GRADNJA U PERASTU

Zakon prilagođen investitoru?

Jedan od spomenika arhitekture, Palata Smekja u Perastu izgrađena prije 250 godina, danas samo podsjeća na raskošan život plemića. U maju će postati luksuzni hotel sa pet zvjezdica. Iako se gradi u prostoru koji štiti UNESKO, o projektu se ne zna mnogo. Investitor i država tvrde da je sve urađeno po zakonu, dok struka i mještani poručuju da smo zbog toga sve bliži gubitku zaštićenog područja.

Najveća peraška palata, izgrađena od najskupljeg kamena s Korčule prije dva i po vijeka, čini dio prepoznatljive urbanističke cjeline. Zajedno sa crkvom Sv. Marka, u doba socijalizma bila je korišćena kao jedan od pogona Fabrike konfekcije „Jadran-Perast”. Palatu i Jadran 2006. kupuje budvanska kompanija “Imobilija” vlasnika Branka Ćupića.

Privatizacijom postaje dio Hotelskog kompleksa „Jadran”, čija je izgradnja, na devet ipo hiljada metara kvadratnih, u toku. Prvi gosti luksuznog hotela, palatu Smekja u novom ruhu vidjeće u maju. Mještane ipak brine zašto se glavni projekat dugo krio od očiju javnosti.

“Nas najviše brine da li hotel takvog karaktera pripada malom Perastu i kakva će biti njegova infrastruktura. Obraćali smo se Ministarstvu, medijima, Imobiliji. Da nam se neko obrati ko će nam dati crno na bijelo plan, idejno rješenje svih problema.”, kaže mještanka Danka Lalošević.

Ipak, u „Jadran Perastu“ tvrde da im se niko nije obraćao i tražio uvid u dokumenta.

Izvršna direktorica “Jadran Perasta” Mara Todorović kaže da u elektronskoj formi postoji sve što ih zanima, glavni projekat arhitekture, projekat jake struje, slabe struje, termo-thnike, vode i kakalizacije.

Da li su istraživanja bila relevantna?

Nakon usvajanja urabanističkog plana nije dobijena dozvola jer parcela 85, na kojoj su ostaci palate Štukanović, nije istražena. Vlada, u avgustu 2015. nalaže formiranje komisije na čijem je čelu Anastazija Miranović, da uradi dodatne analize.

U saoštenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara stoji da je stručni tim sproveo istraživanja i procijenio da je moguće izvršiti rekonstrukciju urbane matrice nakon čega su izdati konzervatorski uslovi.

A koliko su istraživanja relevantna govori podatak Rješenja o konzervatorskim uslovima o rekonstrukciji urbane matrice i gradnji na parceli 85.

 “....sa svakog zida uzeti su uzorci iz temeljne, završne i središnje zone. Analiza je provjerena na metalurskom institutu Crne Gore. Dobijeni rezultati su se isključivo odnosili na hemiski sastav zidova, ali ne i na njegovu vremensku dataciju, jer na osnovu obrazloženja prof. Zejnilovića sa Metalurskog fakulteta, u Crnoj Gori ne postoje mjerni instrumenti kojima bi se isto dokazalo....”

Perast izuzet iz moratorijuma na gradnju

Investitor sa Vladom potpisuje novi, Aneks 2 i obavezuje se da za 48 mjeseci uradi šta je planirao. No, opet nailazi na problem: moratorijum na gradnju koji Vlada uvodi početkom 2017. zbog najave UNESCO-a da će Kotor brisati sa liste svjetske baštine, ukoliko se ne zaustavi devastacija prostora. Devet mjeseci kasnije,Vlada ukida zabranu gradnje u Perastu i Kotoru što je i bio zahtjev Imobilije, kaže za RTCG izvršna direktorica Jadran Perasta, Mara Todorović.

“Prepoznali su to i Vlada je zahvaljujući našem zahtjevu odobrila i izuzela KOTOR I PERAST iz moratorijuma. Dobili smo saglasnost od državnog arhitekte na idejni projekat i kada smo uradili glavni koji je revidiran prijavili smo radove inspekciji i počeli sa gradnjom.”

U međuvremenu, Uprava za zaštitu kulturnih dobara odobrava projekat konzervacije. Po zakonu, vlasnik kulturnog dobra, dužan da obezbijedi stručni nadzor. Od njega i zavisi da li će i kako sačuvati takvu vrijednost. Iako u Jadran Perastu tvrde da se gradi u skladu sa zakonom, prozori ipak nijesu od drveta kako je propisano.

“Mi konzervatori shvatamo potrebe za adekvatnom funkcijom, ali ovo se moglo uraditi u kvalitetnom ariš drvetu. Imamo primjere u Perastu, gdje traju od 300 do 500godina.” navodi konzervatorski savjetnik Ilija Lalošević.

Procjena uticaja na baštinu nije dostavljena UNESCO-u

U skladu sa odlukama UNESCO Komiteta za svjetsku baštinu, za svaki projekat koji se planira u Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, potrebno je izraditi i dostaviti UNESCO-u procjenu uticaja na baštinu (HIA). U Upravi za zaštitu kulturnih dobara tvrde da to nije bilo potrebno jer se radi samo o obnovi urbane matrice.

Iz Ministarstva turizma nijesu kažu, bili u mogućnosti da govore na ovu temu, već su nam poslali saopštenje u kojem tvrde da je inspekcija više puta kontrolisala gradnju hotela.

Ukupna slika zaštićenog prostora važna je za UNESKO, te neadekvatna naselja koja niču u zaštićenom prostoru, poput Turskog rta, Kostajnice, Dobrote , Prčnja i drugih, upozozoravaju stručnjaci, može ugroziti status koji uživa naša zemlja.

“Ono što je za UNESKO bitno , to je trend. Čini se da je posljednjih 15godina došlo do negativnog trenda, umjesto da poboljšavamo , mi imamo pogoršanje. To je sve neadekvatno umetnuto u pejzaž ili oduzeto ili ruinirano, pa zajedno sa idejom gradnje mosta na Verigama može da ugrozi status na listi svjetske bastine UNESKO-a” kaže Ilija Lalošević.

U Upravi za zastitu kulturnih dobara vjeruju da neće biti kršenja pravila, jer se radi o investitoru sa kojim  imaju  pozitivno iskustvo. Rijec je o budvanskom biznismenu ,Branku Ćupiću, osnivaču većeg broja firmi. Pored “Imobilije” osnivač je  “Bellevue hotels group”-e ,“Citadele” i kompanije “Montenegro hotels” u Kotoru. U vlasništvu Branka Ćupića su i druge vrijedne nekretnine na primorju, ali i kulturno istorijski spomenici. Posjeduje “Gradsku kafanu” u Herceg Novom,  baroknu palatu Tripković u Kotoru, srednjovjekovnu budvansku tvrdjavu Citadela, i palatu Zmajević u Perastu koju je založio kao garanciju za izgradnju luksuznog hotela.

Autorka: Anđela Ralević , RTCG

* Prilog realizovan u sklopu projekta "Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!", koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info.