[ Portal Analitika ]

MSS

Odgovor na žalbu advokata Branka Čolovića

Pored ove novinar ovog teksta obrađuje i teme odnosa bivših vlasnika, kao i temu privatizacije hotela Avala. Advokat Čolović se prethodno žalio ombudsmanu Monitora.

Ombudsman je od ukupno 12 stavki žalbe na ovaj tekst jednu u potpunosti prihvatio, a jednu polovično. Nezadovoljan ovakvom odlukom ombudsmana advokat Čolović je poslao žalbu Medijskom savjetu za samoregulaciju. Čolović je u žalbi naveo ukupno dvanaest kršenja Kodeksa novinara i detaljno ih obrazložio. Zbog dužine i sveobuhvatnosti ove žalbe Komisija za žalbe Medijskog savjeta za samoregulaciju je riješila da svaku stavku žalbe pojedinačno razmatra. Po Čoloviću su u tekstu prekršena sljedeća načela Kodeksa novinara:

“Već sam nadnaslov članka – „Jovanić i Bećirović tjeraju ruske investitore“ je senzacionalistički, neistinit i bez ikakve realne osnove. Načelo poštovanja istine i upornog traganja za istinom iz tačke 1 Kodeksa novinara Crne Gore, kao i smjernica 1.2 (b) za primjenu tog načela, zabranjuju ovakvo postupanje. „Monitor“ naslovom članka sugeriše čitaocima ne samo da g. Bećirović „tjera ruske investitore“, već i da to čini u sprezi sa Privrednim sudom i „familijom“. U pitanju je potpuno izmišljena konstrukcija, koja čini senzacionalističkim ne samo naslov, nego i kompletan tekst članka. Da bi se neko ovako teško optužio, nije dovoljno samo mišljenje novinara, već je potrebno da optužba ima osnova u realnim činjenicama, shodno načelima 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore, što ovde nije slučaj.”

“Drugu povredu Kodeksa novinara sadrži podnaslov spornog članka – „Iza uigrane akcije Privrednog suda i sistema protiv kompanije Beppler and Jacobson koja više nije u rukama familje već Rusa, ne može stajati Ćoćo Bećirović, već neko moćniji. Isti onaj koji je Bećiroviću širom otvorio vrata biznisa, i koji smatra da mu je ugrožen interes u Avali i Bjanki“. Crnogorski mediji su više puta izvještavali o tome da je Zoran Bećirović 2012. godine pokrenuo spor u Visokom sudu u Londonu protiv svog bivšeg poslovnog partnera Igora Lazurenka, radi zaštite svojih akcionarskih i upravljačkih prava u kompaniji. Ova informacija nikada nije demantovana, kao što nije demantovana ni više puta objavljivana informacija da je g. Zoran Bećirović dobio navedenu parnicu, te da su tuženi obavezani da njegovoj firmi Caldero Trading Ltd isplate njen udio u kompaniji. Prema tome, udio mog klijenta u „Beppler & Jacobsonu“ Ltd i struktura vlasništva te firme su utvrđeni pravosnažnom odlukom Visokog suda pravde Engleske u Londonu, a navodi „Monitora“ o tome da je kompanija bila u vlasništvu nekakve „familije“ ili bilo koga drugog u potpunosti su neistiniti. Uostalom, kako je već rečeno, činjenica da je g. Bećirović, preko kompanije „Caldero Trading Limited“, bio suvlasnik „Beppler & Jacobsona“ Ltd, a da je drugi suvlasnik g. Igor Lazurenko, preko svojih kompanija, utvrđena je pravosnažnom presudom Visokog suda pravde Engleske u Londonu, tako da su svi navodi „Monitora“ koji suvlasništvo mog klijenta u „Beppler & Jacobsonu“ Ltd dovode u vezu sa trećim licima neistiniti i maliciozni. Samim tim je jasno i da su potpuno neistiniti navodi iz citiranog nadnaslova, naslova i podnaslova spornog članka kojima se moj klijent dovodi u vezu sa izmišljenom teorijom korupcije i zavjere protiv „ruskih investitora“. Da bi pojasnio koliko je nerealna priča o zavjeri protiv „ruskog investitora“, želio bih da napomenem da sam 09.07.2014. godine, u vezi presude londonskog suda, dao saopštenje za javnost, u kome je, između ostalog, pisalo: “Sud je donio svoju odluku tako što je povjerovao svjedočenju vlasnika „Caldera“ g. Zorana Bećirovića, a nije povjerovao svjedočenju g. Igora Lazurenka, koje je sudija opisao kao iznošenje tvrdnji „prožetih nepoštenjem“ i kao davanje „predumišljeno neistinitog“ iskaza pod zakletvom“. Ovo saopštenje za javnost nikada niko nije demantovao, iako je objavljeno od strane više crnogorskih medija, što je novinaru „Monitora“ takođe moralo biti poznato. Novinar „Monitora“ može da izrazi svoje mišljenje da kapital nekoga drugog stoji iza mog klijenta i ne mora da otkriva svoje (navodne) izvore informacija, koliko god oni bili ozbiljni ili neozbiljni, ali je u svakom slučaju dužan da istovremeno objavi da je moj klijent dosadašnje špekulacije te vrste odlučno demantovao. Zbog toga je citiranim navodima iz spornog članka „Monitor“ povrijedio načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore.

U četvrtom pasusu na prvoj strani spornog članka se poteškoće koje navodno ima kompanija „Beppler & Jacobson“ dovode u vezu sa izlaskom mog klijenta iz kompanije. Nemamo namjeru da komentarišemo lični stav novinara da je g. Bećirović „tajkun“, iako ga smatramo pogrešnim. Međutim, tvrdnja da „Beppler & Jacobson“ počeo da nailazi na opstrukcije i da ima probleme sa sudskim sporovima otkad je moj vlastodavac izašao iz vlasničke strukture kompanije jednostavno je neargumentovana i neistinita. „Beppler & Jacobson“ je prije odlaska g. Bećirovića iz kompanije i dobijao i gubio brojne sudske sporove, isto kao što je moj klijent, nakon spora sa svojim bivšim partnerom g. Lazurenkom, i gubio i dobijao sudske sporove u Crnoj Gori upravo protiv „Beppler & Jacobsona“. U Crnoj Gori, kao i u drugim modernim državama, sud sudi po zakonu, a sudske odluke su predmet preispitivanja od strane višestepenih sudova u okviru pravnog sistema propisanog Ustavom i zakonom. U konkretnom slučaju, moj klijent uopšte nije stranka u sporovima između „Beppler & Jacobsona i kazina. To što „Monitor“ spornim člankom na određeni način vrši pritisak na pravosudne organe koji vode tekuće sudske postupke ne bi se direktno ticalo g. Bećirovića, da „Monitor“ to ne čini  izmišljanjem afera kojima se ugrožava njegova lična i poslovna reputacija. Smatram da je „Monitor“ i na ovaj način povrijedio načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore.”

“Netačno je da je „sud u Londonu utvrdio“ da je g. Bećirović dobio dodatnih pet posto plus jednu akciju nakon što je sprovedena privatizacija hotela „Avala“.  Kako je to priznala i novinarka „Monitora“ u svom izjašnjenju na našu žalbu Ombudsmanu „Monitora“, radi se o dijelovima iskaza koji je na sudu u Londonu dao g. Lazurenko, a za koji je taj sud ocijenio da je „prožet nepoštenjem“ i „predumišljeno neistinit“. Sud u Londonu je utvrdio da moj klijent ima pravo na pun udio u kapitalu kompanije srazmjerno svom paketu akcija, uključujući i sredstva koja su uložena u kompaniju kao kapital, a ne kao zajam, što je pokušavala da dokaže druga strana. Ponavljajući te neistine, i „Monitor“ je izvršio povredu načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore.”

“Neistina je da je „Avala“, kako se u spornom članku dalje navodi, „pripala „Beppleru“  nakon presude Vrhovnog suda Crne Gore“. Vrhovni sud Crne Gore je početkom 2003. godine poništio odluku Savjeta za privatizaciju o proglašenju Tendera za prodaju „Avale“ neuspješnim i vratio predmet Savjetu za privatizaciju radi daljeg postupanja. Nakon toga, „Beppler & Jacobson“ Ltd je sa Savjetom za privatizaciju i Tenderskom komisijom vodio iscrpljujuće osmomjesečne pregovore o činidbenoj garanciji i drugim bitnim elementima eventualnog kupoprodjanog ugovora, koji nijesu imali nikakve veze sa Vrhovnim sudom Crne Gore. Tek nakon što je postignuta saglasnost o pokrivanju čitave investicije stopostotnom bankarskom garancijom, Savjet za privatizaciju je 20. novembra 2003. godine donio odluku kojom se zadužuje Tenderska komisija da pozove kompaniju „Beppler & Jacobson na zaključenje ugovora sa HTP „Budvanskom rivijerom“ i da koordinira aktivnosti radi sticanja uslova za zaključenje kupoprodajnog ugovora između prodavca i kupca. U toj odluci je navedeno i da je ista donijeta nakon što je „Beppler & Jacobson“ dostavio dokaz da će UBS Banka iz Švajcarske izdati činidbenu garanciju za kompletan iznos investicije. Postojanje ove Odluke je bilo poznato novinarki „Monitora“, što je ona potvrdila u odgovoru na žalbu. U nastavku pregovora, postignuti su dogovori o zadovoljavajućem socijalnom programu, o uslovima eventualnog raskida ugovora, o naknadi ulaganja SHTP „Budvanske rivijere“ i drugim važnim aspektima privatizacije, pa je do zaključenja kupoprodajnog ugovora došlo tek 16.01.2004. godine. I za ovaj događaj je novinar „Monitora“ morao znati, jer je potpisivanje ugovora u januaru 2004. godine objavljeno u gotovo svim crnogorskim medijima. Navedene činjenice su sadržane i u javno objavljenoj odluci MSS po žalbi izjavljenoj povodom članka objavljenog u „Vijestima“ od 10.07.2014. godine. Umjesto da objavi sve relevantne informacije, „Monitor“ je izabrao da ponavlja ranije izrečene neistine, odnosno da sugeriše čitaocima da je Vrhovni sud Crne Gore praktično dodijelio hotel „Avalu“ kompaniji „Beppler & Jacobson“, čime je izvršio povredu načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore.   

Nije nam poznato ko su izvori „Monitora“ koji su tvrdili da je moj klijent „samo front za kapital porodice Đukanović, te da su mu upravo veze sa premijerom otvarale sva vrata u biznisu“. Ono što je sigurno, to je da se radi o očiglednim lažima, jer je moj vlastodavac više puta bio u situaciji da svoja prava mora da ostvaruje u sudskim postupcima, što je javnosti vrlo dobro poznato, a ni u tim postupcima nije uvijek uspjevao. Konačno, on nije uspio da zaštiti svoja prava u kompaniji Beppler & Jacobson u Crnoj Gori, već je uvođenjem trećeg direktora u avgustu 2011. godine praktično isključen iz upravljanja kompanijom, protivno ugovoru između osnivača kompanije. Zbog toga je morao da vodi skup i zahtjevan sudski postupak u Londonu, u kome je konačno i dokazao da je on, a ne neko drugi, bio suvlasnik „Beppler & Jacobsona“ Ltd sa g. Lazurenkom. Da su mom klijentu nekakve veze „otvarale sva vrata u biznisu“, kako tvrdi „Monitor“, do suđenja u Londonu svakako ne bi ni došlo. Ponavljanjem izmišljenih teorija o trećim licima čiji je g. Bećirović „front“, „Monitor“ je izvršio povredu načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore. 

Navodi spornog članka u vezi gospođe Ane Đukanović, sestre Premijera Crne Gore g. Mila Đukanovića, predstavljaju čist senzacionalizam i povredu načela iz tačke 1 Kodeksa novinara Crne Gore. Ona nije „postala pravna zastupnica“ kompanije „Beppler & Jacobson“ ni malo slučajno, već zato što je postala advokat. Po zakonima koji važe u Crnoj Gori dozvoljeno je da sudija prestane sa obavljanjem svoje funkcije i da pređe u advokate. Onog momenta kada se upiše u advokatsku komoru, advokat je slobodan da profesionalno zastupa bilo koju stranku, pa i onu koja se pojavljivala u drugim predmetima koje je advokat imao pred sobom dok je bio sudija. Ova pravila važe za sve advokate, pa i za sestru Premijera. Prema tome, u angažovanju advokata Ane Kolarević, koja je u određenom periodu nakon osnivanja domaće kompanije i kupovine hotela preduzimala određena pravna zastupanja kompanije „Beppler & Jacobson“, nema ničeg nezakonitog. „Monitor“, dakle, činjenicu koja je inače zakonita prikazuje kao nešto nemoralno, povezano sa korupcijom i u suštini nezakonnito, čime krši načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore.

Neistinit je navod iz spornog članka da je „Kazino počeo da posluje u okviru hotela u vrijeme kada je njime gazdovao Bećirović“. Uvidom u podatke upisane u Centralni registar privrednih subjekata Crne Gore novinar „Monitora“ mogao je da se uvjeri da je u vrijeme početka rada Kazina, u junu 2011. godine, Zoran Bećirović bio jedan od dva direktora kompanije „Beppler & Jacobson Montenegro“, te da je upravljanje kompanijom bilo kolektivno, a ne pojedinačno. To znači da g. Bećirović nije gazdovao hotelom, jer ni jedan obavezujući dokument nije mogao potpisati samostalno, već samo kolektivno, uz potpis tadašnjeg finansijskog direktora kompanije, ruskog državljanina Mikhaila Peskova. Propustivši da provjeri ove podatke prije nego što je plasirao netačnu informaciju da je u vrijeme početka rada Kazina Bećirović „gazdovao“ hotelom, „Monitor“ je povrijedio načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara Crne Gore. Posebno napominjemo da je mogućnost kolektivnog rukovođenja kompanijom upravo i predviđena Zakonom o privrednim društvima da bi osnivač kompanije mogao da spriječi da bilo koji od registrovanih direktora ili zastupnika „gazduje“ kompanijom.

Netačno je da je nakon izlaska mog klijenta iz kompanije „Beppler & Jacobson“ Rusima otežano poslovanje zbog navodne nemogućnosti da registruju svoj menadžment kod Centralnog registra privrednih subjekata Poreske uprave Crne Gore. Uvidom u Registar, novinar „Monitora“ je mogao da se uvjeri da kompanija „Beppler & Jacobson Montenegro“ d.o.o. ima registrovan odbor direktora na čijem čelu je Roman Fiilatov, Predsjednik odbora direktora, a da su osim njega članovi odbora direktora i Viktor Golikov (na čije se tvrdnje monitor „Monitor“ inače poziva), Sergey Stanko, Mikhail Peskov i Saša Franeta. Izvršni direktor je Nikola Kasalo, koga su takođe Rusi postavili nakon izlaska g. Bećirovića iz kompanije. Prije objavljivanja očigledno netačne iformacije da „Beppler“ ima probleme zbog nemogućnosti registracije novog rukovodstva, „Monitor“ je bio dužan da provjeri stanje u CRPS. Propuštanjem da to učini, povrijedio je načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara. Ovu povredu Kodeksa novinara Crne Gore je konstatovala i Ombudsman „Monitora“.

Umjesto da provjeri očigledne laži koje g. Golikov plasira preko „Monitora“, novinar „Monitora“ prenosi neistine da je g. Bećirović „pokušavao da omete poslovanje kompanije kojom više neće gazdovati nakon što mu se isplati udio“, i da je g. Bećirović „još ranije prijetio Rusima u Beppleru da će zauvijek napustiti Crnu Goru ukoliko budu poslovali mimo njegovih interesa“. Moj klijent je svoje poslovne interese uvijek štitio korišćenjem dozvoljenih zakonskih sredstava. Jasan dokaz za to je činjenica da je radi zaštite akcionarskih i upravljačkih prava u kompaniji „Beppler & Jacobson“, koja su mu bila ugrožena od strane ruskog partnera, g. Bećirović podnio tužbu nadležnom sudu u Londonu. On je taj spor pravosnažno i dobio, te je sud obavezao g. Lazurenka i njegove ofšorne kompanije da Bećirovićevoj firmi Caldero Trading Ltd isplate punu tržišnu vrijednost akcija u kompaniji, po procjeni nezavisnog eksperta. Sve do momenta isplate, koju je druga strana odugovlačila koliko god je mogla, moj klijent je bio vlasnik akcija „Beppler & Jacobsona“. Da do isplate nije došlo, ta firma bi po zakonima Engleske bila likvidirana, a to je moglo ugroziti interese svih akcionara, pa i g. Zorana Bećirovića. Zbog toga je besmislena i tvrdnja da je g. Bećirović „pokušavao da omete poslovanje kompanije“, jer bi na taj način on ugrozio i svoje interese, u slučaju da ne bude isplaćen. Činjenice da je moj klijent pokrenuo spor u Londonu zbog ugrožavanja akcionarskih i upravljačkih prava, da je taj spor dobio i da je protivna strana morala da isplati tržišnu vrijednost njegovih akcija su notorne, jer su više puta objavljivane u crnogorskim medijima i nijesu demantovane. Prema tome, nije g. Bećirović ugrožavao poslovanje kompanije, već je štitio svoja prava zakonom dozvoljenim sredstvima i u tome je konačno i uspio, uprkos svim lažima i podmetanjima druge strane, koje „Monitor“ jednostrano i neobjektivno ponavlja u spornom članku, kršeći tako načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara. „Ruse“ niko nije istjerao iz Crne Gore, već i dalje posluju. G. Bećirović je i ranije demantovao slične tvrdnje g. Golikova, što je objavljeno u izvještajima MSS.

Interes mog klijenta nije da „Beppler & Jacobson“ ode u stečaj, već da posluje što uspješnije, kako bi mu bivši poslovni partner mogao isplatiti milionski dug za parnične troškove, čije se dospjeće očekuje. Vjerovatno je da „Monitor“ ovu informaciju od g. Golikova nije dobio, ali mu to ne smeta da senzacionalističkim i jednostranim izvještavanjem, protivno načelu iz tačke 1 i smjernice 1.2 (b) za primjenu načela iz tačke 1 Kodeksa novinara, špekuliše izmišljenim scenarijem da se „kompanija uvede u stečaj“ (?), te da bi „Bećirović u tom slučaju mogao i da je povrati“. Radi se o krajnje nerealnoj i zlonamjernoj konstrukciji, jer nije jasno kako bi bilo ko mogao da „uvede u stečaj“ kompaniju koja je vlasnik dva ekskluzivna hotela i koja je uvijek do sada poslovala pozitivno i izmirivala sve svoje dospjele obaveze.

Konačno, na kraju spornog članka se još jednom ponavlja neistina da je kompanija „Beppler & Jacobson“ bila u rukama „familije“, iako su vlasništvo mog klijenta i obaveza druge strane da ga isplati utvrđeni pravosnažnom presudom Viskogog suda pravde u Londonu. Kako je citirano u mom saopštenju za medije od 09.07.2014. godine, koje niko nije demantovao, Visoki sud pravde je u svojoj presudi decidirano naveo da je bivši ruski partner g. Bećirovića dao na sudu iskaz „prožet nepoštenjem“ i da se radilo o davanju „predumišljeno neistinitog iskaza pod zakletvom“. To, na žalost, ne smeta „Monitoru“ da na bazi očigledno neistinitih informacija nastavlja da pravi konstrukcije o fantomskim vlasnicima koji „stoje iza“ mog klijenta. Takvih senzacionalističkih konstrukcija je u poslednih deset godina bilo više (da je pravi vlasnik g. Stanko Subotić, pa g. Milo Đukanović, pa „familija“ itd). Nadali smo se da će presuda Viskokog suda pravde u Londonu, kojom su utvrđene stvarne činjenice, biti dovoljna za sve razumne predstavnike medija i crnogorsku javnost da uvide pravo i istinito stanje stvari. Uprkos tome, „Monitor“ izmišlja teoriju zavjere sistema i Privrednog suda protiv „ugrožene“ kompanije „Beppler & Jacobson“, čiji sadašnji vlasnik nije uspio da otme akcijski paket mog vlastodavca. Da je g. Bećirović moćnik i tajkun kakvim ga predstavlja „Monitor“, te da „iza njega stoje“ sistem i Privredni sud, kako se javnosti sugeriše u spornom članku, on sigurno ne bi došao u situaciju da bude efektivno razvlašćen u crnogorskoj kompaniji 2011. godine i ne bi radi zaštite svojih prava morao da potegne do Londona i da tamo vodi izuzetno skup i dugotrajan parnični postupak. Uostalom, nije jasno kojim izvorima informacija vjeruje „Monitor“ kada tvrdi da je moj kljent samo front za kapital „familije“ i da li je provjerio motive tih izvora, imajući u vidu pomenute kontradikcije. Ako izvori „Monitora“ daju dvije ili tri različite informacije o navodnom stvarnom vlasniku kapitala, mora se postaviti pitanje kredibiliteta i motiva tih izvora. Međutim, „Monitor“ je na navedeni način izvršio još jednu povredu načela iz tačaka 1 i 3 Kodeksa novinara.”

Razmatrajući sve stavke ove žalbe Komisija je uzela u obzir i odluku Ombudsmana Monitora, izjašnjenje novinarke koja je pisala tekst, kao i odgovore advokata Branka Čolovića na oba pomenuta iskaza. Komisija za žalbe je od 12 stavki ove žalbe u deset slučajeva pronašla kršenje nekog od načela Kodeksa novinara. U dva slučaja smo konstatovali da kršenja nije bilo. Zbog kompleksnosti žalbe naši odgovori prate svaku stavku žalbe.

Komisija za žalbe smatra da je ova stavka žalbe opravdana i da može da se prihvati. Teza koja je u tekstu razrađena o vezama Zorana Bećirovića i sudije privrednog suda Blaža Jovanića je jednostrana i bazirana na spekulacijama novinara. U tekstu nije nigdje navedeno mišljenje druge strane o pomenutim optužbama, a vrlo je problematična konstrukcija da Zoran Bećirović učestvuje u guranju u stečaj kompanije koja tek treba da mu isplati njegov udio u istoj. Komisija smatra da je novinarka imala pravo da ispituje zakonitost procesa između Beppler&Jacobsonj i Casina Avala, čak i da izražava sumnju u logičnost i zakonitost pojedinih odluka, ali da su kasnije konstrukcije izvedene iz priče o ovom suđenju navedene bez relanih argumenata i činjenica. Zbog ovoga smatramo da je pomenuti nadnaslov neutemeljen u tekstu i samim tim neprikladan i netačan.Komisija je saglasna da je u ovom slučaju prekršeno načelo I Kodeksa novinara koje se odnosi na tačnost informacija, kao i načelo III koje se odnosi na stavljanje činjenica u pravilan kontekst.  

 Komisija, slično prvoj stavki žalbe i za navode u podnaslovu ovog teksta takođe konstatuje da u tekstu nijesu izvedeni dokazi koji bi mogli da opravdaju tvrdnje iz podnaslova da je kompanija Beppler&Jacobson bila u vlasništvu familije i da navodno neko puno moćniji sada vodi uigranu akciju protiv ruskih vlasnika.Koliko je Komisija za žalbe shvatila činjenice iz spornog teksta Zoran Bećirović nikada nije bio100% vlasnik kompanije Beppler&Jacobson koja je gazdivala hotelima Avala i Bjanka, već svega 25% za koje se na sudu u Londonu bori da ih dokaže, pa sporna tvrdnja da ova kompanija “više nije u rukama familije već Rusa” jednostavno ne stoji. To ni novinarka u samom tekstu nigdje ne tvrdi. Takođe novinarka može u tekstu da iznese saznanja iz svojih izvora, ali mora da navede i drugu stranu. Ako novinarka nije htjela da kontaktira drugu stranu, mogla je da citira dio iz saopštenja za javnost koje je objavio advokat Čolović povodom presude suda u Londonu o utvrđivanju vlasništva u kompaniji Beppler&Jacobson. Advokat Čolović podsjeća da njegovo saopštenje niko nije demantovao. Čak iako novinarka ne vjeruje da advokat Čolovićistinito prenosi odluku suda u Londonu dužna je da je objavi zbog cjelovitosti informacije o kojoj govori.

Komisija je i za ovaj dio žalbe saglasna da sadrži kršenje načela I i III Kodeksa   novinara.

Tvrdnju da problemi u poslovanju kompanije “Bepplera&Jacobson” počinju izlaskom Zorana Bećirovića iz nje novinar nije ničim obrazložio.Komisija za žalbe smatra da to što ova kompanija vodi sudski spor sa Avala Casinom, koji je u toku, nije dovoljno da bi se izveo jedan ovakav zaključak.Takođe konstatujemo da novinarka nije provjerila koliko je sudskih spoprova “Beppler” vodio dok je Zoran Bećirović bio suvlasnik kompanije I koliko je od njih Beppler dobio, a koliko izgubio da bi mogao da se izvede jedan ovakav zaključak. Komisija konstatuje i da ova stavka žalbe sadrži kršenje načela I i III Kodeksa novinara.

Komisija je prihvatila i ovaj dio žalbe. Iako novinarka u svom izjašnjenju povodom ovog slučaja tvrdi da nije ostvarila nikada uvid u kompletnu presudu suda u Londonu, ona je bez zadrške navela u tekstu da:” Kako je potvrđeno na sudu u Londonu Bećirović je prilikom osnivanja britanske kompanije dobio 20 odsto akcija u društvu, a dodatnih pet posto plus jednu akciju nakon što je sprovedena privatizacija hotela Avala.” Tek u izjašnjenju povodom žalbe novinarka priznaje da se radi o iskazu Igora Lazurenka bivšeg partnera Zorana Bećirovića, a ne o presudi suda u Londonu. Novinarka takođe tvrdi da:” Iz meni dostupnih izvora, nema tragova da je sud, kako to pokusava da predstavi Čolovic, baš te konkretne navode Lazurenka sporio.”

Na osnovu iskaza novinarke o ovom djelu žalbe Komisija za žalbe konstatuje da novinarka nije imala čvrstih dokaza za tvrdnju da je:”Bećirović je prilikom osnivanja britanske kompanije dobio 20 odsto akcija u društvu, a dodatnih pet posto plus jednu akciju nakon što je sprovedena privatizacija hotela Avala.” Ona je prenijela samo izjavu jedne strane u sporu koji se vodio. Komisija takođe konstatuje da je novinarka, ako već nije ostvarila uvid u presudu suda u Londonu, bila dužna da navede I saopštenje advokata Branka Čolovića povodom iste presude. Komisija za žalbe ne može da utvrđuje šta je istina u svemu ovome, ali može da konstatuje da novinar nije objavio cjelovite informacije kada je saopštio stav samo jedne strane u sporu.

Zbog svega navedenog Komisija za žalbe i u ovom dijelu žalbe konstatuje kršenje načela I i III Kodeksa novinara, zbog nepotpune informacije I njenog stavljanja u pogrešan kontekst.

 Komisija za žalbe je saglasna da rečenica da je “Avala pripala „Beppleru“  nakon presude Vrhovnog suda Crne Gore”nije precizna i da su poslije presude Vrhovnog suda vođeni višemjesečni pregovori sa Savjetom za privatizaciju. Komisija međutim naglašava da u spornoj rečenici nije bio naglasak na onome što se desilo poslije odluke Vrhovnog suda već na navodnim akcijama koje su dobijene poslije privatizacije Avale.Komisija ne smatra da je prezentiranjem činjenica u ovakvom kontekstu napravljeno kršenje nekog od načela Kodeksa novinara.

Povodom ovog dijela žalbe Komisija ne nalazi za sporno to što se novinarka pozvala na svoje izvore za tvrdnju da je:” Bećirović samo front za kapital porodice Đukanović”. Komisija smatra da je propust napravljen jer novinarka nije objavila da je isti Bećirović više puta demantovao takve tvrdnje. Na ovaj način čitaocima nije pružena cjelovita informacija o ovoj temi.

Na ovaj način je prekršeno načelo I i III Kodeksa novinara.

U rečenici “Premijerova sestra je valjda slučajno nakon te presude postala pravna zastupnica Bepplera” Komisija nije našla kršenje Kodeksa novinara. Mišljenja smo da je ironičan izraz i sumnja dozvoljen u ovom slučaju kao stav novinara o pomenutoj temi.

Komisija je prihvatila ovaj dio žalbe jer se radi o netačnoj informaciji. U vrijeme kada je kazino Avala počeo da radi u okviru hotela kompanijom su kolektivno rukovodili Zoran Bećirović i predstavnik drugog vlasnika Igora Lazurenka. Komisija smatra da je ova informacija jako bitna za čitav kontekst ovog teksta, jer se njome indirektno sugeriše da je vlasnik Casina povezan sa Zoranom Bećirovićem, jer je on kao navodni jedini gazda doveo i sada štiti vlasnika kazina.

Zbog navedenog smatramo das u u pomenutoj rečenici prekršeni i načelo I i III Kodeksa novinara.

Komisija za žalbe je u ovom dijelu saglasna da je objavljena netačna informacija i da je novinar propustio da provjeri u Centralnom registru privrednih subjekata Poreske uprave Crne Gore istinitost navoda koje je objavio. Ovaj dio žalbe je prihvatio I Ombudsman Monitora.

Komisija ponavlja da je i u ovom slučaju došlo do kršenja načela I i III Kodeksa novinara.Navođenje izjave g. Golikova da je:” Bećirović  pokušavao da omete poslovanje kompanije kojom više neće gazdovati nakon što mu se isplati udio. On je za naš nedjeljnik tvrdio da je Bećirović još ranije, prijetio Rusima u Beppleru da će zauvijek napustiti Crnu Goru ukoliko budu poslovali mimo njegovih interesa”Komisija za žalbe ne smatra neprofesionalnim. Komisija pak smatra da je bila obaveza novinara da objavi i stav druge strane povodom ovih optužbi. U tekstu se nigdje ne pominje da je novinarka pokušala da kontaktira Zorana Bećirovića ili njegovog pravnog zastupnika u vezi ove sporne izjave, iako novinarka i u svojoj kasnijoj izjavi Ombudsmanu Monitora tvrdi suprotno.

Komisija za žalbe smatra da je na ovaj način objavljena jednostrana informacija i da nije pružena prilika drugoj strani da saopšti svoje mišljnje, čime su ponovo prekršena načela I i III Kodeksa novinara.U navođenju mišljenja u tekstu da je:” jedan od scenarija bio da se kompanija uvede u stečaj, nakon čega bi bila laka meta za ovdašnje moćnike. Možda bi Bećirović u tom slučaju mogao i da je povrati novcem koji mu je isplaćen nakon spora u Londonu” Komisija za žalbe prepoznaje zaključak koji se na kraju na osnovu netačnih i jednostranih informacija servira kao krajnji cilj ovoga teksta.

Komisija ne vidi ništa sporno da se navedu tuđa mišljenja, međutim sporan je zaključak koji novinar izvodi na osnovu netačnih ili jednostranih informacija koje su konstatovane u prethodnim djelovima žalbe. Novinar nije ponudio dovoljno realnih argumenata da bi ovaj tekst završio zaključkom da bi Bećirović mogao da povrati kompaniju novcem koji mu je isplaćen nakon spora u Londonu. Novinar je potpuno zaboravio da “Beppler” tek treba da isplati sudske troškove spora u Londonu koji nijesu uopšte mali i da Bećiroviću prije toga sigurno ne bi odgovarao nikakav stečaj u kompaniji ili njena propast.

Komisija za žalbe i u ovom dijelu konstatuje kršenje načela I i III Kodeksa novinara.

Kada je riječ o poslednjem dijelu žalbe da je”kompanija „Beppler & Jacobson“ bila u rukama „familije“ on je isti kao i kod stava 6 pa ponavljamo odluku da je propust napravljen jer novinarka nije objavila da je Zoran Bećirović više puta demantovao takve tvrdnje. Na ovaj način čitaocima nije pružena cjelovita informacija o ovoj temi.

Na ovaj način je prekršeno načelo I i III Kodeksa novinara.

Podsjećamo na načela I i III Kodeksa novinara :

1.2 Tačnost

(a) Prije objavljivanja izvještaja, novinar treba da bude siguran da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila njegova tačnost. Novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o dogadjajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije.

Načelo III

Za novinara su činjenice neprikosnovene, a njegova obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogući njihovu zloupotrebu, bilo da se radi o tekstu, slici ili tonu. Glasine i pretpostavke moraju se nedvosmisleno naznačiti kao takve. Obaveza je da vijest i komentar budu jasno razdvojeni.