BERANAC U DIJASPORI

Dom u Australiji, srce u Crnoj Gori

Bježeći od teškog života na selu, Beranac Tomislav Saičić je prije 40 godina stigao u Australiju. U daleku zemlju nije ponio ništa osim znanja iz oblasti građevinskog i mašinskog crtanja i dobru volju, a sada u Pertu ima veliku porodicu i živi ugodnim životom. Proglašavan je i najboljim radnikom Zapadne Australije.

„Kada sam se nakon srednje škole koju sam završio u Beogradu i vojske koju sam služio u Sloveniji, vratio u moju rodnu Vinicku, shvatio sam da ne želim da budem seoski domaćin. Moje ambicije su bile veće. Pošto me otac nije pustio da odem kod brata u Francusku, jer je želio da naslijedim sve što je godinama stvarao, morao sam da uzmem babinu ušteđevinu i pobjegnem vozom u Pariz“, prisjeća se sa nostalgijom Tomislav.

U Parizu je 11 mjeseci radio u birou za crtanje i učio francuski jezik. Živio je kod brata Vojislava.

„U Parizu je bilo lijepo. Međutim, tamo nisam mogao da steknem ništa, već samo da zarađujem za preživljavanje od prvog do prvog. Zato sam odlučio da bolji život potražim u Australiji, gdje su mi već živjeli dva brata i sestra. Obratio sam se ambasadi te zemlje i oni su mi platili putne troškove, a za uzvrat je trebalo da ostanem tamo i radim najmanje dvije godine.“

Treći dan po dolasku u Pert, Tomislav je počeo da radi kao građevinski radnik. Pomagao mu je brat, koji je već živio i radio u Australiji. Četrnaest mjeseci danju je radio, a noću je pohađao razne kurseve, nakon čega je počeo da radi u struci. Neprestano usavršavanje svih tih godina dovelo ga je do mjesta koordinatora nadgradnje instalacija u luci, u jednoj uspješnoj građevinskoj firmi.

Ovaj šesdesetšestogodišnjak kaže da je u Australiji stekao najveće blago, ženu Radojku sa kojom je dobio troje djece od kojih danas ima devetoro unučadi.

 „Zarađivao sam toliko da mogu da priuštim djeci dosta skupe privatne škole i fakultete. Najbolja investicicija su mi upravo njih troje koji sada bolje zarađuju od mene. Milan koji je završio geofiziku, radi u najvećoj svjetskoj kompaniji za istraživanje i proizvodnju nafte. On je menadžer za Australiju i Novi Zeland. Petar je mašinski inženjer. Radi kao konsultant za postavljanje platformi za istaživanje nafte i gasa u najvećoj firmi u Australiji. Magdalena je završila biznis marketing i odnose s javnošću, i trenutno radi kao računovođa u firmi njenog muža.“

Vaspitanju djece posvetila se Tomislavova žena Radojka, koja je, prema njegovim riječima, najzaslužnija zato što su postali dobri i vrijedni ljudi.

„Mogao sam da zaradim toliko da ona ne mora da radi i da može da ostane sa djecom kući. Naša formula dobrog vaspitanja je bila da roditelji moraju da budu uz djecu, a da djeca moraju da imaju što više aktivnosti i hobija, kako bi manje vremena provodili na ulici.“

Sinove i kćerku Tomislav je učio da ne zaborave svoje korijene. Dolazili su u Crnu Goru kad god su imali priliku.

Za četrdeset godina u Crnoj Gori su se, prema njegovim riječima, najviše promijenili ljudi. Kaže da su nekada poštenje i moral bili na višem nivou, da su ljudi bili gostoprimniji. Smatra da je za tu negativnu promjenu kriva ekonomska i socijalna situacija. 

Ipak, Tomislav priznaje da mu sve više nedostaje Crna Gora. Kada bi željela njegova Radojka i kada bi zdravstvena njega bila bolja, sjutra bi se, kako kaže, vratio da provede starost našoj zemlji.

„Lijep je Pert, tamo je dom, a srce je ovdje“, kaže Tomislav.

Maša Mališić