CG U OČIMA STRANKINJE

Iz Kine u zemlju srdačnih ljudi

Putovanje od skoro 9.000 km, prelazak iz grada od 13 miliona stanovnika u državu koja ima nešto manje od 700.000 ljudi, drugačija kultura, hrana i stil života nijesu obeshrabrili Kineskinju Janan Ženg da doputuje u Crnu Goru i već 10 mjeseci predaje svoj maternji jezik. Uprkos razlikama, kako je kazala za Portal RTCG, naišla je na prelijepu zemlju i ljubazne ljude zbog kojih nema osjećaj da je ovdje zbog posla, već na dugom odmoru.

Janan je preko programa za stažiranje u inostranstvu birala između odlaska u Crnu Goru ili Peru, ali su je fotografije Kotora i Boke,  koje je vidjela na Guglu, lako opredijelile za „brdoviti Balkan“.

Kako je objasnila za naš Portal, primijetila je divnu prirodu još tokom slijetanja, ali se iznenadila nakon prizemljenja u Podgorici.

„Nikada nijesam vidjela tako mali aerodrom. Mislila sam da je u pitanju samo dio većeg kompleksa, ali sam tada počela zaista da shvatam koliko je Crna Gora manja od moje domovine“, rekla je Janan.

Lagodan život, srdačni ljudi

Ipak, takva promjena nije joj  smetala. Kako je naglasila, nije bilo kulturnog šoka, jer Crna Gora, iako dio evropske kulture, baštini  duh istoka i Azije.

„Ovdje svi uživaju u životu, vrlo lagodno provode vrijeme, usporeno. U mom rodnom gradu Guangdžou često imate osjećaj da je pretrpano, uvijek žurite. U Podgorici je sve `na petnaest minuta`“, rekla je ona.

Janan je naglasila da takav stil života ima i svoju cijenu, te je stekla utisak da su ljudi ovdje nemaju tako jak takmičarski duh kao u rodnoj metropoli, gdje se uvijek traži maksimum ukoliko želiš da opstaneš na poslu.

Mlada Kineskinja je za Portal RTCG istakla da su Crnogorci srdačni i spremni da pruže pomoć kada je potrebno, a ovdje je i brzo dobila “novo ime” - Jana. Kako je objasnila, lako je našla prijatelje u Crnoj Gori, posebno među učenicima.

„Koristim gotovo uvijek usluge istog taksi udruženja, zbog čega me maltene svi njihovi vozači poznaju. Uvijek su nasmijani i pokušavaju da me nauče što više riječi vašeg jezika“, kazala je ona, naglasivši da je savladala dosta, iako se i dalje najčešće sporazumijeva na engleskom, koji je i studirala u Kini.

“Jednom me je konobar restorana odveo u kuhinju kako bih mu pokazala šta želim da jedem, jer niko od osoblja nije znao strani jezik", rekla je.

U Kini, ipak, ne jedu pse

Janan se susrela i sa stereotipima, a najčešći su, kako je kroz smijeh objasnila, da svi Kinezi znaju borilačke vještine i da jedu pse.

„To je potpuno netačno, ali često vjerovanje. Kao i u ostatku svijeta, psi su naši ljubimci i prijatelji. Kada smo kod hrane, moram da kažem da mi se dopada vaša kuhinja, iako u Kini koristimo mnogo više začine“, istakla je ona.

Janan je objasnila da je u njenoj domovini pirinač što i hljeb za Crnogorce, ali i da se tamo štapići za jelo mnogo više upotrebljavaju od viljuške i noža.

„Zanimljivo je da se ovdje kafa pije iz malih šolja, a čaj iz velikih, dok je u Kini obrnuto“, rekla je.

 Upoznaj zemlju da bi je više volio

Janan je s planinarskim društvima prepješačila Crnu Goru “uzduž i poprijeko”. Prema njenim riječima, poseban utisak je ostavio Lovćen, imajući u vidu i njegovu simboliku i istorijski značaj. Zanimljivo je da, iako se u Crnoj Gori ponosimo visinom naših planina, naspram najviših u Kini su prosječno tri do četiri puta manje.

„Perast je divan, kao i cijeli Bokokotorski zaliv. Obožavam vazduh ovdje, tako je čist, a nebo ima prelijepu plavu nijansu“, naglasila je ona.

Omiljena među učenicima

Kako je kazala, posebno je zadovoljna što su polaznici kursa kineskog jezika Instituta Konfučije na njenim časovima zaista zainteresovani.

"Držim kurseve svim uzrastima - od djece iz vrtića, đaka, pa do odraslih. Najuspješniji su srednjoškolci i osnovci, jer su to najbolje godine za učenje jezika. Brzo shvataju, `kupe` i akcenat bez problema", istakla je Janan.

Poseban izazov su joj predavanja djeci u vrtićima, jer ona ni svoj maternji jezik ne znaju dobro. 

"Zbog njih sam izmišljala pjesmice, kako bi savladali neke osnovne pojmove. Ključ je da djeci priđete kroz igru i zabavu, tako da `neprimjetno` nauče jezik", objasnila je Kineskinja.

Njeni đaci su puni hvale za profesoricu, te joj često govore kako su njeni kursevi drugačiji od ostalih, a ima i kolekciju poklona koje je dobila od njih.

Filip Rakonjac