PORODICA VUKOVIĆA

Život je zagonetan, a mora se raditi

U porodici Vukovića u Đurkovićima kod Drezge u Piperima, odvajkada se držala stoka. I danas, osamdesetpetogodišnji Božidar Vuković neće da "smiče" ovce, pa je na katunu na Lukavici stado od blizu sedamdest ovaca.

Ima se snage i zdravlje još služi i uz pomoć porodice, ovoga ljeta, posađen je i krompir.

"I đed mi je držao ovce. Uvijek su mi "krpile rupe" i na trpezi je vazda bilo sira, skorupa i mesa. Dobra dopuna iako sam službovao četrdeset godina. Danas se kupuju salame i paštete, nekvalitetno, a niko neće domaće", priča Vuković.

Vuković je, kaže, mladost proveo u gradu ali mu je "svitalo" kada dođe u selo. Danas u Đurkovićima niko ne drži ovce, a na katunu kod Kapetanovog jezera samo vikendice.

"Mlado ne umije raditi. Stara riječ kaže ženi i zemlji se mora tepati da bi rodila. Nekada nije trebala veterina, domaćin pogleda stado i zna koja je bolesna, a danas...Na lukavicu dođu mladi iz svijeta i to po dvoje i konače, Šta rade ni oni ne znaju. Vrtoglava je danas omladina, ne rade , a u rukama po dva telefona, Život je zagonetan i mora se raditi i to pošteno", riječi su starine Vukovića.

Priču o poljoprivredi i životu na selu ponosna starina završava željom da je u narodu što više pravde i poštenja kako ne bi bilo gladi i siromaštva.

Gojko Jovanović, Radio Crne Gore