TEMA PORTALA

Kockar se i rađa i postaje

Kocka se najbolje baci kad se odbaci. Tako kaže engleska poslovica koja, sudeći po navikama mladih, ne važi u Crnoj Gori. Dodatan razlog za brigu je to što se u posljednje vrijeme u podgoričkim lokalima često mogu vidjeti mladi roditelji sa djecom u kolicima, koji vrijeme, uz ispijanje kafe, prekraćuju igranjem tombole. Budući da na dijete presudan uticaj ima porodica, postavlja se pitanje da li na ovaj način od budućih generacija stvaramo potencijalne kockare.

Zdravlje svakog pojedinca, a time i nacije, između ostalog zavisi od toga u kakvoj porodici odrastamo i kakvim nas stvarima uče od malih nogu.

I dok su ranije generacije krišom igrale video igrice, jer su im roditelji to strogo branili, plašeći se da se kod djece ne razvije neki oblik zavisnosti, stvari su danas umnogome drugačije.

Tako više nije rijetkost da roditelji s djecom odlaze u kladionicu, ali i da u kafiću, dok ispijaju kafu, odigraju tombolu. Stručnjaci su saglasni da takvo ponašanje može biti potencijalno rizično za djecu, jer kockar ne samo da se rađa, već se to i postaje.

Djeca uče od roditelja

Supervizorka Roditeljske linije u Udruženju Roditelji, Darija Petović Bambur, kaže da je, uzimajući u obzir činjenicu da djeca najviše učeposmatranjem što odrasli rade, sasvim izvjesno da se takvom praksom najmlađima daje primjer ponašanja.

Tako se, kaže ona, stvaraju preduslovi za formiranje štetnih navika i kod djeteta.

“Ne čini se da, kada je ova vrsta ‘zabave’ u pitanju, shvatamo koliko kao roditelji možemo da pogriješimo i kod djece stvorimo sliku da su to prihvatljiva ponašanja. S druge strane, iako regulativa to ne dozvoljava, dešava se apsurd da su terminali za igre na sreću dostupni u kafićima, pa čak i u igraonicama, iako ne bi smjeli, s obzirom na to čemu služe”, kaže Petović Bambur za Portal RTCG.

Ne mogu se, smatra ona, potcijeniti uticaji nasljeđa, kad je riječ o tome da li se kockar rađa ili postaje.

“Vjerujem da je od presudnog značaja posvetiti pažnju onome na što imamo uticaj – a to su faktori sredine u kojoj dijete odrasta. Nauka je odavno dokazala da su, bez obrzira na genetske predispozicije, uticaji okoline – prvenstveno uticaj porodice i navika koje se u porodici njeguju, od presudnog značaja”, kazala je naša sagovornica.

Roditelji da su umjereni

Psiholog i komunikolog Radoje Cerović smatra da odgovor na pitanje da li se kockar rađa ili postaje nije jednostavan, ali da bi se u principu moglo reći da svako ponašanje koje roditelji pokazuju ima veću vjerovatnoću da postane dio repertoara ponašanja kod njihove djece.

Mišljenja je da se ne radi o linearnom i direktno uzročno-posljedičnom odnosu i ističe kako bi roditelji trebalo da osjećaju odgovornost za svaki pokret koji naprave pred djecom. Važno je, smatra Cerović, da su i sami roditelji uravnotežene osobe, „jer ta odgovornost ne smije da pređe u 'psihološki teror' nad samim sobom“.

„Nije strašno ako popijete čašu vina, ako igrate tombolu ili ako se ponekad naljutite i vičete. Strašno je kada je to šablon u vašem ponašanju, opsesija, kada ne možete drugačije“, kaže Cerović.

Iako smatra da igranje tombole neće samo po sebi učiniti dijete kockarem, mišljenja je da se kockar i rađa i postaje.

„Čak nije sigurno ni to da će depresivni zavisnik od kocke imati dijete koje će postati kockar. Veoma je vjerovatno da neće. Ali je vjerovatnoća da to dijete živi zdrav i ispunjen život značajno smanjena. Možda neće biti kocka problem tog djeteta. Možda će to biti depresija? Zavisnost od supstanci? Opsesivna neuroza ili nešto slično. U tom slučaju govorimo o ranim traumatskim iskustvima, za koje danas znamo da predstavljaju pravu bombu za 'staklene' noge na kojima se gradi i mentalno i psihičko zdravlje djeteta, i kasnije odrasle osobe“, pojašnjava Cerović.

Kvalitetnije ispuniti vrijeme s djecom

Sociolog Andrija Đukanović smatra da roditelji koji vrijeme s djecom provode igrajući tombolu u perspektivi može izazvati interesovanje kod djeteta da počne da se kocka i uživa u toj vrsti igre.

Iako je mišljenja da nije svaki takav slučaj opasan i da se nekad radi o bezazlenoj pojavi, Đukanović podsjeća na činjenicu da je kockanje danas postalo “ozbiljna aktivnost koju mnogi ozbiljno shvataju, tako da uvijek postoji šansa da se ovakve pojave loše završe”.

“Dijete će, naravno, pomisliti da je neko ponašanje dozvoljeno, ako mu roditelj to sugeriše i sam isto radi. Velika je opasnost da kocka u ovakvim slučajevima privuče dijete”, smatra Đukanović.

Uvjeren je i da za svaku vrstu patološke pojave postoje određeni potencijali u samoj ličnosti, ali da su u uglavnom okolnosti odlučujuće.

“Kladionice imamo skoro na svakom koraku. Jaka je i marketinška kampanja koja populariše kockanje. Sve to stvara ambijent koji stvara kockare. Svi žele da probaju”, kaže on.

Roditelji nijesu svjesni opasnosti

„Roditeljima bih savjetovao da rade na sopstvenoj ravnoteži. Da nauče djecu kako je moguće živjeti produktivan i ispunjen život. Da primjerom pokažu tu mogućnost. To nije ni malo jednostavan zadatak. Nije strašno ako igraju sportsku prognozu ili zapale cigaretu, ako istovremeno žive kroz neke druge forme zdravih šablona. Čitaju knjige, treniraju redovno, imaju zdrav socijalni život i smislene i duboke medjuljudske odnose, održavaju dobar odnos sa bračnim partnerom“, kazao je Cerović.

Đukanović, sa druge strane, kaže da vjeruje da mnogi roditelji nijesu svjesni da njihov primjer vaspitava djecu, pa roditeljima savjetuje da u slobodnom vremenu djeci ponude drugačiju vrstu zabave.

U Udruženju “Roditelji” vjeruju da roditelji koji vrijeme sa djecom provode igrajući tombolu nijesu svjesni opasnosti koje takvo ponašanje potencijalno vuče za sobom.

“Sumnjamo da bi bilo koji roditelj radio nešto za što zna da ugrožava zdrav razvoj njegovog djeteta i doprinosi formiranju štetnih navika”, kaže Petović Bambur.

Smatra da roditelji često nijesu dovoljno svjesni ili informisani o mnogim aspektima roditeljstva, te su stoga često prvi i najsnažniji model štetnog ponašanja, a kocka je samo jedan od takvih primjera.

Sagovornici roditeljima savjetuju da kvalitetnije provode vrijeme sa djecom, te da ih nauče kako je moguće živjeti produktivan i ispunjen život.

Igor PEJOVIĆ