola usklađenosti poslovanja po bankama kao posebna služba, supervizija CBCG i nikad nije bila upitna naplata naknada koja se naplaćuje kako u regionu tako i u svijetu“, kazao je Pejaković za Portal RTCG.

Ekonomski analitičar Vasilije Kostić ocjenjuje da je obrada kredita naplaćivanje nečega što ne postoji.

„Dodjela kredita podrazumijeva da banka uradi sve što je povezano sa administracijom, jer su plasmani kredita njihov interes.  Naplaćivati obradu kredita od jedan do dva odsto je praksa koju su banke uvele  i faktički izmislile. To je naplaćivanje nečega što ne postoji. Sa stanovišta tržišne ekonomije  i suštine bankarskog poslovanja – odobravate kredite i kada to uradite još naplaćujete administrativne troškove, to je van svake poslovne logike“, rekao je Kostić za Portal RTCG.

Iz Centralne banke Crne Gore su kazali da trošak obrade kredita banka naplaćuje od klijenta i uključuje ga u obračun efektivne kamatne stope, koja, kako pojašnjavaju, pokazuje ukupan trošak kredita koji se uzima od banke.

„Naknada za obradu kredita se u obračun efektivne kamatne stope uključuje u skladu sa Zakonom o potrošačkim kreditima i drugim propisima kojima se uređuje obračun i iskazivanje efektivne kamatne stope“, objašnjavaju oni.

Ćalasan, ipak, smatra, da je trošak obrade kredita fiktivan,kako su tvrdile i njegove kolege u Srbiji.

„Sudovi u toj zemlji nijesu dozvolili da se dva puta plaća isti trošak”, kazao je advokat.

Apelacioni sud u Srbiji krajem prošle godine utvrdio je da je naplata troškova obrade kredita suprotna Zakonu o obligacionim odnosima , kao i da banke nemaju pravo da uzimaju novac od klijenata po tom osnovu.

Presudom je utvrđeno da je ništavna odredba ugovora kojom je ugovorena ta naknada, a koja je suprotna  Zakonu o obligacionim odnosima, koji definiše kamatu kao jedinu cijenu kredita.

Predsjednik Udruženja bankarskih klijenata  „Efektiva“ iz Srbije, Dejan Gavrilović kazao je za Portal RTCG, da je dosad donijeto dvadesetak pravnosnažnih presuda u korist klijenata i nekoliko desetina prvostepenih.

„Sud je osporio pravo banke da naplati trošak obrade kredita, i taj novac se vraća korisnicima. To je bar ono što mi imamo saznanja, ali je moguće da ima i više u sudovima širom Srbije. Zakonom o obligacionim odnosima je propisano da banka kao jedinu cijenu koštanja kredita može da naplati isključivo kamatu, odnosno da kamatom moraju biti ukalkulisani svi troškovi banke. Korisnici kredita bukvalno svakodnevno podnose tužbe radi povraćaja ovog novca, a po našoj evidenciji, oko hiljadu i po njih je uveliko pokrenulo tužbe po ovom osnovu“, navodi Gavrilović.

U Hrvatskoj, takođe krajem prošle godine, Sabor je usvojio Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju, kojim se zabranjuje naplata troška obrade kredita za sve stambene i hipotekarne kredite.

Predstavnik hrvatske Udruge Franak, Denis Smajo, kazao nam je da se u toj zemlji, donedavno, naplaćivao trošak obrade kredita, čak i do tri odsto.

“To je vrlo visoka naknada koja graniči s lihvarstvom. Nerazumno je takav iznos naplaćivati pod krinkom nekakvog troška koji zapravo i ne postoji, jer se radi o redovnoj djelatnosti banaka kad je riječ o plasiranju kredita”, rekao je Smajo.

U Njemačkoj Savezni sud prije četiri godine zabranio naplatu obračunskih troškova kredita.

Bankarski ombudsman stao na stranu klijenata pa zaćutao

Portal RTCG je kontaktirao i bankarskog ombudsmana, Halila Kalača, ali i pored našeg upornog insistiranja, kazao je da je o ovoj tematici već govorio u martu, i da nema ništa novo da kaže..

“Banka nema pravo da dva puta obračunava naknadu za obradu kreditnog zahtjeva jer ima mišljenja da to rade. Jednom kroz aktivnu efektivnu kamatu, a drugi put i kao posebnu stavku sadržanu u ugovoru kao naknada za obradu kreditnog zahtjeva. To je prekršaj. Naknada za odobravanje kredita ne može se zakonski osporiti, ali se može diskutovati o njenoj visini, kao i o tome da li treba da se određuje procentualno od visine odobrenog kredita”, kazao je tada Kalač.

Klijenti već pokreću tužbe

Ćalasan ocjenjuje da u načinu naplate tog troška ima elemenata za tužbe.

„Nijesam još pisao tužbe, ali znam da neki advokati to već rade. Ukoliko to neko od mene zatraži svakako ću pisati tužbe. Moje kolege u Srbiji, koje su podnosile tužbe po ovom osnovu nijesu izgubile nijedan slučaj”, kaže Ćalasan. 

Generalni sekretar Udruženja banka, Bratislav Pejaković, navodi da je u Srbiji bilo i presuda u korist banaka.

„Problematika sa presudama je tumačenje ljudi koji nijesu upoznati sa poslovanjem banaka niti standardima dobre prakse struke, gdje je upitno znanje ljudi koji se bave vještačenjem i tumačenjem procesa u bankama, a da nikad nijesu radili u banci. Nije dobro izvlačiti i tumačiti jedan član Zakona a prenebregnuti drugi koji daje detaljniji opis i tome slično”, kaže Pejaković.

Dodaje da se tužbe  mogu očekivati, ali i da je  siguran u pozitivan ishod za banke.

“U krajnjem kako za tužioce tako i za banke kada se iscrpe sve instance u državi ostaje Strazbur. Ko će da snosi sve troškove? Da li klijenti, ili advokati koji bi htjeli da se okoriste populističkim procesom? Da li imamo primjere iz neposredne prošlosti kako su prošli tužioci u sličnim populističkim pokušajima? Sa druge strane imamo pozitivna iskustva iz Evrope, gdje je povodom ovog pitanja presuđeno u korist prava banaka da naplaćuju naknade“, navodi Pejaković.

Iz Centralne banke nijesmo uspjeli da dobijemo konkretan odgovor na pitanje da li i klijenti naših banaka imaju osnova za iste tužbe kao i u Srbiji.

„CBCG nije ovlašćena da javno saopštava stavove i mišljenja po pitanjima koja proizilaze iz obligacionih odnosa o kojima meritorno mogu da odlučuju samo sudovi“, saopštili su iz Direkcije za odnose s javnošću i publikacije Centralne banke.

Banke, tvrdi Vasilije Kostić, ne bi trebalo da naplaćuju troškove obrade kredita.

„Bankarska konkurencija bi to trebalo da eliminiše, ali interesantno je da ta bankarska konkurencija ne eliminiše takve stvari, kada je riječ o prihodu koji treba da uzmu. To bi moglo upućivati i na neformalne dogovore. Naplata je suprotna suštini odnosa klijent- banka.  Kupcima nudite na tržištu svoj proizvod, boreći se s konkurencijom, i onda kada se opredijeli za robu koju mu nudite, naplaćujete proviziju. To je potpuni nonsens i antitržišna logika. Znam zašto to rade – tržišna pozicija im to omogućava. A ako je tako onda je tržišno razmišljanje da ti uzmeš maksimum, ali nemojte da to proglašavate za normu i standard. To je obmanjujuće i potpuno pogrešno“, precizira on.

Nekoliko banaka u Srbij, prema riječima Gavrilovića, prihvatilo je realnost, odustajući od naplate troška obrade kredita.

„To čak i koriste kao pogodnost u svojim reklamama. Ima banaka koje još uvijek to naplaćuju, vjerovatno računajući da će manji procenat korisnika tužiti, dok će od većine taj novac i dalje ostati u posjedu banke“.

Upitani šta za banku konkretno pri izdavanju kredita predstavlja trošak, ako svoju dobit obračunavaju kamatom, iz Centralna banke navode da je pitanje bazirano na pogrešnom shvatanju suštine efektivne kamatne stope, „iz kojeg je izveden zaključak da banka može dva puta da tereti klijenta po osnovu naknade za obradu kredita“.

„Kamata predstavlja cijenu koja se plaća za korišćenje sredstava i obično se izražava u procentima i naziva se kamatna stopa. Kao takva, predstavlja obavezni i sastavni dio svakog ugovora o kreditu.

Međutim, prilikom odobravanja kredita, klijent, pored kamate, izražene kroz kamatnu stopu, kao cijene korišćenja pozajmljenih sredstava, plaća i druge troškove vezane za odobravanje i korišćenje kredita (naknada za obradu kreditnog zahtjeva, naknada za vođenje kredita, premija osiguranja i druge slične troškove koji su direktno povezani sa kreditom).

Da bi klijent bio upoznat na adekvatan način sa stvarnim troškovima korišćenja sredstava banke, uveden je pojam efektivne kamatne stope koja predstavlja stvarnu cijenu kredita i omogućava klijentu da lakše sagleda i uporedi uslove pod kojima različite banke nude iste vrste kredita. Efektivna kamatna stopa je javna i banka je dužna da obavijesti klijenta o njoj i da je predstavi kroz plan otplate kredita“.

Iz CBCG navode da iskazana efektivna kamatna stopa predstavlja obračunsku kategoriju, koja ima samo informativni karakter za potencijalne korisnike kredita o visini njegovih stvarnih troškova po kreditu.

„CBCG preporučuje klijentima da prilikom razmatranja ponuda za određeni kredit  obrate posebnu pažnju na iznos efektivne kamatne stope“.

Pejaković navodi da naplata troškova obrade kredita ničim nije zabranjena.

„Naknada je jednokratnog karaktera iako se računovodstveno kroz vremenska razgraničenja drugačije tretira, a kamatna stopa prati naplatu kroz cijeli proces od puštanja sredstava na račun zajmotražioca do kompletiranja naplate.

Međunarodni je standard da se pored kamate naplaćuje i naknada koja se vezuje za organizaciju, realizaciju, nadgledanje, naplatu  predmetnog kredita. Sve je to sastavni je dio pregovaranja i poznato ljudima koji se bave finansijama“, poručuju iz Udruženja banaka.

U Njemačkoj je bilo više presuda gdje je, prema podacima Udruge Franak, utvrđeno da je naplata troškova obrade kredita bila nepoštena.

“U toj zemlji regulator je naložio da se takve naplaćene nakande moraju refundirati dužnicima. Prema našim podacima takva naknada se ne naplaćuje ni u ostalim zapadnim zemljama”, navodi Smajo.

Borislav Višnjić

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.

]]>
Wed, 6 Jun 2018 07:00:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/205577/naplacuju-nepostojeci-trosak.html
Milionski dugovi za koncesije http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/204408/milionski-dugovi-za-koncesije.html Dug za koncesije, prema podacima Državne revizorske institucije, iznosi oko pet miliona eura i veći dio je nenaplativ. Najveći dužnik je najveći koncesionar - "Vektra Jakić" . Dugovi su, međutim, umanjivani, ali uvid u te ugovore RTCG od Poreske uprave nije dobio, jer je u pitanju, kako kažu "poreska tajna". ]]>

Branislav Radulovic iz Državne revizorske institucije kaže da je tri miliona eura duga nenaplativo I da u samom sistemu obračuna postoje problem.

Najveci koncesionar “Vektra Jakić”, kojoj su dodijeljene koncesije na 30 godina,ujedno je i najveci dužnik. Krajem 2016. godine, od 8 miliona eura ukupnog duga,”Vektra Jakić” je dugovala 3,5 miliona.

Ipak, u Upravi za šume, tvrde da je dug bio 8 miliona ali prije reprograma kojim je smanjen na 5 miliona eura. Ali, Nusret Kalač smatra da je stvarni dug manji od 2 miliona jer se 3 miliona odnosi na kompanije koje su prestale da postoje ili su privatizovane.

Kalač kaže I da je preduzeće “Vektra Jakić” ušlo u reprogram u aprilu pa izvještaj ne odgovara pravom stanju.

To preduzeće tvrde u Upravi za šume, duguje 630 000 eura a reprogram prate druge institucije. Ipak, upozoravaju da ukoliko ne bude izmirivali obaveze reagovaće Uprava prihoda.

Da se podaci državnih institucija, Uprave za šume I Poreske uprave, razlikuju pisala je I Državna revizorska institucija početkom godine.

Uprava za šume je netačnim obračunom koncesione naknade “Vektri Jakić” ,u periodu od 2007. do 2012. umanjila obaveze za 1,67 miliona eura.Tu praksu su nastavili i 2013,2014 i 2015 kada su im umanjili dugovanja za oko 900 hiljada eura.

U prvoj reviziji Državna revizorska institucija nije dobila na uvid te ugovore. Ipak zakon je jasan, kaže Branislav Radulović: “Naknade se mogu umanjiti samo onim subjektima koji su imali investicione aktivnosti.U posljednjem izvještaju Uprava za šume nije za “Vektru Jakić” konstatovala taj segment.Ministarstvo ekonomije ipak konstatuje da je kompanija ispunila obaveze iz investicionog programa i stekla pravo da ne uplaćuje posebnu naknadu.”

I pored naših nastojanja da dobijemo odgovor od vlasnika preduzeća “Vektra Jakić”, nijesmo uspjeli. O poslovanju, problemima,dugu,i investicijama nijesu htjeli da govore za TV Magazin.

U oblasti koncesija na šume ,u proteklih deset godina,vodila se pogrešna politika koja je omogućila da pojedini koncesionari budu gazde naših šuma,kažu u MANS-u. Privilegovani koncesionari su punili svoje džepove i zbog toga je državni bužet u deficitu. 

Država prosječno godišnje dobija oko 4 miliona eura, kaže Ines Mrdović I to je,smatra, najbolji primjer da je vladina politika bila pogrešna i na štetu državnog budžeta. Građani ne znaju da li je Dragan Brković, koji je kupio “Vektru Jakić” za 1,6 miliona, ispunio obaveze iz ugovora I investirao u obnovu šume. To niko ne zna, tvrdi Mrdović.

Tražili smo uvid u ugovore sa koncesionari kojima je umajivana naknada ,kao i u dokumentaciju na osnovu čega je tako odlučeno. Iz Porske uprave su nam odgovorili da je to poreska tajna. Izmedju “Vektre Jakić” i Uprave za šume u toku je spor kod Upravnog suda zbog različitog tumačenja odredbe Zakona koja se odnosi na posebnu naknadu.

“Vektra Jakić” je kasnila i sa realizacijom ugovora koji se odnosi na sječu doznačene drvne mase.Tako je 2015. realizovano 47%, a godinu kasnije još manje, 43%. U Upravi za šume kažu da su tek 2017. utvrdili bilanse posječene šume i finansijskog zaduženja “Vektre Jakić”.

Nusret Kalač kaže da to preduzeće ima 140 000 kubika najviše četinara.”Godišnje su zaduživani 80 hiljada kubika što govori u prilog činjenici ko je pravio propuste?Da li ima propusta i kod nas? Veći dio crnogorske javnosti, naročito u Pljevljima, bila bi srećna kada bi raskinuli ugovor ali moramo da čuvamo budžet.Zašto je “Vektra” zaduživana za cjelokupni iznos? Da li je krivica i kod nas?”, pita se Kalač.

Da se oni koji ne ispune obaveze I iskoriste količine koje su ugovorom predviđene, moraju biti kažnjeni, poručuju iz Ministarstva poljoprivrede.Adem Fetić obećava da se “Vektri Jakić” neće odobravati nova sječa bez rješavanja postojećih problema.

Zbog nedovoljne efikasnosti naplate prihoda,Državna revizorska institucija je preporučila reorganizaciju postojećeg koncesionog korišćenja šuma i formiranje državnog preduzeća u vlasništvu države koje će gazdovati šumama.

Od ukupne koncesione naknade 70% pripada lokalnim,a 30% državnom budžetu. Iz DRI zato preporučuju kontrolu trošenja tog novca u opštinama. Iako namijenjen za obnovu šume i putne infrastructure, česte su kritike da se taj novac troši na druge stvari.

Iz slovenačkog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kazali su nam da su odustali od koncepta dodjele koncesija jer nijesu mogli da sprovode druge politike u oblasti zaštite šuma. Formiranjem državnog preduzeća koje gazduje šumama povećali su cijenu oblovine za 2,5 puta, kao i naplatu naknade.

Taj model je opravdao očekivanja jer je omogucio 15 miliona eura godišnje više novca za državni budžet i bolju zaštitu šuma.

Kristina Pavićević

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.

 

]]>
Fri, 25 May 2018 10:03:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/204408/milionski-dugovi-za-koncesije.html
Ekološka bomba u srcu zetske ravnice http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/204239/ekoloska-bomba-u-srcu-zetske-ravnice.html Sanacija bazena crvenog mulja ali i ostalih ekoloških crnih tačaka u zemlji, uslov su za otvaranje pregovaračkog poglavlja 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine. Zato država više nema vremena da odugovlači. To je jedno od najzahtjevnijih poglavlja, a mjere koje podrazumjeva, najvise će da nas koštaju, procjenjuje se, oko milijardu i po eura. ]]>

Bazen crvenog mulja jedna je od cetiri  ekološke crne tačke u našoj zemlji. Postoji koliko i Kombinat aluminijuma  od 1969. godine, kada je fabrika sagrađena. Na prostoru veoma plodne zetske ravnice, crveni mulj  dobio je svoju stalnu adresu, a mještani okolnih sela živjeli su tu mnogo ranije.

Iz Botuna je većina porodica iseljena. Jedna od rijetkih koja je ostala je  Novka Stojanović koja kaže da i nakon pola vijeka osjeća posljedice industrijskog otpada iz Kombinata.

"Kad dune vjetar, mi brže bolje zatvaramo vrata i prozore. I najmanji sjeverac, evo prašine da se živjeti ne može. Lopatama je izbacujemo iz kuće. Nekad sam ovdje u dvoristu obrađivala zemlju, gajila voće i povrće. Ništa više nema", kaže Novka.

I selu Srpska prvi komšija je bazen crvenog mulja. Mještanin Slobodan Terzić sa prašinom se bori od 1975, od kada živi nadomak Kombinata. Kuću kreči svake druge godine sa strane koja gleda ka bazenu.

"Kad je jaki sjever jedan bazen je pod vodom, a taj drugi nije i onda se podigne ta prašina, taj crveni mulj. Tražili smo da nas isele makar kilometar dalje od ovog zagađenog terena, ali od toga nije bilo ništa", kazao nam je Slobodan Terzić.

Crveni mulj nastaje raščinjavanjem rude boksita. Tu su oksidi gvožđa aluminijuma, titan mangana, elemenata koje se skupa sa ostacima natrujum hidroksida ispuštaju u bazen crvenog mulja. Koliko su te rude i oksidi opasni za zdravlje ljudi i okoline objašnjava Radoje Žujović iz Centra za ekotoksikološka ispitivanja. 

"Opasno je zato što čestice bilo koje vrste mogu dovesti do zagađenja vazduha, a tako i ostalih segmenata životne sredine zemljišta i voda. U ovom slučaju se ne radi o teškim metalima, o metalima koje imaju posebne karakteristike i uticaj na zdravlje ljudi, ali se radi o česticama koje doprinose zagađenju životne sredine, odnosno vazduha", kazao je Žujović.

Bazen crvenog mulja od 2005. godine u rukama je privatnika. Svih tih godina mijenjala se vlasnička sturktura. Od ruskog Rusala, preko ukrajniske kompanije Politropus alternativa. Ukrajinac Roman Denkovič najavio je 2014. kada je kupio bazen da ce sagraditi fabriku za reciklažu otpada i proizvodnju građevinskog materijala.

To se nije desilo, jer mu, kako je u medijima tvrdio, vlada nije izašla u susret sa traženim dozvolama.

Zbog toga je Denkovič 2016. prodao bazen beranskoj firmi Weg Kolektor o čijim se vlasnicima u medijima pisalo kao o kontroverznim biznismenima.

Jelena Kovačević iz Ministarstva održivog razvoja i turizma kaže da su svi vlasnici sa državom imali ugovor da izrade plan zaštite od hemijskih incidenata na tom terenu, da nadziru i mjere pH vrijednosti čestica u vazduhu. Kovačević tvrdi da su se svi i pridržavali ugovora.  

"Isti plan na koji je dobijena saglasnost od direktorata za vanredne situacije važi i za sadašnjeg vlasnika, firmu Weg Kolektor, i sve preventivne mjere koje su date u tom planu odnose se i na njega. Dobra stvar je da od 2009.glinica ne radi i nema deponovanja novog mulja", kazala je Kovačević.

Dražava se ne smije osloniti, niti očekivati da privatnik brzo riješi višedecenijski problem i posljedice lošeg, stihijskog upravljanja, kaže Aleksandar Perović iz NVO "Ozon".

"Zbog stihijskog upravljanja danas imamo ovakvu jednu ekološku bombu u centru samog glavnog grada i u središtu jednog dijela koji bi trebalo da bude žitnica Podgorice i Crne Gore. Sa aspekta životne sredine, definitivno i KAP kao i sve druge teške industrije kod nas, nije imao adekvatnu politiku zaštite životne sredine koju je trebalo da prate znacajna ulaganja, već je profit bio na prvom mjestu. Upravo zbog svega toga danas imamo ovakvo stanje.’’

Prva mjerenja uticaja crvenog mulja na kvalitet vazduha počela su je 2005. Nakon promjene vlasništva u tom periodu uspostavljen je monitoring program koji je mjerio, ne samo bazen crvenog mulja, već i ostale pogone koji su u krugu KAP-a . Jednom mjesečno se mjerio kvaliteta vazduha južno od bazena u selu Srpska i to je trajalo do 2008. Nakon toga, mjerenja vise nije bilo do 2016. kaže Žujović i to kada je Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) dobio zahtjev od sadašnjeg vlasnika bazena, firme Weg Kolektor.

"Izvršili smo sedmodnevno mjerenje kvaliteta vazduha. Suspendovanih čestica čije emisije mogu nastati sa ovog prostora nakon toga nismo imali. Trebalo je nastaviti ta mjerenja, pošto pravilnik o načinu i uslovima praćenja kvaliteta vazduha obavezuje preduzetnike i vlasnike ovakvih postrojenja da taj monitoring uspostave minimum osam puta sedam dana tokom godine ali se ovaj put to se nije desilo."

Posljednje  mjerenje  bilo je prošle godine nakon jakog sjevernog vjetra i raznošenja crvene prašine. O stanju na bazenu crvenog mulja nadležno ministarstvo, kaze Kovačević, uredno dobija izvještaje preko ekološke inspekcije, tako da, kako tvrdi, ne može se reći da se država odrekla brige o ovom terenu iako je u privatnom vlasništvu.

"Kad su rađene, analize podzemnih voda bile su u redu, zbog atmosferskih padavina doslo je i  do pada alkaliteta. Tako da je trenutno stanje solidno, budući da se ne deponuje novi mulj. Vrijednost pH je ispod maksimalno dozvoljenih emisija koje su propisane pravilnikom o kvalitetu otpadnih voda koje se ispuštaju.’’

U toku je projekat  ‘’Upravljanje industrijskim otpadom i čiščenje za koji se Crna Gora još prije tri godine  zadužila 50 miliona eura kod Svjetske banke, kako bi sanirala četiri ekološke crne tačke među kojima je i bazen crvenog mulja.  Jelena Kovačevic iz Ministarstva održivog razvoja napominje da se prilikom pronalaženja najadekvatnijeg rješenja ne smije zanemariti vrlo kompleksna situacija u KAP-u.

"S jedne strane imamo stečajni postupak u KAP-u, s druge strane imamo privatno vlasništvo nad bazenima crvenog mulja, a sa treće, mi kao vlada moramo da zadovoljimo sve kriterijume i procedure Svjetske banke."

Za Aleksandra Perovića (Ozon), posebno osjetljivo pitanje je projekat zaduženja kod Svjetske banke. Jedan od najvecih izazova u tom projektu on vidi u  rjesavanju imovinsko-pravnih odnosa i prepoznavanje ko upravlja prostorom bazena.   

"Potpuno je apsurdna situacija i ponavljam,  najodgovornija je  država koja treba  da pokaže svoju snagu da definitivno u procesima transformacije iz državne u privatnu svojinu do kraja razriješi sve dileme i da kreditni zalog  od Svjetske banke iskoristimo na najbolji mogući način, na zadovoljstvo građana  i Podgorice  i Crne Gore."

Do kraja juna Ministarstvo održivog razvoja treba vladi na usvajanje da dostavi plan sanacije za koji će biti zadužena već formirana multisektorska radna grupa. Njeni će članovi imati zadatak da pronadju najadekvatnije rješenje i sagledaju pravno-imovinske odnose na terenu KAP-a, pojasnila je  Kovačevićka i kazala da se u ovom trenutku ne može znati o kakvom će rješenju biti riječ.

Taj plan aktivnosti biće gotov do kraja juna i imaćemo baš konkretno rješenje koje je najadekvatnije za sanaciju lokacije kod KAP-a."

Sanacija bazena crvenog mulja ali i ostalih ekoloških crnih tačaka u zemlji, uslov su za otvaranje pregovaračkog poglavlja 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine. Zato država više nema vremena da odugovlači.  To je  jedno od najzahtjevnijih poglavlja, a mjere koje podrazumjeva, najvise će da nas koštaju, procjenjuje se, oko milijardu i po eura.

Ljiljana BRNOVIĆ 

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.

 

]]>
Thu, 24 May 2018 07:35:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/204239/ekoloska-bomba-u-srcu-zetske-ravnice.html
Zakonom protiv plagijata http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203754/zakonom-protiv-plagijata.html Najavljeni Zakon o akademskom integritetu trebalo bi da doprinese suzbijanju plagijata u obrazovanju. Rješenje je u prevenciji, a odgovornost podjednako na studentima i profesorima. ]]>

U javnosti se sve češće spekuliše o tome da sva naučna zvanja nisu stečena na etičan način, a povećava se i mogućnost da neke javne ličnosti budu, osnovano ili ne, osumnjičene za plagiranje.

Država nastoji da zakonski uredi ovu oblast pa bi Zakon o akademskom integritetu, prvi te vrste u regionu i šire, trebalo da bude usvojen do kraja godine. Zakon će preciznije definisati odredbe i kazne u vezi sa akademskim integritetom, koji se u javnosti najčešće dovodi u vezu sa plagiranjem diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.

"Novina u budućem Zakonu je osnivanje etičkog komiteta, koji bi na nacionalnom nivou davao upustva svim ustanovama visokog obrazovanja za pravilno pisanje radova na svim nivoima studija. Cilj zakona je prevencija prevara u obrazovanju", kazala je Mubera Kurpejović iz Ministarstva prosvjete.

Da je crnogorska akademska zajednica inertna i nespremna da se suoči sa ovim problemom, već godinama tvrde u nevladinom sektoru.

Čak 35 odsto građana ističe da su plagijati relativno česta pojava u Crnoj Gori, dok njih 14 odsto poznaje nekog ko je plagirao naučni, magistarski ili doktorski rad, pokazala je studija Centra za građansko obrazovanje. CGO je i pokrenuo nekoliko afera, čijim epilogom, kako istice Mira Popović iz CGO-a, nisu zadovoljni.

Ipak, neke stvari su se promijenile. Na inicijativu CGO-a, 2017. izmijenjeni su Krivični zakonik i Zakon o visokom obrazovanju. U oba je uvršten plagijat.

"Smatram da ove dvije regulacije koje imamo daju osnova za rješavanje slučajeva i nadam se da ćemo sada moći da pokrenemo sve slučajeve u kojima postoji osnovana sumnja", naglašava Mira Popović.

Za sada, samo jedan slučaj plagijata, završio je na sudu. Koristeći postojeci Zakon o autorskim pravima, advokat Nikola Martinović je, u ime svog klijenta Petra Martinovica, tužio Milana Babovica i Univerzitet Mediteran za neovlašceno preuzimanje, gotovo polovine, naučnog rada.

"Tom tužbom je obuhvaćen Univerzitet, jer smatram da je ta institucija, imala obavezu , i zakonsku i etičku, da provjeri autentičnost rada. Problem u Crnoj Gori je da institucije koje bi trebalo da provjeravaju naučne radove - to ne rade", poručuje advokat Martinović.

Advokat ipak ističe da je sud krajnja mjera i da moramo razdvojiti etiku od krivične odgovornosti.

"Po mom mišljenju, tužilaštvo je posljednji organ koji treba da bude društveni faktor za ispravljanje devijacija. Kada dođete do tužilastva, onda znate da sve ostale institucije - univerziteti, ministarstva, prosvjetne inspekcije, nijesu ispunile svoj zadatak", navodi Martinović.

Da sud nije trajno rješenje već je to isključivo - jačanje etičkog kodeksa, za TVCG potvršuje i dr Denis Farington, ekspert za obrazovanje i konsultant Savjeta Evrope za ovu oblast.

Pored postojeceg Zakona o visokom obrazovanju pitanje odgovornosti i obaveza je već regulisano u Statutu i pravilnicima na svim univerzitetima. Ukoliko se pojavi sumnja, Senat je zadužen da formira komisiju i utvrdi da li je rad plagijat ili ne. Ipak, do sada, kako nam je saopšteno, na Univerzitetu nije pokrenut nijedan postupak.

Iako mogućnost za prevaru postoji, ona je, objašnjava profesor Predrag Miranović, ipak minimalna, a odgovornost za potencijalni prekršaj nije samo na studentu već podjednako i na profesoru - mentoru. Uloga profesora -mentora je ključna, ali postoji još mehanizama u razotkrivanju prevare.

Softver IThenticate  za otkrivanje plagijata upoređuje rukopis sa velikim brojem objavljenih radova i otkriva podudarnosti. Iako je nabavljen 2017. softver je, na Univerzitetu CG, zvanično u funkciji tek od 12. aprila ove godine. Predviđeno je da ubuduće svaki magistarski i doktorski rad prođe provjeru originalnosti.

"Upotreba Softvera jeste pomak, ali očekivali smo ga još prije pet godina", naglašavaju u CGO-u.  Softver se koristi i na UDG-ju i Mediteran univerzitetu, potvrdili su nam iz tih privatnih visokoškolskih ustanova. 

Kazna za plagiranje, prema Zakonu o visokom obrazovanju je proglašenje naučnog rada ništavnim i oduzimanje naućnih zvanja, a Krivičnim zakonikom predviđena je kazna zatvora do čak četiri godine. Kod nas još nemamo takav epilog, ali u Evropi je više zvaničnika izgubilo, ne samo ugled, već i funkcije.

Da je edukacija đaka i studenata o tome šta je plagijat ključna, piše i u studiji Ministarstva prosvjete o plagijarizmu, koja daje preporuke da se daci još u osnovnoj školi moraju upoznavati sa principima pisanja radova.

Maja Đuretić Mrdak, TVCG

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.

]]>
Sat, 19 May 2018 07:20:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203754/zakonom-protiv-plagijata.html
Prije i u zatvor nego da plate alimentacije http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203576/prije-i-u-zatvor-nego-da-plate-alimentacije.html Zbog neplaćanja alimentacije u protekle tri godine oko 80 osoba završilo je iza rešetaka, pokazuju podaci Ministarstva pravde. Nema zvanične statistike o tome koliko roditelja ne plaća alimentaciju, ali neka istraživanja pokazuju da taj procenat iznosi oko 70 odsto. Za alimentaciju se u prosjeku isplaćuje 94 eura, ali i do tog iznosa često se teško stiže. ]]>

Prošle godine u Crnoj Gori razvedeno je 586 brakova i to je godina po najvećem broju razvoda od 2012, pokazuju podaci Monstata.

Starateljstvo nad djecom je u većini slučajeva dodijeljeno majkama, ali nema preciznih podataka o tome koliko njih djecu odgaja bez alimentacije, koju su očevi, prema zakonu, dužni da uplaćuju za izdržavanje djece. To je zato što većina njih ne prijavljuje nesavjesne očeve. Pitali smo zbog čega? Sagovornica TVCG koja je željela da ostane anonimna, poslije razvoda sa djevojčicama od četiri, i nepunu godinu bila je primorana da se preseli kod roditelja, jer je njen bivši suprug alimentaciju plaćao svega nekoliko mjeseci.

“I sa tom alimentacijom, opet ti je teško, a zamislite bez ičega. To je česta priča da očevi neće da plaćaju alimentaciju, jer neće on da plaća njoj da ona ide kod frizera i da ona se sređuje i šeta i šminka, to je ta ljubomora ili bijes, ne znam, ali nikako neće da shvate ljudi da je on kao otac ne samo dužan da plaća djetetu uslove za život, nego i taj smještaj”, priča samohrana majka.

Ona jedno vrijeme nije mogla ni da nađe posao, pa su sve troškove za djecu snosili njeni roditelji. Bila je kaže prinuđena da oca njenih djevojčica natjera da nastavi sa izdržavanjem djece. Konsultovala se i sa zaposlenima iz nevladine organizacije Sigurna ženska kuća.

“Otprilike trećina slučajeva koji se jave SŽK za pomoć problem je sa alimentacijom. Tokom prošle godine imali smo 108 prijavljenih slučajeva, naravno ne odlučuju se sve žene da pokrenu postupak , bilo da je to postupak za izvršenje ili krivični postupak upravo zbog osjećaja sramote ili zbog toga da ne pogoršavaju ionako loše odnose sa bivšim partnerima”, navodi Jovana Hajduković, iz Sigurne ženske kuće.

Kriju prihode

To nije bio slučaj i sa ovom majkom, koja je predala predlog za izvršenje , ali njen bivši suprug zvanično nije imao nikakvih primanja.

“On nije imao nikakva primanja preko banke, kao što kod nas ide, radi kod oca ili kod kuma, pa onda prima na crno, nije prijavljen i to se ništa ne može dokazati na sudu”, navodi majka.

I to je jedan od načina da se izbjegne plaćanje alimentacije, kažu izvršitelji. Iako je njihov posao da donose rješnja o zabrani na gotovo cjelokupnu imovinu dužnika, to uvijek nije i moguće. Nesavjesni očevi, kažu, uglavnom nađu način da naplata za izvršitelja u tom momentu bude gotovo pa misaona imenica.

“Takvih slučajeva ima ne mali broj i mogu reći u najvećem broju slučajeva i ne budu namireni, iz prostrog razloga što roditelj koji je obavezan da plaća alimentaciju bude ili prethodno kreditno zadužen ili na bilo koji drugi način učini samo izvršenje nemogućim, da li otuđenjem imovine, da li činjenicom da ne radi, ili radi na crno”, navodi predsjednik Komore javnih izvršitelja Vidak Latković.

Zato je majka dvije djevojčice otišla korak dalje i protiv bivšeg supruga predala krivičnu prijavu. Postupak pred Osnovnim sudom je, kaže, trajao duže, ali je urodio plodom.

“On je kažnjen uslovno, ali to je pokrenulo neki bolji odnos između nas pa je on shvatio da treba da plaća i obećao da će truditi da to bude bolje”, navodi majka koja je željela da ostane anonimna.

Sve više sudskih postupaka 

Upravo je korist maloljetne djece prioriret prilikom donošenja presuda o neplaćanju alimentacije, uvjeravaju iz Osnovnog suda u Podgorici. Svaka majka kažu ima mogućnost da prava potraži na sudu, ali to ne rade sve. Ipak, sudskih postupaka protiv nesavjesnih očeva iz godine u godinu je više, pokazuju podaci.

“Od početka 2018. u Osnovnom sudu u u Podgorici je formirano ukupno 18 predmeta optužbi ka krivično djelo neizdržavanje 221 krivičnog zakonika Crne Gore. Od toga su do sada završena četiri predmeta, od toga ni jedan nije bio osobađajući, dakle svih počinioci su proglašenji odgovornim za krivično djelo koje su učinili. Što se tiče nekog ranijeg vremenskog perioda, mogu vam reći da je u 2015. bio broj predmeta 51 i kretao se sve do 69 koliko ih je bilo u 2017.”, naveo je sudija Osovnog suda u Podgorici Rade Ćetković.

Bez obzira na predrasude da postupci pred sudovima traju dugo, oni se u ovim slučajevima, kažu u Osnovnom sudu, završavaju relativno brzo.

Sudovi sve češće pribjegavaju izrivanju mjera upozorenja. Cilj je, kažu, da očevima daju šansu da zarađuju i budu sa djecom.

Za tri godine 80 zatvorskih kazni

Oni koji se ogluše o uslovnu kaznu i ne izvršavaju svoje obaveze, idu u zatvor. Da takvih nije mali broj pokazuju podaci ministarstva pravde.

“U Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija u toku 2015. godine na izdržavanju kazne zatvora zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja nalazilo se 28 zatvorenika, u 2016. godini 25 zatvorenika i u 2017. godini 27 zatvorenika. Na dan 11.04.2018.g., na izdržavanju kazne zatvora zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja nalaze se tri zatvorenika”, saopšteno je iz Ministarstva pravde.

Nevladin sektor i izvršitelji smatraju da dosadašnja praksa pokazuje da je sistem naplaćivanja alimentacije neizvjestan i neefikasan. Iako Ministarstvo pravde prije dvije godine nije prihvatilo prijedlog Sigurne ženske kuće o formiranju Alimentacionog fonda, iz te NVO ne odustaju od tog zahtjeva.

Prijedloge za bolju naplatu alimentacije daće i izvršitelji prilikom izmjene zakona o izvršenju i obezbjeđenju.

Dijana Drašković, RTCG

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.

 

]]>
Fri, 18 May 2018 07:44:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203576/prije-i-u-zatvor-nego-da-plate-alimentacije.html
Da održivi razvoj ne bude na štetu prirode http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203528/da-odrzivi-razvoj-ne-bude-na-stetu-prirode.html Francuski investitor najavljuje velika ulaganja i brigu o zaštiti prirode, dok mještani i stručnjaci upozoravaju na probleme koji mogu da nastanu izgradnjom velikog turističkog kompleksa u zaštićenoj zoni NP Skadarsko jezero. Nadležni tvrde da su, u kontekstu očekivanog otvaranja poglavlja 27, do nivoa mikroskopskih detalja razjasnili sva pitanja. ]]>

Radovan Pobor iz Virpazara , baš kao i većina mještana naselja oko Skadarskog jezera, bavi se turizmom. On godinama turistima, uglavnom iz inostranstva, kroz ture vožnje i pješačenja , otkriva ljepote jezera.

“Turisti koji dolaze na Skadarsko jezero žele prvenstveno mir i uživanje u prirodi, žele da osjete netaknutu prirodu jezera, o kojoj su čuli i o kojoj je mnogo napisano. Sedamdest odsto njih odlazi zadovoljno sa time šta su doživjeli” priča Radovan.

Takav doživljaj imao je i francuski biznismen i vlasnik kompanije Montenegro rizort Lionel Sonigo, kada je prvi put posjetio Skadarsko jezero.

Odmah je odlučio da u srcu Nacionalnog parka, na poluostrvu Biški rep izgradi ekskluzivni turistički kompleks od od 80 vila, dva restorana, 15 vezova za marine, spa centar i heliodrom.

Sporni imovinsko-pravni odnosi stopiraju gradnju

Investitor je građevinsku dozvolu dobio 2015. godine, a prve vile je trebalo da budu završene do kraja ove godine. Međutim do sada je urađeno samo oko 3 km pristupnog puta.

On kaže da su radovi trenutno stopirani zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa.

“U ovom trenutku radimo na rješavanju tog pitanja. Izgradnja kompleksa počeće čim se završi pristupni put,a očekujemo da će nam za završetak svih radova biti potrebne 3 godine” kaže Sonigo.

Iako je investitor imao namjeru da ljepote Skadarskog jezera približi još većem broju turista, Biški rep zbog izgradnje prilaznog puta danas je preoran buldožerima. Radovan, kaže da je taj prostor već uništen u velikoj mjeri, a plaši se da bi to mogao da bude tek početak.

“Ako jedan put načnemo ovo bogastvo realizacijom velikih investicionih projekata, onda ćemo izgubiti to prirodno bogastvo od kojeg mi ovdje na obali jezera živimo stotinama godina”, smatra Radovan.

Kako investitor planira preradu otpadnih voda?

Iste strahove dijele i nevladine organizacije koje se bave zaštitom prirode ali i biolozi. Za njih je posebno sporan sistem kojim investitor planira preradu otpadnih voda iz turističkog kompleksa.

Kako bi to sve izgledalo u praksi objašnjava biolog Danilo Mrdak.

“Taj sami sistem fitoremedijacije podrazumijeva da vi ispuštate sve otpadne materije iz kuhinje,WC-a i tog kompleksa u ta neka mala polja koja se nalaze ispod tih vila. Trska i šaš trebalo bi da to prerade, tako da s druge strane toči čista voda”, kaže Mrdak. 

No u NVO sektoru tvrde da oni koji poznaju uslove terena na Skadarskom jezeru znaju da taj sistem tamo ne može da funkcioniše.

“Da bi radili fitoremedijaciju treba da imate veliku površinu, koja je pokrivena bijkama. Onda u uslovima varijacije jezera, kada su biljke poplavljene ili recimo zimi, kada biljke zimi miruju i one tada ne mogu da rade fitoremedijaciju”,tvrdi Nataša Kovačević iz NVO Green home.

Investitor, međutim, tvrdi da su na sve mislili. Uvjerava da nema razloga za strah, jer će kaže, ugraditi najsavremeniju tehnologiju za prečišćavanje otpadnih voda, koja će moći da funkcioniše i zimi ali i u slučajevima poplava.

“Nadmorska visina sistema fitoremedijacije biće urađena sa bezbjednosnom marginom od 2 metra.Ta referenca uzeta je kao najveći nivo vode u posljednja dva vijeka. Kada je u pitanju zima, smanjena efikasnost biljaka posebno pogađa azot i fosfor. Kako bi to kompenzovali, povećaćemo fitomedijacijski sistem ljeti, kako bi dobili dobar nivo apsorbcije azota i fosfora tokom zime”,objašnjava Sonigo. 

To, kaže, garantuje i međunarodno iskustvo i   primjena ekoloških standarda  partnera na ovom projektu.

 Elaborat dobio zeleno svjetlo

Turistički kompleks gradiće italijanska građevinska kompanija Pizzarotti, dok će upravljanje biti povjereno hotelskoj grupa Oberoi iz Indije.

Zbog toga će, kaže, umjesto prvobitno planiranih 75 miliona, morati da uloži gotovo 160 miliona eura.

Biolozi,međutim upozoravaju da planirani sistem ne može da funkcioniše na području gdje je predvidjena izgradnja kompleksa, jer tamo nema dovoljno zemljišta na kojem bi bile biljke. Upravo zbog toga, taj sistem nema veću primjenu ni i u svijetu.

“Obilazio sam polalja za fitoremedijaciju u Grčkoj. Ta polja za  moraju da budu ogromna ,ona niti lijepo izgledaju, niti lijepo mirišu, niti rade svoj posao kako bi trebalo. Ja prognoziram da će za dvije godine, kada vide da to ne radi ili prve godine odmah sprovesti cijev u Skadarsko jezero”, kaže Mrdak.

To se ipak neće desiti, uvjeravaju iz ministarstva turizma i održivog razvoja. Ističu da je investitor sva pitanja o očuvanju Skadarskog jezera detaljno obrazložio u izvještaju i elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu turističkog naselja.

“Sama činjenica da je elaborat dobio zeleno svijetlo multidisciplinarne komisije, na bazi kojeg je Agencija za zaštitu životne sredine, kao izvršni organ zadužen za izdavanje saglasnosti, konačno dao saglasnost, dovoljna je garancija i građanima i cjelokupnoj javnosti i šire da je elaborat u potpunosti obuhvatio i tretman otpadnih voda,te sa tim u vezi nema bojazni od ekološkog rizika te vrste”,ocjenjuje Ivana Vojinović iz resornog ministarstva.

Uvjeravanja sa domaćih adresa nijesu ubijedila nvo sektor, pa su predstavnici 13 organizacija i građani podnijeli žalbu Sekretarijatima Bernske i Ramsardske konvencije,čiji će predstavnici sredinom juna doći u Crnu Goru.

"To nije kočnica pregovorima o poglavlju 27"

Skadarsko jezero pod budnim je okom i Evropske unije, pa će poglavlje 27, zaštita životne sredine, kako se prognozira, biti jedno od najtežih na putu ka članstvu.

"Apsolutno ovaj projekat ne može da bude nikakva kočnica otvaranja poglavlja 27.iz jednog jednostavnog razloga jer smo mi sva pitanja u kontekstu očekivanog otvaranja poglavlja 27.do nivoa mikroskopskih detalja u potpunosti razjasnili i ovo pitanje nikada nije bilo na dnevnom redu ključnih pitanja koji mogu na neki način da  ugroze otvranje bilo kod pregovaračkog poglavlja" kaže Ivana Vojinović iz Minitarstva turizma i održivog razvoja.

 Skadarsko jezero najveće je na Balkanu. Broji 48 vrsta riba od kojih su 15 rijetke vrste. Zahvaljujući očuvanom ekosistemu  važi i za pričiji raj, jer tamo bitiše  čak 280 vrsta ptica. Upravo zbog toga, više od 30 godina je nacionalni park, a od 1995. i Ramsarsko područje od međunarodnog značaja.  Sve su to razlozi da se, kako uvjeravaju naši sagovornici, održivim razvojem ne bavimo na štetu prirode.

BILJANA ROVČANIN, RTCG

Opširnije gledajte večeras u TV Magazinu od 20:05 na Prvom programu

Priča je urađena u okviru projekta “Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU !” koji sprovodi CGO sa RTCG i Portal UL-info.Projekat finansira Evropska unija.

]]>
Thu, 17 May 2018 07:31:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/203528/da-odrzivi-razvoj-ne-bude-na-stetu-prirode.html
Jesu li bazne stanice opasne po zdravlje? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/202068/jesu-li-bazne-stanice-opasne-po-zdravlje.html Podatak da svaki drugi stanovnik Crne Gore ima mobilni telefon, a domaćinstva sve više koriste internet usluge, nameće potrebu za većim brojem baznih stanica mobilnih operatora. U našoj zemlji sada ih ima oko 1.000, a operatori najavljuju da će ih biti i više. ]]>

Broj baznih stanica, ali i sve češća istraživanja koja se rade u svijetu, a koja ukazuju da njihovo zračenje ima negativan uticaj na zdravlje stanovnika, razlog je bio da provjerimo šta o njima misli stručna i laička javnost u Crnoj Gori i na šta upozoravaju.

Specijalista životne sredine, Milija Čabarkapa, kaže da bazne stanice kumulativno sigurno mogu dovesti do negativnih uticaja na zdravlje ljudi.

U skupštini Glavnog grada inicirano je da se bazne stanice ne tretiraju kao privremeni, već stalni objekti, kako bi se omogućilo lakse praćenje uticaja na životnu sredinu.

Iz mobilnih operatera tvrde da su njihove bazne stanice u skladu sa standardima, a da se poštuje zakon kažu i u Agenciji za elektronske kominikacije.

"Praksa i procedura je veoma stroga. Po Zakonu o elektronskim komunikacijama, prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za korišćenje radio frekvencija koje izdaje Agencija za elektronske komunikacije i poštanske djelatnost, operator je u obavezi da dostavi tehnički projekat, čiji je sastavni dio procjena na zdravlje ljudi i granica uticaja od elektromagnetnog zračenja", rekao je Boris Jevrić, pomoćnik direktora za radiokomunikacije.

Borko Bajić s INstituta za javno zdravlje kaže da bi pogrešno bilo reći da nema štetnog uticaja.

"Nemamo konsenzus naučne javnosti. Imamo različite dokaze, studije, koje ukazuju da moguće postoji neki efekat. Elektromagnetno zračenje je Svjetska zdravstvena organizacija, odnosno posebna grupa pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji koja se bavi istraživanjem tumora, stavila u moguće kancerogene", kazao je on.

Tanja Debeljević, RTCG

* Prilog je urađen u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovodi CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

 

]]>
Thu, 3 May 2018 07:50:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/202068/jesu-li-bazne-stanice-opasne-po-zdravlje.html
Čija su odgovornost pale optužnice? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201455/cija-su-odgovornost-pale-optuznice.html Da li zbog grešaka tužilaštva građani plaćaju milionske odštete onima koji su bili optuženi? Iako statistika pokazuje da tužilaštvo osuđujućom presudom riješi više od 90 odsto optuženja, sagovornici Javnog servisa, ukazuju na takozvane krupne slučajeve. ]]>

Hapšenja, pritvaranja i zapljena imovine osumnjičenih koji su na kraju oslobođeni krivične odgovornosti dolaze na naplatu. Odštetu plaćaju građani, dok se niko od nadležnih ne poziva na odgovornost.

Advokat Branislav Lutovac kaže da u praksi imamo slučajeva da ljudi kojima propadaju optužnice, u krupnim slučajevima, ne samo da ne snose odgovornost nego čak i napreduju u toj tužilačkoj hijerarhiji, što je paradoks.

“Ti jači slučajevi, koje je tužilaštvo pokrenulo i u jednom periodu koristilo kao pokazatelj da postoji volja za suzbijanjem najtežih oblika kriminaliteta završeni su po tužilaštvo neslavno. Završeni su na jedan način koji će, u krajnjem, imati i taj epilog, da svi mi građani plaćamo ogromne odštete licima koja su bila optužena”, kaže Veselin Radulović iz MANS-a.

Prije svega misli na slučajeve koji su vođeni protiv Kalića i Šarića u Crnoj Gori i koji su završeni na gotovo identičan način.

Kalićima za sad 33.500 eura

Jula 2016. Safet, Mersudin i Amina Kalić pravosnažno su oslobođeni optužbe da su prali novac stečen prodajom droge. Samo zbog vremena provedenog u pritvoru, brat rožajca Safeta Kalića, Mersudin, dobio je na ime odštete 19 i po hiljada eura, a Safetova supruga Amina 14 hiljada.

Odbrana neće stati na tome, tražiće pet puta veći novčani iznos za Mersudina i najmanje duplo veću odštetu za Aminu. Ni tu nije kraj tužbama.

“Podnesene su tužbe radi naknade štete zbog korišćenja tuđe stvari i po osnovu umanjenja izgubljene dobiti pravnih lica koje su u vlasništvu čiji su osnivači članovi porodice Kalić. Rasprave još uvijek nijesu zakazane.U svakom slučaju radiće se o visokim tužbenim zahtjevima”, kaže advokat porodice Kalić, Velibor Marković.

I u slučaju Duška Šarića i Jovice Lončara pala je optužba za pranje skoro 20 miliona eura. Vrhovni sud pravosnažno ih je oslobodio.

Kao i u vezi sa porodicom Kalić, i ovdje ostaje upitan samo novčani iznos koji će tražiti od države. Podsjećamo - još 13. marta 2013 Apelacioni sud je konstatovao da je Dušku Šariću optužnicom stavljeno na teret krivično djelo koje u vrijeme izvršenja kao takvo nije ni postojalo u zakonu.

“Povodom žalbe Specijalnog tužioca, sud je preinačio prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, na način što je optuženog Šarića oslobodio optužbe da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, jer ovo djelo u vrijeme izvršenja nije bilo zakonom određeno kao krivično”, saopšteno je iz Apelacionig suda.

Ovo krivično djelo uvedeno je u crnogorsko zakonodavstvo izmjenama Krivičnog zakonika iz 2010. godine.

“Ako je tužilastvo takav propust napravilo onda ne treba bolji pokazatelj za zaključak da je tužilaštvo ili nestručno ili da postoji neka vrsta nezakonitog uticaja na tužilaštvo, odnosno da te greške pravi namjerno”, poručuju iz MANS-a.

Stanković: Osuđujućom presudom riješeno više od 90 odsto optuženja

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković upućuje na podatke iz izvještaja o radu za 2017. godinu.

“To što se u javnosti konstantno govori o određenom broju postupaka u kojima su donijete oslobađajuće presude, ne treba da dovede u pitanje rezultate u višestruko većem broju predmeta o čemu se nažalost manje govori u javnosti. Po optuženjima državnih tužilaca osuđujućom presudom riješeno je više od 90 odsto optuženja, oslobađajućom oko 4 odsto, dok je odbijajućom manje od dva odsto optuženja”, kaže Stanković.

Iako većina tužilaca radi kvalitetno, tvrdi advokat Branislav Lutovac, postoji problem u velikim slučajevima.

”U nekim krupnim krivičnim predemetima kao što je Kalić, Šarić, CKB i kao što su ratni zločini, tu su optužnice padale kao kule od karata. Inicijatori tih optužnica nikakvu odgovornost nijesu snosili. Samo u jednom predmetu ratnih zločina u kojem sam ja postupao, isplaćena je naknada zbog neosnovanog pritvaranja optuženih u iznosu od milion i dvjesta hiljada eura”, navodi Lutovac.

Podsjetimo, osim slučajeva Šarić i porodice Kalić, za višemilionske iznose koje je država platila zbog “Kaluđerskog laza”, deportacije, CKB-a i drugih niko ne odgovara, osim građana - novčano.

 

Priča je rađena u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

Marko Terzić, TVCG

]]>
Fri, 27 Apr 2018 07:00:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201455/cija-su-odgovornost-pale-optuznice.html
Čije su naše šume? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201424/cije-su-nase-sume.html Iako je Crna Gora bogata šumom, način na koji se koncesije dodjeljuju, često privilegovanim, ugrožava opstanak brojnih pilana i manjih porodičnih fabrika na sjeveru Crne Gore. Slovenija je koristila isti model dodjele koncesija, koji se takođe pokazao neefikasnim. Potom su osnovali privredno drustvo u vlasništvu države, koristeći iskustva Austrije i Njemačke. ]]>

U Beranama ima 25 pilana sa oko 300 zaposlenih, a svega tri koncesionara dobijaju koncesije, tvrdi predsjednik Udruženja malih koncesionara Radomir Anđić. Oni su od 2007. do 2014. imali ugovore ali se i dalje, kako tvrdi, po njihovoj mjeri rade javni pozivi, uključujući i ovaj za 2018.

Povlašćeni koncesionari plaćaju državi za kubik oblovine od 13 do 17 eura, a količine koje nijesu mogli da prerade prodaju manjim koncesionarima ili izvoze u Albaniju po cijeni od 75 eura. Anđić kaže da je od 2014-2016, na Kosovo, izvezeno 300.000 kubika.

Zbog sumnji u zakonitost postuka dodjele koncesija i kršenja ugovora, Udruženje je tužilaštvu podnijelo prijavu protiv privilegovanih koncesionara koji su, kako kažu, duplo posjekli oblovine od ugovorene količine.

U Specijalnom državnom tužilaštvu, kazali su nam, da su formirali spise predmeta u vezi sa dodjelom koncesija na području opština Berane i Rožaje. U toku je sprovođenje izviđaja radi provjere postojanja eventualnih nezakonitosti prilikom dodjele koncesija za korišćenje šuma i prilikom realizacije samih ugovora.

Svi, koji su konkurisali, ove godine, za koncesije biće još jednom provjereni saopštio nam je Nusret Kalač iz Uprave za šume. Na to su se odlučili nakon prigovora koji su dobili od novog udruženja drvoprerađivača iz Berana. Oni su se žalili Upravi na broj zaposlenih kod koncesionara koji su kupili drvo.

 

 

Iz ministarstva su predlagali malim koncesionarma da se udruže i tako lakše dođu do koncesija. No, iako su formirali konzorcijum i ponudili veću cijenu za kubik, nijesu uspjeli da dođu do sirovine.

"Nerealno je tražiti bilanse iz prethodne godine ako firma nema sirovinu da pokrene proizvodnju", kažu u udruženju.

Iz DRI su zbog nedovoljno efikasne naplate prihoda od koncesija u Izvještaju koji je objavljen početkom godine predložili i izmjenu koncepta korišćenja šuma. I iz Ministarstva poljoprivrede najavljuju formiranje privrednog društvo u vlasnišvu države koje će gazdovati šumama.

U MANS-u tvrde da novi koncept koncesionog korišćenja šuma znači i novo zaduživanje države.

Slovenija je koristila isti model dodjele koncesija kao i Crna Gora, koji se takođe pokazao neefikasnim. Osnovali su privredno društvo u vlasništvu države, koristeći iskustva Austrije i Njemačke.

Marijan Pogoršek iz slovenačkog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kaže da je novi model opravdao očekivanja, prije svega sa ekonomskog aspekta. Država ima oko 20% kapaciteta za sječu, ostalo se realizuje putem postupka javnih nabavki. Ranije smo dobijali 11 eura za kubni metar, a u posljednje dvije godine, od kada država upravlja šumama taj iznos se kreće oko 25 eura. U Sloveniji imamo oko milion i dvjesta hiljada kubika predviđeno za sječu, znači oko 15 miliona više na godišnjem nivou za državni budžet. Profit za svaki kubni metar se povećao 2,5 puta. Nijesmo uvodili nove koncesije, već smo ih ukinuli, država neposredno upravlja šumama, sječom i prodajom drveta.

Opširnije gledajte večeras u TV Magazinu u 20:05 na Prvom program. A u jednoj od narednih emisija pogledajte priču o dugovanjima za koncesije na šume, kako je umanjivana naknada privilegovanim koncesionarima, i kako je Uprava za šume tek 2017 utvrdila bilanse o drvnoj masi i finansijskom zaduženju najvećeg koncesionara Vektre Jakić.

Priča je rađena u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

Kristina Pavićević, TVCG

]]>
Thu, 26 Apr 2018 10:16:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201424/cije-su-nase-sume.html
Replika 23.04.2018 http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201214/replika-23042018.html Emisija je realizovana u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode #CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija. ]]>

]]>
Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201214/replika-23042018.html
Hiljade pritužbi, samo 12 disciplinskih http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201018/hiljade-prituzbi-samo-12-disciplinskih-.html Nešto više od 2.000 pritužbi stranaka na rad sudija podneseno je u proteklih pet godina Sudskom savjetu (616) i Kancelariji za pritužbe pri Vrhovnom sudu Crne Gore (1.439), pokazuju podaci iz izvještaja o radu sudova. Po tim pritužbama nije pokrenut nijedan, od ukupno 12 disciplinskih postupaka protiv sudija. ]]>

“Disciplinski postupci u proteklih pet godina nijesu inicirani na osnovu pritužbi fizičkog ili pravnog lica, nego uglavnom na osnovu predloga za sprovođenje disciplinskih postupaka od strane predsjednika sudova”, saopšteno nam je iz Sudskog savjeta.

Od 12 disciplinskih postupaka, dva su okončana novčanom kaznom - sudijama su umanjene plate 20 odsto u trajanju od tri mjeseca, izrečene su četiri opomene, dok su ostali zahtjevi odbačeni.

U istom periodu, odlukom Sudskog savjeta je samo jedan sudija privremeno udaljen sa posla. Riječ je o Danilu Jegdiću, sudiji Osnovnog suda u Podgorici.

“Protiv njega je pokrenut krivični postupak zbog produženog krivičnog djela falsifikovanja službene isprave iz člana 414 stav 1 u vezi člana 49 Krivičnog zakonika Crne Gore, kao krivičnog djela koje bi ga činilo nedostojnim za vršenje sudijske funkcije”, saopšteno nam je iz Sudskog savjeta.

Po sili zakona, a ne kroz disciplinski postupak,  bez sudijske funkcije je krajem prošle godine ostao Goran Vrbica, sudija Osnovnog suda u Cetinju, jer je osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

Od 2011. godine do sada, nijedan sudija nije razriješen zbog grešaka ili nesavjesnog rada.

Napuste funkciju prije disciplinskog

Predsjednik Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava i advokat Velija Murić smatra da statistika o disciplinskoj odgovornosti sudija ne odražava pravo stanje u toj oblasti.

„Veliki je broj pritužbi na rad, žalbi, kašnjenja u izradi sudskih odluka, što bi moglo da bude predmet disciplinske odgovornosti. U praksi se dešava da se kaže sudiji da je pred vratima disciplinske odgovornosti, on podnese ostavku i tu se stvar završava. Mislim da ta praksa nije dobra, jer se stvari prećutno ponavljaju, a nema odgovornosti“, upozorava Murić.

To što uočava Murić, pokazuju i podaci iz izvještaja o radu sudova - najveći broj sudija (ukupno 35) razriješen je na lični zahtjev u proteklih pet godina.

Zoran Vujičić iz Građanske alijanse (GA) kaže da statistika koja se tiče disciplinske odgovornosti sudija nije pravo mjerilo stanja u toj oblasti.

“Pitanje odgovornosti je od suštinske važnosti za vladavinu prava, posebno za poglavlje 23. koje je ključno kada su pregovori sa EU u pitanju. Dosadašnji rezultati su limitirani i ono što je obilježilo predhodni period jeste da su sudije, ukoliko bi prekšili zakon, napuštali sudijsku funkciju, prije bilo koje odgovornosti”, kazao je Vujičić u izjavi za portal RTCG.

On kaže da istraživanja koja GA sprovodi od 2013. godine pokazuju da građani nemaju povjerenje u rad sudova u skoro 50 odsto slučajeva.

“Najviše brine što građani u velikoj mjeri smatraju da ono što može da utiče na rad sudija su korupcija i politički pritisci“, kazao je Vujičić.

Advokat MANS-a Veselin Radulović pisao je više pritužbi na rad sudija. Nijedna od njih nije okončana disciplinskim postupkom.

“Nameće se opravdan utisak da u sudstvu nije uspostavljen sistem odgovornosti zasnovan na činjenicama i objektivnim kriterijumima. Potenciranje pitanja nedostatka odgovornosti kod sudija nije u cilju obaveznog kažnjavanja radi prikazivanja statistike, već u cilju uspostavljanja sistema odgovornosti na objektivan način, koji će javnosti i sudijama poslati poruku da se kršenje zakona od strane sudije bez izuzetka neće tolerisati”, kazao je Radulović.

Sudski savjet: Držimo se zakona

Na statističke podatke i ocjene da nema adekvatne disciplinske odgovornosti sudija iz Sudskog savjeta reaguju stavom da se oni drže slova zakona.

“Zakon propisuje norme u vezi disciplinske odgovornosti i disciplinskih prekršaja. Takođe je jasno propisana procedura ko može podnijeti predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, tako da Savjet primjenjuje Zakon i određuje se u onom broju slučajeva koji su pokrenuti i sprovedeni”, saopšteno je iz Sudskog savjeta.

Iz Vrhovnog suda poručuju i da se iz godine u godinu smanjuje broj prestavki – pritužbi građana na rad sudija, pa ih je prošle godine bilo 276, a 2008. tri puta više - 921.

„Najveći dio predstavki - pritužbi nije osnovana, jer se stranke obraćaju Vrhovnom sudu zbog toga što su nezadovoljne načinom vođenja postupka, sadržinom procesnih rješenja, i sudskim odlukama koje su donijete. Samo utemeljene pritužbe mogu biti osnov za pokretanje disciplinskog postupka i to u slučaju ako su činjenice na koje stranka ukazuje, potkrepljuju dokazima“, poručuju iz Vrhovnog suda.

Dva inspektora kontrolišu sve sudove i tužilaštva

Greške u radu sudova mogu da utvrde i pravosudni inspektori, a na nedostatke u njihovom radu ukazala je i Evropska komisija (EK).

Iz Ministarstva pravde nam je saopšteno da trenutno rade samo dva pravosudna inspektora, dok je jedno mjesto upražnjeno, koje planiraju da popune tokom ove godine. Zakonom je propisano da oni vrše nadzor nad radom sudske i tužilačke uprave (arhive, pisarnice i dr.), a taj oblik nadzora ne podrazumijeva miješanje (kontrolisanje, uticaj na predmete) u rad sudija i tužilaca.

Pravosudni inspektori kontrolišu rad sudija, na osnovu godišnjeg plana, koji se objavljuje na sajtu Ministarstva pravde. Svaka kontrola je najavljena, a prošle godine je bilo i šest vanrednih nadzora u osnovnim i višim sudovima.

Tokom redovnih kontrola u protekle tri godine inspektori su utvrdili 14 nepravilnosti kod osnovnih, privrednih i viših sudova, tri nepravilnosti kod prekršajnih sudova i 20 kod odjeljenja za prekršaje.

“Nepravilnosti se uglavnom odnose na zaključivanje upisnika i pomoćnih knjiga, prenošenje i prevođenje starih predmeta u novu evidenciju, nedonošenje odluka o stavljanju predmeta u arhivu i nepotpuno vođenje upisnika”, saopšteno nam je iz Ministarstva pravde.

Brisel traži djelotvornije mehanizme

Na nedostatak rezultata u disciplinskoj odgovornosti sudija ukazao je i Brisel u novom Izvještaju o napretku EK.

Brisel traži da budu praćeni svi slučajevi u kojim ima osnova za disciplinsko djelovanje, a da mehanizmi za disciplinsko kažnjavanje budu djelotvorniji.

„Potrebno je dalje podizati svijest javnosti o postojećim mehanizmima za podnošenje pritužbi i treba uvesti mogućnost da se ospori odbijanje pritužbe pred Sudskim savjetom. Relevatne odluke savjeta treba da budu bolje motivisane, a sudska praksa tek treba da se razvije u ovoj oblasti“, navodi se u Izvještaju o napretku.

Maja LALIĆ BURZANOVIĆ 

Priča je rađena u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

 

]]>
Mon, 23 Apr 2018 07:20:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/201018/hiljade-prituzbi-samo-12-disciplinskih-.html
Sunce tuđeg neba, ljekare naše grije http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/200969/-sunce-tudjeg-neba-ljekare-nase-grije.html Crnogorske javne zdravstvene ustanove napustilo je blizu 100 ljekara u poslednje četiri godine, podaci su Sindikata doktora medicine. Ljekari koji su napustili Crnu Goru kažu za Portal RTCG da je to bila teška odluka, ali da bi se u domovinu još teže vratili. ]]>  

Iz Ministarstva zdravlja tvrde da odlazak ljekara u inostranstvo ili privatni sektor nije toliko dramatičan. Ipak, priznaju da Crna Gora mnogo zaostaje za evropskim prosjekom, odnosno da nam fali 130 ljekara na 100.000 stanovnika.

Različiti podaci o odlasku ljekara

Iz tog resora su nam kazali da je u posljednjih pet godina 17 ljekara napustilo Crnu Goru i novi posao našlo u inostranstvu.

„Od toga je deset ljekara svoju karijeru nastavilo u Srbiji, dvoje u Švajcarskoj, jedan u Sloveniji, a za pet ljekara nemamo podatak gdje su zasnovali radni odnos“, naveli su iz Ministarstva.

Direktorica Kliničkog centra Zorica Kovačević je kazala za Portal RTCG, da su tu zdravstvenu ustanovu napustila 34 ljekara od 2014, od kojih je osmoro otišlo u penziju.

„Najveći broj ljekara je zasnovao radni odnos u privatnim zdravstvenim ustanovama, a manji broj je napustio Crnu Goru“, kazala je Kovačević.

Dodala je da je raduje činjenica da je veliki broj zainteresovanih zdravstvenih radnika koji žele da se zaposle u Kliničkom centru, kao i onih koji su nas ranije napustili a sada žele da se vrate.

U Sindikatu doktora medicine raspolažu podatkom da je za posljednje četiri godine Crnu Goru napustilo blizu 100 ljekara. Oni očekuju dalji odliv u narednim godinama.

„Zbog velike neuređenosti sistema, nedostatka protokola, normativa, jasnih nacionalnih smjernica kao i jasne legislative, očekujemo da će se broj ljekara koji napuštaju Crnu Goru iz godine u godinu povećavati. Registraciji naročito izmiču mlade kolege sa tek svršenih studija koje sistem nigdje ne prepoznaje“, kazala nam je predsjednica Sindikata, Milena Popović-Samardžić.

Ona smatra da je odliv posljedica zanemarivanja crnogorskih ljekara godinama unazad.

„To će tek da postane gorući problem kad se dežurstva i redovan rad ne budu mogli organizovati zbog nedostatka specijalista. Plašimo se da će tada svo nezadovoljstvo naših pacijenata da se sruči na ovaj, ionako oslabljen sastav nosilaca zdravstvene usluge. Iz tog razloga smatramo vrlo opasnim svako pasivno posmatranje urušavanja javnog zdravstva, negativne kampanje koje se vodi protiv ljekara u medijima, učestali napadi na ljekare - verbalnih i fizički. Sve ovo slabi motivaciju crnogorskih ljekara da se bave svojim poslom. Potrebno je uraditi mnogo više na svim ovim poljima kako bismo došli do promjena“, kaže Popović-Samardžić.

Sigurnost na poslu, uređenost sistema u kojem se ne nosite sa paramedicinskim problemima, jasni protokoli i normativi rada, bolja zarada, socio-ekonomska sigurnost, mogućnost daljeg napredovanja u struci, uglavnom su razlozi koje Sindikatu saopštavaju ljekari koji napuštaju naše javne zdravstvene ustanove.

Kovačević, pak, smatra da se u javnosti u kontinuitetu preuveličano plasira tema o odlivu medicinskog kadra.

„Nije novost da pojedinci svih profila traže zaposlenje tamo gdje njima najviše odgovara, što je slučaj i s medicinskim kadrom, a motivi su različiti. Ako detaljnije analiziramo ovo pitanje shvatićemo da su uvijek pojedinci iz ličnih i drugih razloga zasnivali radni odnos u ustanovama i državama gdje im se ukaže prilika. Odlazak ljekara iz Kliničkog centra, odnosno Crne Gore, nije nešto što se samo sada dešava. Fluktuacije ljekara je bilo i biće je ubuduće“, kazala je direktorica Kliničkog centra.

Teško odlaze, još teže se vraćaju

Portal RTCG je razgovarao sa dvoje ljekara koji su napustili Crnu Goru, uz uslov zaštite njihovog identiteta. Njihovi razlozi i tajming odlaska iz domovine su različiti. Ljekar je zemlju napustio nakon rada u Hitnoj pomoći, njegova koleginica je odlučila da napusti Crnu Goru još tokom studija.

„To sam odlučila već pred kraj studija. U to vrijeme, moje kolege su poslije završenog fakulteta uglavnom dugo na birou čekale pripravnički i nisam htjela da se to i meni dogodi. Pored toga, sa tako niskim primanjima bilo bi nemoguće osnovati porodicu. Za mene je bilo poražavajuće da poslije tolikih godina studiranja i sa završenim fakultetom opet finansijski zavisim od roditelja“, rekla nam je ljekarka koja sada radi u jednoj skandinavskoj zemlji.

Ona kaže da se nije puno dvoumila, kao i da nikoga iz zdravstvenog sistema nije previše interesovalo da li će ostati ili otići iz Crne Gore.

Njen kolega , koji je radio u Crnoj Gori, navodi da se odlučio da napusti zemlju zbog želje za nečim novim. Ipak, dodaje da bi se teško vratio, iako je u vrijeme odlaska bio zadovoljan uslovima rada u domovini.

„Zemlja u kojoj sada radim gaji zaštitnički odnos prema ljekarima kao uglednim članovima društva i nosiocima zdravstvenog sistema. Mnogo se ulaže u atmosferu i međuljudske odnose na radnim mjestima, stroga hijerarhija ne postoji, znanje i struka se pitaju i cijene iznad svega. Stručni rad se zasniva na vodičima i preporukama, pretpostavke za to se podrazumijevaju. Kompromis ne postoji kada je liječenje u pitanju. Sistem zemlje u kojoj radim toliko je primamljiv da se i sam još uvijek iznenađujem određenim pozitivnim stranama i kvalitetima.

Mislim da se čovjek vrlo teško može vratiti u crnogorsko zdravstvo ako se, u međuvremenu, stigne navići na ovako nešto“.

Sličan stav kada je riječ o povratku u Crnu Goru ima i njegova koleginica.

„Bila bih srećna da iz Crne Gore nijesam ni morala da odem, jer otići i biti stranac je jako teško. Za život i rad u Crnoj Gori bila bih zainteresovana samo u slučaju kada bi matična država mogla da mi pruži sve što sam ostvarila u zemlji u kojoj sada boravim, ali dodatno još i perspektivu za dijete, normalnu penziju i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. U profesionalnom smislu bi to značilo dobre uslove za rad na savremenoj opremi, motivisan kolektiv i dobru platu. Previše sam uložila da bih se upustila u neku neizvijesnost, a imam i veliku odgovornost prema djetetu, odnosno porodici“.

Kako motivisati ljekare da ostanu?

U Kliničkom centru su svjesni nedostatka kadra u skoro svim organizacionim jedinicama. Deficit je najviše izražen na odjeljenjima koja su najopterećenija – kardiologija, endokrinologija, reumatologija, neurologija, kao i manjak specijalista i subspecijalista u Institutu za bolesti djece.

Zbog manjka kadra angažuju ljekare iz drugih ustanova iz zemalja regiona, što državu godišnje košta blizu pola miliona eura.

„Pacijenti tim angažovanjem ostvaruju benefite jer zdravstvenu uslugu imaju u svojoj državi dok je dobit za Crnu Goru edukacija domaćeg kadra kao i manji troškovi liječenja, troškovi puta za pacijente i njihove porodice“, poručuje direktorica Kliničkog centra.

Iz Sindikata doktora poručuju da Crna Gora ima ljekare koji su na nivou eksperata koje angažuje Klinički centar.

„Nemamo ih u svim oblastima. To je i zbog činjenice da smo mala zemlja, kao i zbog mogućnosti usavršavanja za koju su nam potrebni bolji uslovi rada. Taj kadar trebalo bi da izgradimo i motivišemo da ostane. Naš sistem ne prepoznaje i ne nagrađuje ljekare sa izvrsnim rezultatima. Potpuno isto se vrednuju ljekari sa velikim brojem pregleda, intervencija, kao i oni koji su angažovani na rutinskim poslovima“, kaže Popović-Samardžić.

EU: Potrebne dalje reforme u zaštiti potrošača i zdravlja

Iz Evropske unije navode da je Crna Gora djelimično uskladila svoj sistem u Poglavlju 28 koje se odnosi na zaštitu zdravlja i prava potrošača.

„U ovoj oblasti je napravljen napredak. Međutim, potrebno je dalje usklađivanje zakonodastva kako bi se dostigli evropski standardi u obje oblasti – i zaštiti potrošača i zdravlja“, kazala je za Portal RTCG, portparolka evropskog komesara za tu oblast, Anka Paduraru.

Iz Ministarstva zdravlja priznaju da Crna Gora ne može dostiće evropski standard po broju ljekara na 100.000 stanovnika.

„Planom razvoja ljudskih resursa u zdravstvu do 2022. predviđeno je da se sa sadašnjih 220 ljekara na 100.000 stanovnka dosegne nivo od 260 ljekara. Evropski prosjek je 350 ljekara na 100.000 stanovnika . Nesporno, postoji manjak ljekara i trudićemo se da to poboljšamo, s tim što će najveći broj nedostajućeg kadra biti uključeni u primarnu zdravstvenu zaštitu“, kazali su iz tog resora.

Planiraju i da u narednom periodu godišnje raspišu oko 100 specijalizacija, od kojih bi 20 išlo na Klinički centar.

Iz EU navode da su zdravsteni sistemi, kada je riječ o broju medicinskog kadra, različito organizovani u zemljama članicama.

„Ne postoji jasan standard. Ipak, mali broj ljekara i medicinskih sestara predstavljaju ozbiljan izazov za obezbjeđenje adekvatne zaštite. Takođe, kvalitetno pružanje zdravstvene usluge ne zavisi apsolutno od broja zaposlenih u sistemu“, precizirala je Paduraru.

Iako je stari dobri Šantić prije skoro vijek i po napisao da „Sunce tuđeg neba, neće vas grijati kao što ovo grije“, naši ljekari se rukovode nekom drugom sintagmom.

Ponekad odeš da bi razmislio, a ponekad odeš jer si razmislio.

Borislav VIŠNJIĆ

Priča je rađena u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

]]>
Sun, 22 Apr 2018 07:25:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/200969/-sunce-tudjeg-neba-ljekare-nase-grije.html
Utiče li zagađenje na pljevaljski sir? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/200702/utice-li-zagadjenje-na-pljevaljski-sir.html Nadaleko čuveni pljevaljski sir, koji se generacijama priprema po tradicionalnoj recepturi, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, proizvodi se u najzagađenijoj opštini u Crnoj Gori. Taj sir će uskoro postati nacionalni brend zaštićenog geografskog porijekla, a ipak, niko nije ispitivao kvalitet vode, vazduha i zemljišta tog područja i njihov uticaj na proizvod. ]]>

Prema zvaničnim mjerenjima Agencije za zaštitu životne sredine, vise od 200 dana godišnje u Pljevljima je povišena koncentracija štetnih materija u vazduhu, opasnih po zdravlje ljudi. Prema podacima Termoelektrane i Rudnika uglja, samo ta dva preduzeća, godišnje sagore više od 1.5 miliona tona uglja i najveći su zagađivači.

Za brendiranje pljevaljskog sira, prema našim saznanjima, niko nije naložio ispitivanje kvaliteta vode, vazduha i zemljišta gdje se proizvodi, pa se postavlja pitanje koliko je on bezbjedan za upotrebu?

Vladimir Čolović, sekretar Udruženja proizvođača pljevaljskog sira, ističe da je specifičnost njihovog sira upravo u geografskom položaju sela gdje se proizvodi. Kako bi potvrdili kvalitet, mlijeko i sir redovno šalju na analize, jer kaže, nikome nije u interesu da proizvodi nebezbjednu hranu.

Građani Pljevalja koje smo zatekli na ulicama kupuju pljevaljski sir, iako misle da zagađenje iz vazduha može da utiče na njegov kvalitet. Oni su kazali da kako žive u najzagađenijem gradu,  morali bi se odreći i vode i vazduha, a ne samo sira.

"Pljevljaci nikako ne mogu znati da li je sir koji kupuju bezbjedan. Ne znaju gdje je proizveden kakva je voda kojom se poji stoka, da li je  zemljište kontaminirano. Potrebno je uraditi analize i postovati zakona da bi sir dobio sertifikat, navodi građanski aktivista Kemal Pajević.

Proizvođači kažu da je sir dobro kontrolisan i potpuno bezbjedan, što dokazuje i sertifikat Ministarstva poljoprivrede.

"Proizvođači su se okupili i predali recepturu za brendiranje. Taj standard je prihvaćen. Sljedeća faza je pojedinačna kontrola svih prijavljenih kandidata. U specifikaciji je propisan cijeli proces kontrolisanja, a proizvođači se nalaze daleko od zagađenja, pa nema bojazni od loših uticaja na sir. Ispitivanja vode i zemlje nijesu predati aneksi na specifikaciju jer proizvodjači nijesu u zonama zagađenja, pa nije ni bilo potrebe", kaže Merisa Čekić  iz  Ministarstva poljoprivrede.

Kako bismo otkrili da li zagađen vazduh može da naruši kvalitet Pljevaljskog sira, kontaktirali smo sve relevantne institucije. Saznali smo da se preklapaju nadležnosti CETI-ja, Bio-tehničkog fakulteta,  Instituta za javno zdravlje i Agencije za zastitu životne sredine , ali nijesmo dobili konkretne odgovore na postavljeno pitanje.

Profesorica na bio-tehničkom fakultetu dr Ana Topalović u telefonskom razgovoru nam je kazala da se u njihovoj ustanovi ispituje samo kvalitet plodnosti zemljišta, ali da je neupitno da zagađenje na neki način sigurno utice na Pljevaljski sir. Ona je navela da to zavisi od niza faktora - od procesa proizvodnje, ishrane životinja i same koncentracije zagađenosti.  

Za mjesec će se pljevaljski sir naći na policama trgovinskih lanaca kao zaštićeni nacionalni brend. Iako nije ispitano da li i kako zagađenje utiče na taj proizvod i na zdravlje ljudi, za njegov kvalitet garantuju Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za bezbijednost hrane, Institut za javno zdravlje i Biotehnički fakultet gdje se kontroliše samo mikrobioloska ispravnost finalnog proizvoda.

 

Milica Sekulić, TVCG

 Priča je rađena u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.

 

]]>
Thu, 19 Apr 2018 08:26:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/200702/utice-li-zagadjenje-na-pljevaljski-sir.html
Okvir 08.04.2018 http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/199683/okvir-08042018.html Emisija je realizovana u okviru projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU" koji sprovode #CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija. ]]>

]]>
Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/199683/okvir-08042018.html
Ko krade struju? http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/199332/ko-krade-struju.html Krađa struje surova je realnost sa kojom se crnogorski operater ditributivnog sistema godinama bori. No, da li su svi osumnjičeni za krađu, zaista kradljivci struje? CEDIS kao monopolist, pozivajući se na Zakon o energetici, u tu borbu sa potencijalnim kradljivcima struje ulazi praktično ne ostavljajući ni promil šanse potrošaču da dokaže nevinost, kršeći pritom nekoliko zakona, pa čak i jedan od osnovnih principa demokratije, da niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. ]]>

Nikšićanin Dragan Domazetović donedavno je bio redovni platiša struje,  a onda mu je pametno brojilo, kako tvrdi, krajem prošle godine zagorčalo život i pretvorilo ga u lopova. To da je lopov ,nije ni stigao da utvrdi nadležni sud, u zakonski propisanom sudskom procesu. Utvrdili su to radnici CEDIS-a  u rutinskom pregledu brojila i to nakon što ih je Domazetović pozvao da prijavi kvar zbog  učestalih prekida u napajanju.

“Zapisnik, koji mi nije uručen, a koji sam ja iz arhive CEDIS-a dobio, koji sam pročitao, pokazuje da su oni navodno sa tim uređajem Zera otkrili da zapravo njihov sat, brojilo, a koji je vezan za moju kuću, pokazuje da sam lopov.” kaže Domazetović.

Glavni repubublički inspektor za elektroenergetiku, Blagota Novosel, u tome vidi puno propusta, definisanih , slučajno ili ne, baš Zakonom o energetici.

“Praktično imamo jedan postupak koj i se vodi bez prisustva stranke i na bazi utvrđenog stanja koje je jednostrano. “

Zakon o energetici obavezuje CEDIS da, ukoliko utvrdi krađu, bez prethodnog upozorenja, obustavi isporuku električne energije korisniku. Dakle, ukoliko nadležne ekipe utvrde nepravilnosti na mjernom mjestu koje nedvosmisleno upućuju na krađu električne energije slijedi isključenje korisnika sa mreže.

“To su oni govorili, da ako ne uplatimo, struja će nam biti isključena do daljenjeg. “ potvrđuje Dragan Domazetović.

Za zaštitnike potrošača i pravnike  ovakvo tretiranje potrošača čist je akt pravnog nasilja, bez obzira na to da li se radi o nesavjesnom ili poštenom građaninu. 

“Ostaće bez struje,  jer CEDIS koristi mogućnost da isključi nekog sa distributivne mreže kad posumnja, odnosno kad pretpostavi, što nije dovoljno, ali eto, tako se radi.” kaže advokatica Slobodanka Miletić

Nakon 38 godina iskusktva, Novosel tvrdi da sadašnji propisi izjednačavaju stvarne kradljivce i poštene potrošače, zbog čega je neophodna njihova promjena.

“Na taj način bi evidentno izbjegli da ljudi koji su nevini, ne dođu u poziciju da od dva elektirčara budu proglašavanim lopovima. To je suština priče. “

Podatak koji smo dobili iz CEDIS-a pokazuje da je ta firma, za godinu i po od pravnog razdvajanja sa Elektiropivredom, u Nikšiću sklopila 178 sporazuma, ali prema podacima koje smo dobili iz Osnovnog državnog tužilaštava podnijeto je  samo 37 krivičnih prijava za krađu struje. Krivični zakon obavezuje da procesuriaju svaki slučaj za koji sumnaju  da postoji krađa, što bi značilo da moraju imati krivičnih prijava koliko i sporazuma.

Darko Bulatović

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. 

]]>
Thu, 5 Apr 2018 13:07:00 +0100 Činjenice su važne! http://www.rtcg.me/vijesti/cinjenice_su_vazne/199332/ko-krade-struju.html