SREDANOVIĆ PORUČIO

"Prazno srce i prazna glava gori od praznog džepa"

Inženjer Blažo Sredanović jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih crnogorskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama. U Americi, koja mu je darovala slobodu, radnu etiku i nadu, nikada nije zaboravio svoju Crnu Goru i njen narod.

Nedavno se njegovo ime našlo u fokusu interesovanja javnosti. Trideset hiljada dolara poklonio je familijama na Cetinju kojima je u tom trenutku pomoć bila prijeko potrebna. Ne pristaje da govori o tome. O SAD govori s respektom, a o Crnoj Gori sa blagonaklonošću.

“Kada sam se prije više od 50 godina otisnuo u svijet valjda najvrjednije što sam imao sa sobom bili su dugo sanjani dječački snovi o dalekim svjetovima, o nedokučivim prostranstvima koji golicaju maštu. Saznanje da mi se pružila prilika za prvi podvig u realnosti prihvatio sam kao izazov i moj se životni horizont odjednom ogromno proširio”, počinje Sredanović, priču za Pobjedu.

Kaže da je tih godina kada je otputovao u SAD malo ko prelazio Atlantik avionom.

“Putovanje brodom, mada je trajalo pet dana, bilo je mnogo jeftinije. Brod "Kvin Meri", koji je tada preuzeo „plavu traku“ od francuskog broda "Normandija” stigao je nadomak njujorškog pristaništa, rano ujutro 4. jula 1963. U daljini su se ocrtavali oštri obrisi oblakodera na Menhetnu. Sjetio sam se priče o nekom našem iseljeniku iz Bjelopavlića koji je uzviknuo: Eto Ostroške grede", prisjeća se Blažo.

Dodaje da mu je nakon samo devet dana u Kaliforniji, iako je znao oko 200 engleskih riječi, ponuđen posao u jednom malom projektnom birou u San Francisku.

"Tih godina bio je u Americi veliki ekonomski bum. Uslijedila je, poslije početnih tegoba, afirmacija u struci, prelaz u veliku korporaciju, promocija u menadžerstvu, a sa tim i sve veća primanja", navodi Sredanović.

Ističe da je "biti uspješan u životu" veoma specifično i različito znači pojedincima, mada se najčešće odnosi na materijalno bogaćenje, u čemu se lako gubi svaka mjera i prenebregava sve ostalo.

“A rečeno je bogat je onaj kojemu malo treba, a ne ko više ima. Integritet, dostojanstvo, principi, zdravlje, mir i spokoj ne mogu se kupiti parama. Mislim da je Homer kazao: ništa na svijetu nije tako neobuzdano kao čovjekov prokleti apetit. A naš narod kaže: Mnoge su se pčele udavile u svojem vlastitom medu. Uspjeh je ne iznevjeriti svoje ideale i principe. Uspjeh je i u otkrivanju obdarenosti i predispoziciji za društveno opšte priznate vrijednosti i izuzetne životne manifestacije, a to je nešto što treba strpljivo kultivisati kao i karakter. Pare su neka vrsta barometra, o svim drugim vrlinama. Trebalo bi mjeriti svoje bogatstvo sa onim što ti preostane ako kojim slučajem izgubiš sve pare! Prazno srce i prazna glava gori su od praznog džepa”, smatra Sredanović.

Za mlade Crnogorce, koji svakodnevno odlaze u svijet, ima posebnu poruku.

"Vjerovati u sebe, ali biti na oprezu i spreman na prilagođavanje realnosti, jer je rečeno da je život ono što se desi dok pravimo druge planove. U Americi linija dozvoljenog u ponašanju i biznisu je pomjerena zbog nama stranih individualnih sloboda, pa su iskušenja velika. No, to je posebna tema. Sadašnje naše generacije su bolje obrazovane, bolje poznaju savremeni svijet i promjene u njemu. Uče brzo i usvajaju nove vrijednosti. Nadam se da neće dugo čekati da im se i u Crnoj Gori otvore mogućnosti da žive od svojeg rada i svoje pameti”, poručio je Sredanović.