[ Objavila: J.B.Č. ]

PRIJATELJI ŽIVOTINJA

Sistemski riješiti pitanje napuštenih pasa

Pitanje napuštenih pasa u Crnoj Gori treba sistematski rješavati i situaciju na tom polju riješiti za pet godina. Građani izdvajaju novac za tu svrhu ali se na zna gdje on odlazi, navodi se u saopštenju NVO Prijatelji životinja koje prenosimo integralno.

Sve češće smo svjedoci da se putem medija upozoravaju građani Crne Gore na opasnost koja im prijeti od napuštenih pasa na ulicama naših gradova. Da ne znamo koliko i ti sami mediji pomažu nama u borbi za napuštene životinje, pomislili bismo da oni vode hajku. Međutim nije tako, mediji samo prenose ono što im pojedini građani saopšte. Često ti isti građani, naravno manjina čiji se glas ipak čuje, krive nas zaštitnike životinja za sve veći broj napuštenih pasa na ulicama. Tačno je da je pasa sve više iz dana u dan, ali mi nismo krivi za to, a ponajmanje psi. Na žalost, psi često tu svoju "krivicu" što su uopšte živi plate najskupljom cijenom, svojim životima.

Pravi i jedini krivci za ovakvo stanje su neodgovorni vlasnici, koji vrlo često, poslije određenog vremena svoje ljubimce ili njihov okot izbace na ulicu.
Ništa manje nijesu krive ni državne i opštinske službe koje sve to tolerišu, i ne pokušavajući da primijene Zakon o dobrobiti i zaštiti životinja, U svakoj uređenoj državi bi te službe morale da snose odgovornost zato što u Crnoj Gori nemamo bazu podataka za pse i mačke i što te životinje nisu čipovane. Svaka opština bi po akonu morala da ima azil za napuštene životinje, u kome bi se one sterilisane i nakon toga, ukoliko se utvrdi da su bezopasne, iste vraćale na mjesto odakle su uzete. Taj azil ima samo Podgorica, mnoge opštine ga nemaju, dok su nikšićki i ulcinjski samo logori smrti, o čemu smo i ranije pisali.

Pokušali smo na sve načine da privolimo Ministarstvo poljoprivrede da se uradi ta baza podataka, da se krene sa čipovanjem pasa i mačaka i strogom kontrolom odgajivačnica i vlasnika, ali osim praznih obećanja ništa nije preduzeto.

Razgovarali smo sa predstavnicima nikšićke i ulcinjske opštine, predložili im jedini mogući način da se riješi problem pasa lutalica, ali oni su se oglušili. Na kraju ćemo biti primorani, da uz asistenciju inspekcijskih službi zatvorimo njihove azile, jer ne ispunjavaju ni neke minimalne uslove za rad. Takođe ćemo biti primorani da odgovorne za takvo stanje procesuiramo pred pravosudnim organima.

Nije tačno da psi lutalice predstavljaju problem turistima koji dolaze u našu zemlju. Poruke i pozivi koje svakodnevno dobijamo od njih govore da im oni mnogo više pažnje posvete tokom boravka ovdje, nego većina naših građana, ali to je pokazatelj kulturološke razlike između nas i njih. Sa druge strane, mnogi od njih su bili svjedoci masovnih trovanja, zlostavljanja i svirepih ubijanja životinja na ulicama crnogorskih gradova. Te scene, kako su nam naveli u porukama, ostaće im urezane u glavama do kraja života i nikada više im neće pasti na pamet da dođu u Crnu Goru.

Mi razumijemo i reakcije određenog broja građana, koji ne vole pse i plaše se njih, ali nikako ne možemo da razumijemo da neko širi mržnju i paniku, kao i da ih neko zlostavlja i ubija. Ukoliko bi se svaki pas uredno u azilu sterilisao, vakcinisao, čipovao i bila mu stavljena naušnica, a zatim bio vraćen na ulicu, građani bi imali potpuno drugačiju sliku o njima. Putem sredstava javnog informisanja bismo prenijeli poruku građanima da su ti psi prošli sve kontrole i da su potpuno bezopasni, pa bi se i građani sa mnogo više ljubavi i pažnje ophodili prema njima, u to smo sigurni.

Želimo još i da napomenemo da mnogi predstavnici inostranih Misija koji borave u našoj zemlji, prate stanje sa napuštenim životinjama i da su, blago rečeno ogorčeni odnosom nadležnih službi. Takođe su i mnoge inostrane organizacije o svemu obaviještene i prate sve što se dešava. Ako uzmemo u obzir to da je naša zemlja kandidat za ulazak u EU, te da će se jedno od poglavlja odnositi i na životinje, onda je jasno koliko smo daleko od cilja i koliko će naše građane koštati to da se stvari dovedu u red. Bilo bi mnogo bolje da se radi sistematski i da u narednih pet godina imamo sređenu situaciju, a i koštalo bi nas neuporedivo manje. Sve to smo mi već predočili nadležnim organima, ali uzaludu. Građani Crne gore izdvajaju svoj novac za sve ovo navedeno, a gdje on odlazi, to niko ne zna.