Al Jazeera Balkans

DRUGI PIŠU

Crnogorske običaje čuvaju u Istri

Više od 350 godina čuvanja tradicije, običaja i vjere daleko od domovine, uspjeh je Crnogoraca u Peroju, selu kraj Pule u kojem živi jedina takva starinska crnogorska zajednica u Hrvatskoj.

„Sve su to stare kuće, mada su sad ožbukane. Ove su sve kuće od kamena napravljene“, priča za Al Džaziru Mihajlo Skoko, čiji su preci tu sagradili dom.

Davno, još 1657. godine, Mlečani su dopustili Crnogorcima, jer su se uz njih borili protiv Turaka, da se iz Crmnice nasele u Peroju.

Ukupno je 15-ak porodica krenulo tada prema Istri, a danas u Peroju, zvanično, živi stotinjak Crnogoraca.

„Deklarisali smo se kao Crnogorci. I moji su se tako deklarisali, pa mi samo nastavljamo kao što je i prije bilo“, dodaje Mihajlo Skoko.

Perojska povelja

Crnogorci u Peroju nastavljaju kao prije da čuvaju svoju tradiciju i pismo i ponosni su na to.

I danas žive s pravima i obavezama kao što je to prije više od 350 godina zapisano u Perojskoj povelji, ali i ne zaboravljaju ni one koji su, vjeruju, unaprijedili mjesto.

Izdvajaju, ipak, Crkvu Svetog Spiridona iz 18. stoljeća, jer kažu da su tako očuvali vjeru.

Priča o Crnogorskoj ili Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne zamara ih, a odani su ovoj drugoj iz jednostavnog razloga.

„Naši pradjedovi su nam pustili ovu crkvu i ne želimo mijenjati ime“, navodi Skoko, no želi da učini drugu stvar – poveća svoju kolekciju izdanja Njegoševog "Gorskog vijenca".

Sada ima 115 primjeraka tog djela, prevođenog na nekoliko svjetskih jezika.

„Jedan je meni bitan kada ga pročitam, kada je lijepo pisan, sa dobrim komentarima i to mi je najveće zadovoljstvo“, napominje.

Njegoševe knjige

Zadovoljan je što su prostoriju u Društvu perojskih Crnogoraca, kojeg pomažu lokalne, ali i vlasti iz Zagreba i Podgorice, i stihovima iz Njegoševog djela lijepim pisanjem rukom ukrasili mladi.

„Djeca su u sedam dana savladala fontove kaligrafije na ćirilici“, ukazuje Nikola Skoko.

Djeca, ali i stariji u okviru Društva perojskih Crnogoraca, pokušavaju da savladaju splet crnogorskih kola i uspješno im ide.

„Crnogorski, ali i istarski plesovi su na repertoaru folklorne sekcije, u kojoj mogu nastupati svi mještani Peroja koji to žele“. To su, osim Crnogoraca, poželjeli Hrvati ili Bošnjaci, koji sad zajedno oduševljavaju publiku kada god imaju priliku.

„Kad dođemo u Crnu Goru, shvatimo da tamo ne plešu neka kola koja mi plešemo. To nam puno znači, a i moji unuci to već znaju“, hvali se Dragan Vučerić.

Znaju i za običaje i tradiciju svojih predaka u mjestu koje ne može izbjeći nešto zajedničko za Jadran – prodaju starih kuća i nekretnina u koje dolaze novi stanovnici iz raznih evropskih zemalja.